BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

09.02.2015 Views

240 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA obnovu. Poznato je da su do sad sva ideološka društva propala, jer ne mogu osigurati sebi budućnost. Zbog te činjenice mi smo ponovo na početku. Kako vidite izlaz iz te situacije - Nije lako odgovoriti. Prvo, Hrvatsku treba demokratizirati. To nije lako, jer mnogi ne razumiju da je demokracija način života. Da se dođe do demokracije kao načina života treba stvoriti tako snažnu javnost, da ona svaku pojavu neslobode, laži, uzurpiranja, socijalnih, ekonomskih, kulturnih i ljudskih prava može žigosati sad i odmah, in status nascendi. Parlament nije cirkus. Ne smije se dati tolike ovlasti pojedincu, ne smije se dozvoliti da se formiraju elite vlasti. Ili ćemo imati odgovornu političku elitu, ili ćemo se izjedati kao žuti mravi. Ili ćemo se vratiti građanskim vrijednostima dostojanstva i prava čovjeka i potvrđivati se radno i profesionalno, odnosno civilizirano, ili se na ovim prostorima nitko neće moći civilizirnao saobraziti s interesima socijalne zajednice. U Krajinu ste išli kao savjetnik za humanitarna pitanja UNHCR-a. Kako vidite rješenje Krajine u svjetlu ovoga što ste do sada rekli - Jedino istinskom demokratizacijom Hrvatske. Dat ću vam primjer. Kad je Krajina bila «krvava haljina», kao linija fronte protiv Turaka, dakle, predziđe kršćanstva, imala je izvjesne slobodštine i za ondašnji nivo demokratske institucije. U to doba hrvatski seljaci, kmetovi, bježali su u Krajinu da bi izbjegli feudalne tlake i porezne daće. Dakle, bježali su u ratne zone. Kada bi se Hrvatska demokratizirala, Krajina bi se prosto implantirala u Hrvatsku. Naime, socijalni prostori su već konstituirani, historija je mrežama institucija omeđila socijalne prostore Hrvatske. Nemoguće je zamisliti život Hrvatske bez Krajine, ili Krajinu bez Hrvatske. To determiniraju prirodni, privredni i ljudski resursi, veliki sistemi, grativacijska središta, a da ne govorimo o porodičnim, genetskim i kulturnim prožetostima. Međutim, bude li Hrvatska radila kao do sada, do toga će teže dolaziti. Bude li ratovala, prijetila, sudila, osuđivala i prokazivala i istovremeno formalno pregovarala. Naročito bude li progonila krajiške sunarodnike iz gradova. Represivnim metodama ne može se nikad sve pohapsiti, osuditi, pobiti, a da ne budu i rezidualni ostatci odmazde putem terorizma zlokobnih. Nama ne trebaju «IRE» i «ETE». Hrvatska se

INTERVJUI 241 mora osloboditi rafiniranog etničkog čišćenja, ona se mora vratiti civilizacijskoj tekovini antifašizma i onemogućiti vandalizme, osuditi i procesuiranjem goniti zločince srušenih preko dvije tisuće spomenika antifašizma. Možda nisu svi lijepi, ali su svi istiniti, autentični. Hrvatska mora obuzdati svoje medije od kolektivne krivnje Srba, što je podloga za uzurpativno ili nekažnjeno pravo kriminala pojedinaca i grupa. To je politički zločin kome država ne smije asistirati. Ovo sve važi i za Krajinu, čije se norme gotovo ni po čemu ne razlikuju po svojoj represiji od ovdašnjih. Moramo shvatiti da se ne može ni jedan prostor eksteritorijalno relocirati i da smo osuđeni jedni na druge i da nam je jedinstvo u razlikama kapitalna vrijednost, a ne povod za istrebljenje. Dakle, osuđeni smo jedni na druge i moramo časno izvršavati dug prema sebi i drugima, ako treba i bez posebne ljubavi i bez posebne mržnje, jer pripadamo vrsti homo sapiensa. Sad živite u Istri. U Krajini su vas fizički napali. Da li ste imali probleme u Zagrebu - Loša i ponižavajuća, prošao sam sve moguće torture, preslušavan, premetan, pljuvan, vrijeđan, a samo zato što sam javno radio i govorio želeći da se Hrvatska demokratizira, želeći da se konstituira kao pravna, socijalna i civilizirana država. U trenutku kad sam trebao biti likvidiran, nuđen mi je azil u američkom i ruskom konzulatu, osiguravan bijeg, odbio sam rekavši: «Ne mogu bježati od sebe, obavijestite predsjednika Gregorića da ne kanim bježati.». Pošto sam dobio obavijest iz pouzdanih izvora iskrenih prijatelja, Nuncijature, ambasada itd, napisao sam otvoreno pismo ministru MUP-a i javnom tužiocu, dajući do znanja da ni jedna država nije iznad života pojedinca i da, unatoč prijetnji, nemam namjeru bježati, ali ih o tom obavještavam. Gospodin Mišetić mi se javio telefonom. Ja sam u prvi mah rekao: Ecce homo, a iz kasnijeg razgovora, nakon što me prestao hvaliti, rekoh: Gospodine, nisam mrtav! Kasnije mi je g. Vekić odgovorio nebulozom i, nažalost, ni jedna hrvatska novina nije htjela objaviti moje i njegovo pismo istovremeno! Ja sam rođen u Hrvatskoj, proveo sam cijeli vijek u njoj, učestvovao sam kao partizan u antifašističkoj borbi itd. Kad bi netko uzeo iz mojeg života učitelje Hrvate, prijatelje i rođake, moj život više ne bi imao smisla. Međutim, svim bićem ću se boriti protiv višekratnog

