BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

216
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
lom kutiću zidnih novina bilo je ispisano: «Mi njima duh kulture, oni
nama meso žive vage». Ne zaboravite bila je oskudica u tim prostorima
na ivici gladi, ali za nas se nije štedilo.
Mladenački duh, produhovljenost uznosila nas je punoćom života.
Ljudski je biti nostalgičan za onim vremenima koja se sada prokazuju
«mrakom», a mi ovo osjećamo kao najtragičnije upaljeno svjetlo.
Ona vremena su dio naše mladosti i realizacije, dakle, profesionalnog
potvrđivanja. To je bilo poželjno društvo, a društvo je ideal čovjeka,
jer kad u drugom zrcališ sebe, onda u drugom nalaziš svoje ja.
Naša samoinicijativa, naše samoodricanje za bolje sutra rađalo je
realna nadanja za takvo ostvarenje. To nam se sada istinski nameće
kao tema razgovora. Naša nekadašnja solidarnost istinska je potreba
svakog zajedništva.
Neki razredi imaju svoj dan u godini i sastaju se i to su čak činili za
vrijeme ovog rata. Svaka im čast! Ljudi se mijenjaju, a ljudskost mora
da ostane. Sada se najčešće susrećemo na ukopima. Iako je smrt takva
da uvijek iznenadi naše poimanje smrti kao zakona života, ona pokazuje
naš istinski realizam. Kao pedagog susrećem potomke naših
đaka i nerijetko ih prepoznajem po prezimenima, liku, ali i po duhu.
I to me uvijek obraduje. Moram da vam kažem jednu kurioznost.
Pred samu smrt prof. Stanko Dvoržak donio mi je skicu poželjne monografije
naše gimnazije. Istinski me ganuo i donio sam je da vam je
pokažem. Nisam mogao preuzeti obvezu da ću je napisati, a valjalo bi
da to netko učini.
To što nam se dogodio okrutni drugi rat u životu, nije naša samo
nesreća, nego nesreća cijele zajednice, ali to je, za sada, što se nas
tiče, viša sila. Jer se nalazimo na razmeđu Istoka i Zapada i učestalih
umiranja «od brazde do brazde». Ne zaboravite da su još prisutne
generacije koje pamte četiri rata u svom životu. Jer tako se živjelo u
razmeđu tri carevine – Austrije, Turske i Rusije. Više nas onespokojava
historijski zločin bez pravog historijskog odgovora i izlaza i što
su neporažene kvislinške ideologije uzele maha. Raduje nas činjenica
što je svijet shvatio da je pitanje mira ovdje svjetsko pitanje. Pa tako
raste potreba političke svijesti boljih rješenja. To što su nam napadnuti
ideali, idoli, identitet i samopoštovanje, to je veći tragizam društva
nego nas pojedinaca.
Ono što želim na ovom našem druženju je to da bude u duhu