BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

256
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
- Knjigu sam izdao da ne izdam sebe, svoj identitet. U nas je toliko
zločina, da ga se ne može iskazati. Zbog nas je osnovan međunarodni
sud u Haagu, zar ne Otkrio sam da se ne mrze toliko etniciteti,
koliko se vole njihova oteta dobra. Zbog toga nalogodavci ne
progone izvršitelje zločina. Nemoralno je živjeti s nesankcioniranim
zločinom, a na to nas sile. U to sam vrijeme radio za UNHCR i bio
u prilici razgovarati s mnogo ljudi. Gledao sam za rata zla i zločine
na svim stranama. U Krajini su to Srbi radili Hrvatima, i Muslimani
Muslimanima, poslije su isto radili Hrvati Srbima – ni u tome se naši
etniciteti ne razlikuju. Pitao sam Srbina koji je bombardirao Sarajevo
zašto to radi, a on je rekao da namiruje dug, jer da nije uspio u Sarajevu
riješiti stambeno pitanje, pa neće ni Muslimani. U Sarajevu su
postojale jedinice koje su ubijale Srbe koji su dijelili u gradu sudbinu
s Hrvatima i Muslimanima. Jedna mi je poznanica, kojoj su ubili sestru,
rekla da joj ostaje jedino tugovati i plakati, ali od mene očekuje
da nešto učinim, prokazujući zašto nam se to dogodilo. Morao sam
napisati tu knjigu. A fokusirao sam se na seoska područja, budući
da sam ruralni sociolog. Njezin je zadatak svjedočiti o sudbini sela i
seljaka. Podsjećam na misao Mije Mirkovića, koji je rekao da nitko
ne umije živjeti od tako malo, kao seljak. A kada danas pogledate Kistanje
i naselja oko Knina, vidjet ćete da se ruševine nekadašnjih kuća
ne razlikuju od gromača i suhozida. A tamo su hrvatske vlasti naselile
800 Janjevaca u očaj. Načelnik općine nema ni stolca ni telefona. U
Lapcu sam nakon tri godine prvi put nedavno vidio vrapca i slikao
ga. Vrapci su pokućarci – gdje nema ljudi, nema ni njih. U svijetu
nema velegrada bez spomena na Teslu, a u Teslinom rodnom kraju
oskvrnut je spomenik ovom znanstveniku.
Na našim je područjima počinjen zločin stoljeća. U ratu, kao i u
nametnutom miru, nastavlja se zatiranje svih sadržaja koji podsjećaju
na omraženi etnicitet. Nestaju knjige, toponimi, bogomolje, groblja,
ljudi se administrativno pokrštavaju, razaraju se spomenici antifašizma.
Usavršeni govor mržnje razvio je neslućenu strast osvete. Vidio
sam pismo jednog afričkog «unproforca» koji se čudi kako se strasno
ubijamo, a ne jedemo žrtve. S knjigom o rasporedu naselja po etnicitetima
svjedočio sam što su učinili zločinci paradržave, a što čine
zločinci u ime «najstarijeg europskog naroda i priznate države». Najviše
me brine i onespokojava ravnodušni muk pred monstruoznim