BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

190
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Da bi se resursi nekog sela, resursi ljudskog faktora, arabilne površine,
pašnjaci, stočni fond, šumske površine itd., mogli profesionalno
iskorištavati valja ih naučno i društveno usmjeravati. Dakle, prema
potrebi i funkciji gospodarske osnove. Za to postoje stotine načina
organizacijskih formi i tehnoloških postupaka (zadruge, inovatori,
tehnički i tehnološki procesi, koordinacije, specijalizirane institucije,
poljoslužbe i uloga univerziteta i gravitacijskih sjedišta). Čovjeku
je interes profesionalizacija, promocija kao način zadovoljavanja, što
jednostavnije, njegovih svakidašnjih potreba. Ove interese može stvarati
samo društvo pomoću svojih organizacija. Samo se tako može
vezati za svoj zavičaj, regiju, domovinu itd.
Mi smo uveli stotine inovacija u selo stihijno. Red je da to učinimo
sada, organizirano posvuda i za svako područje ciljano. Seljak je
samo-organizacijom ili tzv. samodoprinosom izgradio značajnu infrastrukturu
rurbanizacijom sela i brojne tehničko-tehnološke procese
modernizirao (kaptaže vodotoka, uređenje mreže saobraćaja, komunalni
objekti, elektrifikacija, masovni mediji, traktorizacija itd.).
Sada je na nama, socijalnim analitičarima, da difuziju inovacija
učinimo vlasništvom svakog sela i svakog seljaka. To mora biti gotovo
pokret transformacije sela i poljoprivrede, da nam ne leži mrtvi
kapital uzalud. Ta tranzicija ekonomije, interes pojedinca i zajednica
sami nalažu organizaciju i samoorganizaciju, jer su naši interesi golemi,
a potrebe još veće. Historija razvijenih poljoprivreda prepuna
je organizirane difuzije inovacija. Uostalom modernizacija sela nije
ništa drugo nego društvena difuzija inovacija. Tome su socijalne znanosti,
među inim ruralna sociologija, dale svoj praktični prinos. Poljoprivredno
zanimanje po rangu ostajanja, od 50 izabranih za mjerenje,
spalo je na 49. mjesto, i ono sada mora dobiti pristojniji rang.
Hrana je svakome potrebna, a svako zanimanje je izvor života i mora
imati dostojan status. Na nama je da ga «izborimo» stručnim i društvenim
valorizacijama.
Ako to ne učinimo niti smo stručni niti smo profesionalni, niti
smo praktični, ali nismo ni društveni ni moralno odgovorni sinovi
svoga naroda.
Nauka kao disciplina, a učenjak kao praktičar, moraju se praktično
potvrđivati. Nadam se da mi vjerujete da u nas to nije stvarnost,
jer da jeste ne bi nam se to dogodilo što jeste. Nauka je društveno za-