BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

09.02.2015 Views

216 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA lom kutiću zidnih novina bilo je ispisano: «Mi njima duh kulture, oni nama meso žive vage». Ne zaboravite bila je oskudica u tim prostorima na ivici gladi, ali za nas se nije štedilo. Mladenački duh, produhovljenost uznosila nas je punoćom života. Ljudski je biti nostalgičan za onim vremenima koja se sada prokazuju «mrakom», a mi ovo osjećamo kao najtragičnije upaljeno svjetlo. Ona vremena su dio naše mladosti i realizacije, dakle, profesionalnog potvrđivanja. To je bilo poželjno društvo, a društvo je ideal čovjeka, jer kad u drugom zrcališ sebe, onda u drugom nalaziš svoje ja. Naša samoinicijativa, naše samoodricanje za bolje sutra rađalo je realna nadanja za takvo ostvarenje. To nam se sada istinski nameće kao tema razgovora. Naša nekadašnja solidarnost istinska je potreba svakog zajedništva. Neki razredi imaju svoj dan u godini i sastaju se i to su čak činili za vrijeme ovog rata. Svaka im čast! Ljudi se mijenjaju, a ljudskost mora da ostane. Sada se najčešće susrećemo na ukopima. Iako je smrt takva da uvijek iznenadi naše poimanje smrti kao zakona života, ona pokazuje naš istinski realizam. Kao pedagog susrećem potomke naših đaka i nerijetko ih prepoznajem po prezimenima, liku, ali i po duhu. I to me uvijek obraduje. Moram da vam kažem jednu kurioznost. Pred samu smrt prof. Stanko Dvoržak donio mi je skicu poželjne monografije naše gimnazije. Istinski me ganuo i donio sam je da vam je pokažem. Nisam mogao preuzeti obvezu da ću je napisati, a valjalo bi da to netko učini. To što nam se dogodio okrutni drugi rat u životu, nije naša samo nesreća, nego nesreća cijele zajednice, ali to je, za sada, što se nas tiče, viša sila. Jer se nalazimo na razmeđu Istoka i Zapada i učestalih umiranja «od brazde do brazde». Ne zaboravite da su još prisutne generacije koje pamte četiri rata u svom životu. Jer tako se živjelo u razmeđu tri carevine – Austrije, Turske i Rusije. Više nas onespokojava historijski zločin bez pravog historijskog odgovora i izlaza i što su neporažene kvislinške ideologije uzele maha. Raduje nas činjenica što je svijet shvatio da je pitanje mira ovdje svjetsko pitanje. Pa tako raste potreba političke svijesti boljih rješenja. To što su nam napadnuti ideali, idoli, identitet i samopoštovanje, to je veći tragizam društva nego nas pojedinaca. Ono što želim na ovom našem druženju je to da bude u duhu

SAOPĆENJA, REFERATI, GOVORI 217 našeg etosa, časnog zajedništva, da se s ponosom sjećamo minulog razdoblja, da kritički i samokritički budemo samodosljedni, ljudski porazgovarajmo o daćama i nedaćama, o osobnim nadanjima, porodičnoj sreći, zdravlju i čežnjama i da se ljudski sjetimo onih koji nisu među nama, bilo da su umrli prirodnom smrću, bilo da su prognani. Posebno želim da se sjetimo naših dragih profesora, odgojitelja, naših razrednika, naših amaterskih družina, naših radnih akcija, omladinskih organizacija, takmičarskog duha, simpatija i ljubavi. Jer, napominjem, ništa ljudsko nije nam bilo strano. Sad je prilika kad smo se sastali da obnovimo duh života kao najljepše u našem bivstvovanju. Na kraju, voljeni drugovi i prijatelji, neka nam je sretno ovo druženje kao zalog budućih susreta dok ijedan postoji među nama. Sretno i nezaboravno druženje i zabavu nakon pola stoljeća želim vam od svega srca. (Prigodan govor na zboru đaka i profesora Partizanske gimnazije «Maršal Tito», održanog u Zagrebu, 29. V. 1998. povodom 50-godišnjice prestanka rada gimnazije.)

SAOPĆENJA, REFERATI, GOVORI<br />

217<br />

našeg etosa, časnog zajedništva, da se s ponosom sjećamo minulog<br />

razdoblja, da kritički i samokritički budemo samodosljedni, ljudski<br />

porazgovarajmo o daćama i nedaćama, o osobnim nadanjima, porodičnoj<br />

sreći, zdravlju i čežnjama i da se ljudski sjetimo onih koji nisu<br />

među nama, bilo da su umrli prirodnom smrću, bilo da su prognani.<br />

Posebno želim da se sjetimo naših dragih profesora, odgojitelja, naših<br />

razrednika, naših amaterskih družina, naših radnih akcija, omladinskih<br />

organizacija, takmičarskog duha, simpatija i ljubavi. Jer, napominjem,<br />

ništa ljudsko nije nam bilo strano. Sad je prilika kad smo se<br />

sastali da obnovimo duh života kao najljepše u našem bivstvovanju.<br />

Na kraju, voljeni drugovi i prijatelji, neka nam je sretno ovo druženje<br />

kao zalog budućih susreta dok ijedan postoji među nama. Sretno<br />

i nezaboravno druženje i zabavu nakon pola stoljeća želim vam od<br />

svega srca.<br />

(Prigodan govor na zboru đaka i profesora<br />

Partizanske gimnazije «Maršal Tito», održanog u Zagrebu,<br />

29. V. 1998. povodom 50-godišnjice prestanka rada gimnazije.)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!