240<br />

ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA<br />

obnovu. Poznato je da su do sad sva ideološka društva propala, jer ne<br />

mogu osigurati sebi budućnost. Zbog te činjenice mi smo ponovo na<br />

početku.<br />

Kako vidite izlaz iz te situacije<br />

- Nije lako odgovoriti. Prvo, Hrvatsku treba demokratizirati. To<br />

nije lako, jer mnogi ne razumiju da je demokracija način života. Da<br />

se dođe do demokracije kao načina života treba stvoriti tako snažnu<br />

javnost, da ona svaku pojavu neslobode, laži, uzurpiranja, socijalnih,<br />

ekonomskih, kulturnih i ljudskih prava može žigosati sad i odmah, in<br />

status nascendi. Parlament nije cirkus.<br />

Ne smije se dati tolike ovlasti pojedincu, ne smije se dozvoliti da<br />

se formiraju elite vlasti. Ili ćemo imati odgovornu političku elitu, ili<br />

ćemo se izjedati kao žuti mravi. Ili ćemo se vratiti građanskim vrijednostima<br />

dostojanstva i prava čovjeka i potvrđivati se radno i profesionalno,<br />

odnosno civilizirano, ili se na ovim prostorima nitko neće<br />

moći civilizirnao saobraziti s interesima socijalne zajednice.<br />

U Krajinu ste išli kao savjetnik za humanitarna pitanja UNHCR-a.<br />

Kako vidite rješenje Krajine u svjetlu ovoga što ste do sada rekli<br />

- Jedino istinskom demokratizacijom Hrvatske. Dat ću vam primjer.<br />

Kad je Krajina bila «krvava haljina», kao linija fronte protiv<br />

Turaka, dakle, predziđe kršćanstva, imala je izvjesne slobodštine i<br />

za ondašnji nivo demokratske institucije. U to doba hrvatski seljaci,<br />

kmetovi, bježali su u Krajinu da bi izbjegli feudalne tlake i porezne<br />

daće. Dakle, bježali su u ratne zone. Kada bi se Hrvatska demokratizirala,<br />

Krajina bi se prosto implantirala u Hrvatsku. Naime, socijalni<br />

prostori su već konstituirani, historija je mrežama institucija omeđila<br />

socijalne prostore Hrvatske. Nemoguće je zamisliti život Hrvatske bez<br />

Krajine, ili Krajinu bez Hrvatske. To determiniraju prirodni, privredni<br />

i ljudski resursi, veliki sistemi, grativacijska središta, a da ne govorimo<br />

o porodičnim, genetskim i kulturnim prožetostima. Međutim,<br />

bude li Hrvatska radila kao do sada, do toga će teže dolaziti. Bude li<br />

ratovala, prijetila, sudila, osuđivala i prokazivala i istovremeno formalno<br />

pregovarala. Naročito bude li progonila krajiške sunarodnike<br />

iz gradova. Represivnim metodama ne može se nikad sve pohapsiti,<br />

osuditi, pobiti, a da ne budu i rezidualni ostatci odmazde putem<br />

terorizma zlokobnih. Nama ne trebaju «IRE» i «ETE». Hrvatska se

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!