BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

198
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Ostaci ostataka Srba u Hrvatskoj su faktički čuvari grobova. (94)
U ruralne prostore po prisili međunarodne zajednice vraćaju se,
kako to rado vladajuća elita kaže, iz «humanih razloga» uglavnom
starci. Ja to kao socijalni analitičar nazivam hodajućim grobovima
bez sanduka u potrazi za grobom u jedinom im zavičaju. A zavičaj im
je pretvoren u kameno doba.
Naselja su, naime, s razorenim staništima, svim pratećim institucijama
– nema struje, vode, kuće bez vrata, prozora, krova, bez drugih
institucija, bez brige socijalnih institucija – ratna pustoš.
Koliki su razmjeri razaranja navodim primjer: u 192 srpska naselja
izvršeno je zaoravanje sela i zasijan je hrast lužnjak. Neka stabla su i
preko 3 metra visoka. Razoreno je 40 bibliotečnih fondova koje sam
poznavao, svi zavičajni muzeji, samo su rijetka groblja pošteđena. Razoreno
je preko 3 000 spomenika antifašizma. Na četvrtini hrvatskog
socijalnog prostora danas postoji najveći muzej povijesnog zločina
stalne postave za milenijsko pamćenje. Nije pošteđen ni spomenik, ni
muzej Nikoli Tesli, neimaru naše civilizacije.
Sveukupne spoznaje razarajućeg konflikta ideologije «drugi je pakao»,
svestranom analizom što se dogodilo i kako se događalo, dovelo
me do spoznaje da zaključim: da se ne mrze toliko etniciteti, koliko se
vole njihova oteta dobra.
Jer čim narod pobježe zbog spasa golih života, njihovi prostori
razoreni, bijahu nacionalizirani oktroiranim zakonom. Kad to pade
pod pritiskom međunarodne zajednice, oktroiraše drugim zakonom
pravo na upotrebu tuđe imovine i uzurpativnim oktroiranm normama,
suprotno Ustavu, oteše sva dobra. (95)
(94)
Uzroke casus belli neka odgonetava historija. Međutim, «pokret opasnih namjera»
a zločinačkih sadržaja, čiste nacionalne države, koja je napala svoje društvo,
učinio je programski zločin stoljeća. To je ostvario i u onim prostorima gdje nije
bilo rata. Na njima je nestalo ili ubijeno bez procesuiranja stotine Srba, minirano
preko 10 000 stambenih objekata. Gotovo svi protjerani s posla. Bijeg je bio jedini
spas. Npr. u Gospiću ubijeno je preko stotinu najviđenijih nevinih Srba – nekažnjeno.
Naprotiv! Dokazane ubojice su promovirani. Ove žrtve mi to teže padaju što su
neki moji učenici, zatim drugovi ili prijatelji. Isto se dogodilo u Pakracu, Sisku, Zadru,
Šibeniku, Karlovcu pa i u Zagrebu i drugim. Nigdje javnog tužitelja, odvažnog
pojedinca, intelektualca da zločin prokaže.
(95)
Međunarodna zajednica odobrenjem napada na zaštićenu zonu preuzela je na