BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

INTERVJUI
257
zločinom na nekada zajedničkom državnom prostoru. Žrtve iz različitih
etniciteta njihovi politički vođe instrumentaliziraju jedne protiv
drugih, s više uspjeha negoli je pojmljivo. Isključivosti nacionalizma
i ideologije «krvi i tla» razorile su sve ljudske, humane, kršćanske i
civilizacijske vrijednosti. Iz BiH prognana je polovica stanovništva.
Moja je generacija ponosna na antifašističko priključenje Hrvatske
svijetu. Istovremeno je zgranuta i s prezirom promatra recidive neporaženih
ideologija ustaštva i četništva, etničko čišćenje i strategiju
podjele Bosne.
Upravljači ozakonjuju bezakonje i zločin. Jedan je svećenik, koji
je u otetu kuću srpske obitelji smjestio katoličku crkvu (slučaj Udbina),
izjavio da će prije ubiti Srbina, nego mu vratiti kuću. Čudnog li
ekumenizma!
Već smo prešli na problem povratnika. Završili ste istraživanje, čiji
rezultati vas navode na tvrdnju da je riječ o eutanaziji srpskih povratnika.
O kakvom je istraživanju riječ
- Istraživanje je provedeno u sedam općina mog užeg zavičaja, a
u studiju pripremljenu za objavu uključeni su podaci iz općina Slunj
i Krnjak, ukupno 43 naselja. Anketiranje su obavili članovi karlovačkog
Odbora za ljudska prava, uz podršku UNHCR-a. Početna
informacija bio je broj stanovnika prema popisu iz 1991. godine. Potom
smo utvrđivali aktualan broj stanovnika, broj povratnika, imaju
li struju, vodu, kakve su prometnice i prometne veze, crkve, rade li
škole, ambulante, prodavaonice, u kakvu su stanju stambeni i gospodarski
objekti, stočni fond i poljoprivredni alati. Najmlađi povratnici
ovdje u prosjeku imaju 57 godina, najčešći su sedamdesetogodišnjaci.
Nerijetko je riječ o disperziranim staračkim, uglavnom samačkim
domaćinstvima. Oni koji imaju struju i vodu i koji nisu prometno
izolirani predstavljaju iznimku. U sedamnaest naselja općine Slunj
bilo je 1991. godine 1 994 stanovnika, sada ih je 369, od toga 228
povratnika.
Kako tumačite tvrdnju o eutanaziji povratnika
- Povratnici su mahom u dubokoj starosti, razasuti su po selima i
zaseocima, na osami, to su disperzirani starački domovi o kojima nitko
ili malo tko brine. Ovi ljudi ne dobivaju nikakvu pomoć hrvatskog
Crvenog križa, nemaju liječnike, a mahom su to bolesni starci. Oni
su jednostavno ostavljeni umrijeti. Što je to drugo nego eutanazija