BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

204
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
izabrano, priznaju Milanu Martiću državni legitimitet». (Ibidem, str.
106.)
Neki Srbi iz paradržavnih struktura napraviše konkretne zločine.
Ne praštam im, osuđujem ih. Ali u ime hrvatske države nastadoše golemi
zločini. Još manje praštam i još više osuđujem. Jer, naše kobno i
učestalo «umiranje od brazde do brazde» sada recidivnim fašističkim
genocidnim radnjama opustjelo je naše prostore, razorilo naše narode,
naselja, porodice, rodove, monumenta i znamenja martirstva
naših generacija. Implikacije su za narode nesagledive. Zauzele su
ekološke razmjere katastrofe.
Mizerluk mržnje, tribalistički srazovi, pod sloganima nacionalšovinizma
doveli su sukobe do «istrage vaše ili naše», i oživjeli su sa
smetlišta povijesti sve pošasti s monstruoznim posljedicama. Nažalost,
živimo u državi, koja nije ni pravna, ni socijalna, ni kulturna, ni
civilizirana, a time ni moralna.
Prostor nam je ne samo razoren, nego tako dehumaniziran i zagađen
strategijom «pokreta opasnih namjera» i zločinačkog sadržaja,
da je stvoren poredak države koja je napala svoje društvo u svim
porama. Falsifikacijom historije, napadom na dokazane istine i sve
moralne vrijednosti civilizaranog svijeta oživjele su rasističke teorije
prekrajanjem povijesti vlastitog naroda. Zapanjujuće je što se pred
tim zločinom šuti. Opravdava se čak genocid kao koristan čin za popravljanje
povijesti. Na flagrantan način to čini povijesni amater kao
karizmatska ličnost.
U Bespućima… (str. 164) naime, Tuđman doslovce piše: «Ovakve
nasilne, pa i genocidne promjene, kakve su izvršene i po okončanju
Drugog svjetskog rata donose uvijek dvostrane posljetke. S jedne
strane neizbježno produbljuju povijesne razdore… S druge strane,
dovode do etničke homogenizacije pojedinih naroda, do većeg sklada
nacionalnog sastava pučanstva i državnih granica pojedinih zemalja,
pa to može imati i pozitivne učinke na kretanje u budućnosti u smislu
smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i međunarodne
potrese». Avaj historija i prekrajač sudbine vlastitog naroda
prekrajanjem povijesti!
Kad je ovakvo teorijsko opravdanje «pušteno u opticaj», onda je
problem zločina pitanje samo prakse. Da bi praksa započela, nasrće