BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

NITKO NIJE IZDAO
DUH ANTIFAŠIZMA
Dragi đaci, i rijetki preživjeli profesori Partizanske gimnazije «Maršal
Tito» u Zagrebu, grleći vas pozdravljam. Ne očekujte klasičan govor,
nego prigodnu besjedu podsjećanja.
Dragi drugovi i prijatelji, prošlo je pola stoljeća od prestanka rada
naše Partizanske gimnazije. Pola stoljeća, dragi prijatelji, veliko je
razdoblje u životu čovjeka. Od tada su se dogodili brojni događaji u
svijetu i u našem vlastitom životu. Završeno je naše uzrastanje, školovanje
i profesionalno formiranje. Najpretežnijoj većini završen je
radni vijek. Svima je završeno formiranje porodice i većina drugih
događanja u životu. Kako smo bliže kraju nego početku valja podsjetiti
na onu čuvenu: «Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko
doba». Za nas, prijatelji, posebno. Jer smo bili žrtvovane generacije.
Okrutnim ratom bilo nam je zakinuto djetinjstvo i mladost. U Partizansku
gimnaziju došli smo od svuda, s ratišta, sa zgarišta, iz zatvora
i koncentracionih logora. Pobjeda i mir za nas su bili očekivano i poželjno
otkrovenje.
Našu školu sačinjavali su đaci različitih partizanskih gimnazija
koje su formirane još u ratu, npr. ona u Otočcu, Dišniku, u Moslavini,
Rujevcu, Dvoru na Uni, Delnicama, Srpskim Moravicama, Daruvaru,
Lipiku, Pakracu, Pisarovini, Osijeku i Hvaru. O onoj u Osijeku
pod imenom Ive Lole Ribara, legendarnog tribuna iz NOB-a, Nikola
Kalopera napisao je knjigu Crvena trava. Iz nje proizlazi da je u ovoj
školi bilo 500 učenika. Na 40-godišnjici proslave bilo je 200 prisutnih
učenika. Imala je đački dom u Strossmayerovoj, a školu u Jegerovoj.
Kasnije je ušla u sastav gimnazije «Maršal Tito» u Zagrebu. Partizanska
gimnazija «Vladimir Nazor» s 10 razrednih odjeljenja na Hvaru
imala je u svome sastavu 400 učenika. Nju su činili đaci s otoka i priobalja,
a kako stoji u jednom govoru povodom 20-godišnjice u njoj su