BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

200
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
razdore… S druge strane, dođe do etničke homogenizacije pojedinih
naroda, do većeg sklada nacionalnog sastava pučanstva i državnih
granica pojedinih zemalja, pa to može imati i pozitivne učinke na
kretanje u budućnosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i
povoda za nove sukobe i međunarodne potrese» Avaj historija i prekrajač
sudbine vlastitog naroda prekrajanjem povijesti!
Kad je ovakvo teorijsko opravdanje «pušteno u opticaj», onda je
problem zločina pitanje samo prakse. Da bi praksa započela, nasrće
se na povijest, na istinu, a onda nema problema za nasrtanja na drugi
etnicitet. Jer, «ne možemo zajedno», «nema suživota», «etniciteti su
krivo raspoređeni», «mi smo opljačkani», «izrabljivani», «napadnut
je naš jezik», «napadnuto je naše biće», «naše svetinje», «kultura»,
«samobitnost», «naše tlo i krv», to čini «drugi», «hipostazirani barbarin».
Dakle, nama je «biti ili ne biti» da ispravimo povijest. To ćemo
učiniti «humanim preseljenjem» – eufeministički naziv za klasični
etnobanditizam. Naime, uprežu se poluge izvitoperene povijesti, mitovi
naše svetosti, izabranosti, uzvišenosti, milenijske težnje, uzašašće
duha, božjeg poslanja, divinizacije države, vođe, vjere, nacije i sve
druge pošasti sa zovom «ubij», «razori», «prožderi», «zatri tragove».
Jer «drugi» je pakao, genocidni barbarin, neciviliziran, i on je prepreka
našoj «povijesnoj misiji». Avaj povijest! Avaj sudbine ostvaritelja
– postvarenje ljudi!
Tako nastade zločin stoljeća. Nestadoše Srbi iz hrvatskog korpusa
kao društvena grupa. Mehaničkim minorizacijama u dva navrata
Srbi zbog posječenih stabala svedeni su na ostatke ostataka s neizvjesnom
budućnošću.
Zaključujem da je etnointelektualizam ovdašnjeg zoon politikona
uzrok ukupnom zločinu stoljeća.
Međutim, što me najviše brine, goni u očaj, je što nema minimuma
jedinstva kod ostataka rezidencijalnih Srba u Hrvatskoj. Neki zdušno
rade u korist svoje nesreće kao filijale vlasti. Javno se rezonira ispod
pragova međunarodne arbitraže. Avaj Srbi!
Osim toga, nismo se dobro i rezolutno postavili prema matičnoj
državi i društvu. Ali ni oni prema nama – ni diplomatski, ni historijski,
sociokulturno ni moralno. To uvećava tragediju ostvarivanja
ciljeva rata, prolongira zločin stoljeća i zatvara građanske nade i civilizacijske
tokove.