BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

196
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
pod ideološkim sloganima «bratstva i jedinstva». Samo su neke stvari
tinjale iznutra. Međutim, genocidne radnje nad Srbima nisu temeljito
i izvorno analitički apsolvirane niti objelodanjene, napose opseg
i sadržaj dokazanih zločina, razorena duhovnost, porušene crkve,
crkveni objekti, popis žrtava, razorena naselja, pobijeni, pokršteni i
protjerani. Ideologija ustaštva nije poražena. Npr. srpski identitet je
osakaćen, razorene crkve nikad nisu obnovljene, čak ni ona masovnog
pokolja u Glini, Kršlji i dr.
Pravoslavni život obredno je gotovo nestao na prostorima 240
razorenih bogomolja. Vulgarna ateizacija pogađala je vjeru i vjerske
institucije, ali pravoslavnu je potpuno uništila. (90)
Druge srpske institucije identiteta su zatomljene, politizirane i
ideologizirane. Neki su tada optirali prema jugoslavenstvu. Razorene
ruralne sredine s deficijentnim – krnjim porodicama posječenih stabala
života, ugaslih rodova, nestalih prezimena, nikad se nisu oporavile.
Iz njih je izvršena kolonizacija.
Antiseljačkom politikom, zadružnim pokretom, ideološkim prokazivanjem
«kulaka», mitom tvorničkog dimnjaka i deagrarizacijom
bez presedana, bijegom u gradove, Srbi kanalima školovanja računaše
na spas. Sav podmladak ruralnih Srba odlazio je putem školovanja u
škole drugog i trećeg stupnja i u pravilu iz sela i poljoprivrede. Skoro
nešto više nego Hrvati putem posebnih zakona o djeci palih boraca i
žrtava fašističkog terora. Stvorena je brojna srpska inteligencija privržena
ideologiji sistema, ali inteligencija bez vjerskog, nacionalnog i
etničkog identiteta. Raspadom sistema, pojavom nacio-šovinističkog
pokreta «opasnih namjera» i zločinačkih sadržaja, počela je tragedija
neslućenih razmjera. Mizerlukom mržnje pokrenuti su tribalni atavizmi
genocidnih radnji.
Sa smetlišta historije oživljeni su recidivni slogani: «ne možemo
zajedno», «etniciteti su krivo raspoređeni», zaključno do «istrage vaše
ili naše».
Nastale su brojne prijeteće teorije o Srbima kao nižim bićima s
(90)
Od 1825. godine u današnjoj Hrvatskoj bilo je preko 300 pravoslavnih crkava
koje je opsluživalo preko 400 svećeničkih lica. Danas ih nažalost radi samo nekoliko,
jer ne samo da nema vjernika, crkava i svećeničkih lica na tim toponimima,
nego nema ni Srba. Vidjeti knjigu S Livada: Etničko čišćenje – zločin stoljeća, prilog
o pravoslavnim crkvama.