BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

262
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
kao narod i da su htjeli nisu mogli učiniti ono što je njima Tuđmanov
režim namijenio i u velikoj mjeri učinio.
O tome će svjedočiti tragovi materijalne i duhovne kulture kao
svjedoci zločina, koji nikakvi brisači historije ne mogu zbrisati. Vukovarski
zločin nije zločin srpskog kolektiviteta već konkretnih zločinaca
koje nitko ne može abolirati. Međutim, «ubistvo Krajine» i izgon
Srba iz hrvatskih gradova je više do deset Vukovara, po ljudskom
faktoru i materijalnim razaranjima. To je daleko veći moralni i historijski
zločin. To je etnobanditizam u ime mitomanski divinizirane
nacionalne države i fetišizirane nacije. Takav zločin historija ne zaboravlja,
tim više što ničim nije opravdan. Naprotiv, Srbi su historijski
ove prostore oplemenili i zadužili radom, znojem, krvlju i ljubavlju.
Uzvraćeno im je odmazdom i progonom. Ostaci toga naroda postali
su corpus separatum – ubiješ ga ne odgovaraš, uzmešu mu imovinu i
protjeraš ga a za to budeš nagrađen. «Srpsko pitanje» u Hrvatskoj nije
političko već ekološko pitanje. U tome je najveći moralni i civilizacijski
pad ove države.
No, činjenica je da se ne mrze u toj mjeri etniciteti koliko se vole
njihova opljačkana dobra. U tome treba tražiti suštinu konflikta. Bez
rata ne bi bilo pljačke i ne bi bilo riješno «srpsko pitanje».
Licemjerje današnje vlasti ogleda se u tome što se načelno zalaže
za povratak Srba, ali u praksi sve čini da do njega ne dođe. Nedovršeno
pomirenje samo nas približava ciljevima rata – etničkom čišćenju
kao zločinu stoljeća. Budućnost Srba u Hrvatskoj je dakle trajna represija,
otimanje njihovih dobara, svekolika diskriminacija i nasilna
asimilacija.
Da li je rat bio dogovoren, tko se dogovarao i, ako jeste, u kojoj se
mjeri dogovor ostvario
- Na ovim prostorima podloga ratovima je neporažena ideologija
ustaško-četničkog sindroma. Pokazalo se to i u posljednjem ratu,
koji, kao ni prijašnji, nije bio u interesu naroda ali se dogodio, dugo
je trajao i nedovršenim mirom završio. On ustvari još traje, on je brat
i najviše dobro eliti vlasti, balkanskim šogunima.
Svo vrijeme rata Tuđman i Milošević bili su u dnevnom kontaktu,
38 puta, po vlastitom priznanju, Miloševića je tokom rata posjetio
Tumđanov poklisar Hrvoje Šarinić. U tome ne treba abolirati ni