BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

214
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
tuma škole. Napose one povodom 20-godišnjice škole kada je otkrivena
spomen ploča. I ovaj susret želim da bude u znaku kumulacije
radosti i sjećanja na našu mladost, đačko doba, strepnje i radosti, ali i
naše razgovore ugodne. Zbog toga hoću vas podsjetiti na neke datume,
vrijeme i događaje koji su pola stoljeća iza nas.
Škola je započela u jesen 1945. godine. Radila je u tri smjene, dvije
redovne po skraćenom postupku nastave ubrzanog tempa i, najzad,
večernja škola. Kroz nju je prošlo 1 500 učenika kad se pribroje đaci
večernje škole, društveno-politički radnici, oficiri i drugi građani. Sve
su to vodili isti profesori, pravi pedagoški neimari. Bilo je naporno
i za njih i za nas, ali bilo je predano. Reklo bi se tada udarnički, ali
istinski samopregalački. Prvi maturanti završili su 1946. Bilo je veliko
slavlje. Pjevao je velebni zbor naše škole od 250 članova. Prvo našu
himnu škole, zatim revolucionarne pjesme na svim jezicima, napose
ruskom. Plesala je amaterska družina, recitirali učenici, glumile amaterske
družine. Držani su govori. Valjda se svi sjećate ravnanja terena
na Griču, radnih akcija u Kustošiji, na kanalu, istovara ugljena, formiranja
1. radne brigade na Sveticama. Nezaboravne su naše zidne
novine i njihovi sadržaji, izložbe đaka, gostovanja naših družina u
raznim drugim školama, tvornicama, gradovima i selima, različiti
mitinzi i pisanje izbornih parola. Zatim proslave prigodnih datuma i
javnih svetkovina. Podsjećam vas na prvi kolektivni izlet u Opatiju i
Postojnu. Neki tada prvi put putovaše vlakom, neki prvi put vidješe
more, a neki prvi put odsjedoše u hotelu. Sve je bilo impresivno i nezaboravno.
Na putu u vagonu održavan je sat iz geografije. Većina je
pisala zadaće Izlet u Opatiju. Za neke je nezaboravan izlet u Bugarsku
u doba rezolucije IB-a, zatim u Prag i Čehoslovačku.
Veliki broj đaka stanovao je u đačkom dobu u Habdelićevoj 1. To
je bila velika prednost radi organizacije života. Manji broj stanovao je
kod roditelja, a drugi kao podstanari. O nekima se brinula Židovska
općina. Bili smo šaroliko obučeni. Kombinacija vojničkog i civilnog
odijela. Domska menza bila je utočište izvora života svih đaka, ali i
veselje od objeda, gableca do kulturnih sadržaja kolektivnog življenja.
Mnogi se sjećaju košare narezanog kruha, marmelade, Trumanovih
jaja i UNRIN-e pomoći sira i konzervi. Međutim, svakako se sjećate
javnih predavanja, fiskulturnih takmičenja, tečajeva higijene, večeri