BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SAOPĆENJA, REFERATI, GOVORI
225
rata i slijednici njegovih ciljeva duboko prožimaju elite vlasti. Zbog
tih činjenica, gospodo, zalažem se za istovremenu demilitarizaciju
ovih prostora i rigidnu zakonsku denacifikaciju. Gospodo, duboko
sam uvjeren da nema demokratizacije ovih prostora bez prethodne
rigidne denacifikacije. Uostalom, to su sve fašističke zemlje učinile,
a antifašističke svoj antifašizam su kodificirale i etos života prožele
antifašističkim tekovinama, kao tekovinama suvremene civilizacije.
Naši nacionalizmi sablažnjuju ekstremnim mitovima, zvjerstvima
i brutalnostima. Analizirajući dokumentaciju iz II. svjetskog rata
spoznao sam da su se i okupatori nad time zgražali. Oni (nacionalizmi)
su okrutni, jer iz njih probija ekstremizam hajdučkog mentaliteta
i tribalizmi azijatskog tipa.
To što je propala država, neka propadne kad ne može da opstane,
ali da tako masovno propadnu ljudi, to je naš najveći morali poraz.
To nauka i moralni moraju osuditi.
Izučavajući oblike naših zločina utvrdio sam da su aplicirani svi
osim kanibalizma žrtve. Valjda samo zato što smo se evolucijski odmakli.
Ilustriram to primjerom: šef policije (Nigerijac) Sektora Sjever
predočio mi je 1992. što njegov suplemenik piše kući. Citiram taj
sablažnjući sadržaj: «Draga majko, ovdje se tako ubijaju, a ne jedu
žrtvu. Danas smo sahranili majku ubijenu u krevetu, a dijete skuhano
u loncu».
Kao empiričar, istraživač i učesnik, odnosno i žrtva, pokušat ću
ilustrirat opseg i sadržaj zločina na primjeru Hrvatske, ali vas uvjeravam
da nema razlika u drugim prostorima, posebno u Bosni.
Ponavljam, rat je planiran i dogovoren. Strategija mu je bila ostvarivanje
etnički čiste nacionalne države. Srbi su u Hrvatskoj Norvalskim
programom (100) reducirani na određeni postotak. Dakle, ne
lustracija komunista, nego Srba. Da bi se to postiglo, započela je
nesmiljena propaganda izmišljene historijske mržnje između Srba i
Hrvata falsifikacijom historije. Dakle, kao i u svakom ratu, najprije
je napadnuta istina, tek onda ljudi i dobra. Izmišljotinama nije bilo
kraja. U Bespućima… (str. 164) naime, Tuđman polazi od tvrdnje da
je «genocid korisna stvar za popravljanje povijesti».
(100)
Opširnije o ovom programu vidjeti u Darko Hudelist: Tuđman – biografija,
Profil, Zagreb, 2004.