BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

228
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Pakraca, Splita, itd…, rušitelje Ferhadije, masovno rušenje svetinja i
bogomolja, Hajrudinovog Starog mosta, Spomen doma ZAVNOH‐u
u Topuskom, razaranje stećaka za grudobrane, razaranje zavičaja
Nikole Tesle i tisuće i tisuće ruralocidnih zločina, rušenje spomen
obilježja poginulim antifašistima, čime su ponovno ubijani stotine tisuća
nevinih žrtava – žena, djece i staraca, razaranje najeminentnijih
skulptorskih rješenja na javnim mjestima, groblja itd. Ali, na nama je,
kao suvremenicima, da im sudimo. Da ne navikavamo narod da živi
s nekažnjenim zločinima i zločincima. Moram vas podsjetiti, gospodo,
da braneći nemoćnu žrtvu i kulturne i civilizacijske vrijednosti,
a svaki je od nas mogao biti žrtva, branimo čovjeka, njegovo djelo i
svoje dostojanstvo.
To što će povijest pitati Hrvate što su učinili svojim Srbima, Srbe
i Hrvate što su učinili jedni drugima ili svojim Muslimanima i obratno,
kao što danas pita Amerikance što su učinili svojim Indijancima,
za žrtve, za nas, a i za buduće generacije, ako se istinski ne suprotstavimo
zločinu, skoro da neće ništa značiti. Dakle, moramo se potruditi
da nam Istina bude mjera stvari, stvarni etos i sudac, kako bi nam
istina pomogla da izađemo iz historijskog zločina, ako je to uopće
moguće, nakon ovakvog moralnog poraza.
Da ne duljim, što bi bila naša zadaća i poruka s ovakvih skupova,
ako nam je doista stalo do istine. Prvo, da osudimo ideologiju rata
i njegove kovače, da progonimo ideologe intelektualnog zločina, da
prisiljavamo recentne elite vlasti da ne dozvoljavaju kolektivnu krivnju
i da se suoče s istinom svoje historije. Da se, beziznimno, procesuiraju
konkretni zločinci, da se eshumiraju i dostojno sahrane žrtve,
da se osigura istinski povratak svakome koji to želi, odnosno, izvrši
nadoknada materijalnih gubitaka. Posebno insistiram da se rigidnom
kodifikacijom izvrši denacifikacija i da se progoni intelektualni zločin.
Gospodo, praštanje zločina, posebno ovakve vrste – historijskog,
osveta je žrtvi. Rat su pripremali mnogi, a praktično mir samo rijetki.
Neporažena ideologija rata, «četnički» i «ustaški» sindromi ovih
prostora nisu naša sudbina. Moram ustvrditi da smo doista pokazali
da smo pljačkaški narodi, jer se ne mrze toliko etniciteti, koliko se
vole oteta dobra. Zbog te činjenice su recentne elite vlasti učinile da
je nekome rat rat, a nekome «brat». Naši bogatuni, tajkuni, uzurpa-