BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ČLANCI, IZVJEŠTAJI, ZAPISI
281
Impresionirana činjenicama, bila je zgranuta te me je zamolila da
sve ovo u obliku promemorije uputim i francuskom predsjedniku,
što sam i učinio.
Vjerovatno pod njezinim utjecajem, sljedeći dan me u sjedištu
Srpskog demokratskog foruma posjetio francuski ambasador, tajnik
i savjetnik, s kojima sam opširno razgovarao o svemu četiri sata. Savjetnik
je napravio bilješke na 40 stranica A-4 formata.
Na kraju su me zamolili da kad god zatrebam i osjetim potrebu da
mogu doći u ambasadu da ih informiram. To me ponukalo da rezignirano
dodam da hoće konfidenta na vlastitu štetu. Ambasador me
upitao što mislim o francuskoj politici, u našem slučaju, nakon tolike
gnjevne i opravdane optužbe hrvatske politike. Zaključio sam da
je Francuska izdala svoj duh i principe. Upotrebljava batinu i kruh,
«miraže» i fregate, Mitterrandovu suprugu i Kouchnera samo zato da
bi ovdje suludi interesi, nelegitimni i nelegalni uzurpatori ostvarili
svoje ciljeve. To ga je rasrdilo po ocjeni prevoditelja, a ja sam dodao
«vi ste činovnici i vežete konje gdje vam aga kaže, a mi umiremo na
vlastitom pragu».
Opisao sam im slučaj pukovnika Vasilija Kovača, koji je proveo tri
mjeseca torture u Gospiću, oslabio 40 kilograma, unakažen i unesrećen
čovjek, kojeg sam sa Zvonimirom Čičkom izvukao iz Kerestinca,
a ni jedna francuska novina nije htjela objaviti ovu torturu.
Na kraju su me pitali što mislim o Krajini Citirao sam stih Krajina
krvava haljina, s krvlju ručah, s krvlju večerah, svak krvave žvače
zalogaje. Spominjao sam Marmonta i njegove memoare, Drugi svjetski
rat, ali i Jovića Borislava, koji je izjavio: «Srbi su vaši građani, pa ih
možete nabiti na kolac». Time je razbijen srpski korpus u Hrvatskoj.
Srbe nitko ne predstavlja, oni nemaju predstavnike i postali su taoci.
O njima pišu zakone Hrvati, kojim Srbe dokidaju ili pretvaraju u
pravoslavne Hrvate. A krajiški Srbi svoje rođene sinove, rođake i prijatelje
smatraju tuđmanovcima. I oni su u Krajini srušili spomenike
antifašizma i ne razumiju zlu kob u kojoj su se našli i oni u Krajini i
Srbi u gradovima. Ambasador je ambivalentan, tajnik neutralan, a savjetnik
objektivan i mnogo zna. Rastali smo se obostrano razočarani,
u sebe i u stvarnost jer su nas činjenice razoružale.
(Zabilješka autora, 2. III. 1994. hotel Intercontinental, danas Westin.)