BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

09.02.2015 Views

252 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA Prof. Livada napominje da ga je, nakon obilaska Ličko-senjske županije, kao sociologa zgrozila činjenica da većina Srba koji su se vratili u svoje devastirane kuće ima niži standard od nekih nomadskih plemena koja je svojevremeno proučavao! - Sreli smo ljude u kamenom dobu, ljude koji nemaju ni jedne moderne alatke, nego dovratak svoje kuće popravljaju kamenjem, a sa zgarišta uzimaju čavle (eksere)! Neki nemaju ni jednog normalnog ležaja, šporeta, peći, hrane, ničega. A uz to se radi o starcima, otprilike osamdesetogodišnjacima, ili nešto mlađima, koje će, ako im se ne pruži pomoć, smrt pokositi pre nego što im ide biološka smrt, umreće od gladi i studeni – upozorava dr Livada i napominje da je ekipa predstavnika Srba (u kojoj je bio) posetila naselja koja su smeštena uz put, što znači da je dalje od puta stanje još gore! Kako objašnjavate činjenicu da se najmanje Srba, u odnosu na druga područja, vraća na inače prostrano područje Like - Lika je najnenaseljenije područje koje je hrvatska država predvidela za naseljavanje. Tamo je već počela kolonizacija, iako Srbima koji su živeli na tom području vlasništvo formalno nije oduzeto i formalno im se daje pravo na povratak. Tom strateškom cilju kolonizacije u svemu je podešena i tamošnja vladajuća struktura. Ona je i organizaciono i intelektualno i prostorno predestinirana za taj cilj. Osim toga, Liku razara i sindrom Ličana, poznati fenomen «najjačih i najmudrijih» sa dva mentaliteta i golemim istorijskim nasleđem zločina iz Drugog svetskog rata. A porodica, posebno srpska porodica, ušla je u ovo razdoblje rata dobrim delom već ugrožena. Tamo su bila velika stradanja u Drugom svetskom ratu, a onda je usledila i brza deagrarizacija. Mlađi naraštaji mahom su otišli na školovanje u gradove, a sada su iz gradova proterani. A na sela se vraćaju samo starci. Kolonizacija se odvija i na nekim drugim područjima Hrvatske… - Suština čitavog problema je što se ideologija zločina etničkog čišćenja nastavlja samo u perfidnom obliku. Pokret koji je napravio poredak nastoji da ostvari svoje ciljeve. U tom smislu imaju čak neku lozinku: oduzeli ste nam rat (jer je međunarodna zajednica zaustavila rat), ali nam ne možete oduzeti mržnju. A pošto je mržnja zasnovana na potrebi ostrašćivanja za pljačku, i ne mrze se toliko etniciteti, koliko se vole oteta dobra. Postoji strategija: Hrvatska je planirala do

INTERVJUI 253 kraja ovog veka naseliti 200 000 Hrvata, takođe žrtava rata i etničkog čišćenja, u napuštene srpske kuće i imanja i spremna je da i dalje sučeljava žrtve (a žrtve su sve izbeglice, bez obzira na nacionalnost), Srbe i Hrvate. Doseljeni Hrvati sada insistiraju na tome da zadrže ono što im je hrvatska država svojim oktroiranim zakonima (i rešenjima) dala na korištenje na deset godina. Mnogi su očekivali da će se nakon odluke Ustavnog suda Hrvatske o ukidanju nekih odredbi Zakona o preuzimanju i korištenju napuštene imovine (jednog od tih oktroisanih zakona), stvari menjati, da će Srbi moći da uđu u svoje kuće. - Ukidanje nekih odredbi spomenutog zakona bila je farsa za spoljnu upotrebu. Jer, Ustavni sud je ukinuo neke odredbe, ali nije ukinuo pravosnažna rešenja o dodeli te imovine. Nacija (hrvatska) dignuta je iznad imena pojedinca (Srbina) koji pravdu, povratak svoje imovine, treba da isteruje sudskim putem. A pojedinac protiv države – to je poznata situacija iz literature, slučaj sluge Jerneja i njegovog prava! Neprekidno se govori o dvosmernom povratku i preuzetoj obavezi hrvatski vlasti da ga omoguće, a istovremeno visoki predstavnici te vlasti obilaze na primer gradić Kistanje (u kojem su pre rata živeli isključivo Srbi, a sada žive naseljeni Hrvati sa Kosova) i tamo najavljuju dolazak još oko hiljadu Hrvata iz Janjeva. - Kistanje je klasičan primer pravnog zločina gde je izvršena takozvana reambulacija katastra i oduzimanje imovine i poseda još živim vlasnicima, a da ih se nije ni pitalo, niti im je data ikakva nadoknada, iako u ustavnim normama i izvedenom zakonodavstvu nema osnove za takvo nešto. Međunarodne konvencije u tom smislu određuju nešto sasvim suprotno. No, pravni zločin koji se dogodio u Kistanju čak se nastavlja. Da li je situacija bar u nekim područjima koje ste obišli nešto bolja - Bolja je u svim suburbijama, znači prigradskim naseljima, ali se tamo uspeo vratiti samo minoran broj ljudi, jer su njihova dobra (imovina) veća pa su već razdeljena i ne mogu ih (još) dobiti nazad. Najtragičnija je situacija, po mom mišljenju, u Plaškom. Tamo ima 1 800 doseljenih Hrvata iz srednje Bosne, ali i iz nekih mesta iz Hrvatske, na primer iz Splita, Rijeke i slično, koji su dobili rešenja,

