BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SAOPĆENJA, REFERATI, GOVORI
221
žnjeni. Nigdje nije bilo etosa Niobe, Antigone i Marije. Ništa nije bilo
pošteđeno, ni ljudi ni svetinje. Zbog toga gospodo, etničko čišćenje je
postalo zločin stoljeća.
Evo kako taj fenomen ocjenjuje prof. dr. Žarko Puhovski kao vjerodostojni
arbitar: «U Hrvatskoj je koliko znam na djelu najčišće etničko
čišćenje koje je ikad igdje izvršeno. To je etničko čišćenje koje je
obuhvatilo čišćenje povijesti, kulture, znanosti, ali i gruntovnica; čišćenje
na razini toponomastike i onomastike. Nekoliko desetaka imena
sela, mjesta i gradova je zamijenjeno, kao i nekoliko tisuća imena
ulica. Najmanje nekoliko tisuća ljudi, vjerojatno i nekoliko desetaka
tisuća, promijenilo je na raznim stupnjevima nedragovoljnosti svoja
osobna imena i prezimena. Promijenjeni su ne samo službeni simboli
starog režima, nego su uništene i tisuće spomenika ili obilježja na kojima
se nalazila zvijezda petokraka… (vidjeti: Srbi u Hrvatskoj jučer,
danas, sutra, HHO, Zagreb, 1998., str. 105). Sve se to može odnositi i
na Bosnu, jer je stanovništvo prepolovljeno, brojni antropogeni sadržaji
uništeni, ljudske i materijalne žrtve goleme i nenadoknadive. Ni
stećci nisu pošteđeni razbijanjem za grudobrane.
Naša je golema tragedija što nam je niska spoznaja da je praštanje
ovih zločina najveća osveta žrtvi. Pri tome kao da zaboravljamo da je
svaki od nas mogao biti ubijen, zaklan, masakriran, zatvoren, mučen,
prognan. Dakle, braneći ljudsko dostojanstvo žrtve, mi praktički branimo
svoje dostojanstvo.
Ne zaboravite, da psi ili kovači rata, ti kučkini sinovi naših prostora
ne mogu postati bogovi mira. Jer kako vidite oni kao nalogodavci
nigdje ne progone izvršitelje. I to je prirodno, jer bi najprije morali
prognati sebe. To mi moramo učiniti i da ne dozvolimo da se narodi
prisiljavaju da žive sa zločinom i nekažnjenim zločincima. Predugo
ostajemo u stanju «navika muka, a odvika stotine muka». Ne zaboravljajte,
svi smo odgovorni. Sebe radi, a ne samo žrtava radi, zločin
moramo goniti do onkraj svijeta. On je uvijek bio konkretan i nema
kolektivne krivnje. Nje se možemo osloboditi kolektivnom odgovornošću.
Naš pritajeni zločinac, mirni i ugledni susjed suštinski je krvoločna
zvijer i treba ga prokazati i onemogućiti. Od progona zločina,
ne zaboravite, zavisi kvaliteta izmirenja i sudbina života i smrti ne
samo nas, nego i generacija koje dolaze. Zbog toga je praštanje zločina
osveta žrtvi i sudbinsko pitanje života na ovim prostorima.