INTERVJUI<br />

253<br />

kraja ovog veka naseliti 200 000 Hrvata, takođe žrtava rata i etničkog<br />

čišćenja, u napuštene srpske kuće i imanja i spremna je da i dalje<br />

sučeljava žrtve (a žrtve su sve izbeglice, bez obzira na nacionalnost),<br />

Srbe i Hrvate. Doseljeni Hrvati sada insistiraju na tome da zadrže ono<br />

što im je hrvatska država svojim oktroiranim zakonima (i rešenjima)<br />

dala na korištenje na deset godina.<br />

Mnogi su očekivali da će se nakon odluke Ustavnog suda Hrvatske<br />

o ukidanju nekih odredbi Zakona o preuzimanju i korištenju napuštene<br />

imovine (jednog od tih oktroisanih zakona), stvari menjati, da<br />

će Srbi moći da uđu u svoje kuće.<br />

- Ukidanje nekih odredbi spomenutog zakona bila je farsa za spoljnu<br />

upotrebu. Jer, Ustavni sud je ukinuo neke odredbe, ali nije ukinuo<br />

pravosnažna rešenja o dodeli te imovine. Nacija (hrvatska) dignuta je<br />

iznad imena pojedinca (Srbina) koji pravdu, povratak svoje imovine,<br />

treba da isteruje sudskim putem. A pojedinac protiv države – to je<br />

poznata situacija iz literature, slučaj sluge Jerneja i njegovog prava!<br />

Neprekidno se govori o dvosmernom povratku i preuzetoj obavezi<br />

hrvatski vlasti da ga omoguće, a istovremeno visoki predstavnici te<br />

vlasti obilaze na primer gradić Kistanje (u kojem su pre rata živeli isključivo<br />

Srbi, a sada žive naseljeni Hrvati sa Kosova) i tamo najavljuju<br />

dolazak još oko hiljadu Hrvata iz Janjeva.<br />

- Kistanje je klasičan primer pravnog zločina gde je izvršena takozvana<br />

reambulacija katastra i oduzimanje imovine i poseda još živim<br />

vlasnicima, a da ih se nije ni pitalo, niti im je data ikakva nadoknada,<br />

iako u ustavnim normama i izvedenom zakonodavstvu nema osnove<br />

za takvo nešto. Međunarodne konvencije u tom smislu određuju<br />

nešto sasvim suprotno. No, pravni zločin koji se dogodio u Kistanju<br />

čak se nastavlja.<br />

Da li je situacija bar u nekim područjima koje ste obišli nešto bolja<br />

- Bolja je u svim suburbijama, znači prigradskim naseljima, ali<br />

se tamo uspeo vratiti samo minoran broj ljudi, jer su njihova dobra<br />

(imovina) veća pa su već razdeljena i ne mogu ih (još) dobiti nazad.<br />

Najtragičnija je situacija, po mom mišljenju, u Plaškom. Tamo<br />

ima 1 800 doseljenih Hrvata iz srednje Bosne, ali i iz nekih mesta iz<br />

Hrvatske, na primer iz Splita, Rijeke i slično, koji su dobili rešenja,

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!