BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

«OLUJA» KAO PORAZ, KOJU SE
MITOMANSTVOM ŽELI PRETVORITI U
NAJVEĆU POBJEDU
O Oluji sam pisao još dok je trajala jer bijah duboko angažiran, ali i
poslije. Danas, 10 godina poslije istražio sam brojnu dokumentaciju
nevladinih organizacija, brojne izvore publicistike, pregledao brojne
videozapise i obišao prostore, «uzduž i poprijeko», desetine puta.
Gotovo sam sagledao sve što angažiran pojedinac može sagledati.
Došao sam do spoznaje da je to povijesni nekažnjeni zločin koji se
mitomanski slavi. Istovremeno to je najveći poraz Hrvatske. To je
nedržavnički čin ostvaren kao najpogrešniji način očuvanja integriteta
države.
Na novinarsko pitanje je li bila moguća Hrvatska i bez rata, jer je
poslije pada berlinskog zida nastalo preko 20 novih država bez rata,
predsjednik Tuđman je odgovorio: «Naravno da je mogla, ali ne bi
ostvarila sve svoje ciljeve». Drukčiji odgovor nije se mogao očekivati
od jednog rasiste (pogotovo što mu žena nije Srpkinja ni Židovka) i
propovjednika genocida (Bespuća..., str. 164) i srbofoba («Srbi su remetilački
faktor»). Evo što je o tome posebno rekao 1998. godine:
«Hrvatska je riješila srpsko pitanje u Hrvatskoj. Mi smo prihvatili
povratak dijela Srba u Hrvatsku, kako bi onemogućili napade na
Hrvatsku i prigovore kako je Hrvatska nastavak NDH i da ne želi ni
jednog Srbina. Riješili smo srpsko pitanje i Srba više neće biti 12%
i 6% Jugoslavena koliko ih je bilo. A 3% koliko će ih biti, neće više
ugrožavati hrvatsku državu». (1)
Nikada nisam mogao zamisliti Hrvatsku bez Krajine, ali još manje
Krajinu bez njenih stanovnika Srba. Tome sam u ratno doba sve
(1)
- Nikad više 12% Srba! – Franjo Tuđman, predsjednik RH na otvaranju ratne
škole «Ban Josip Jelačić» u Zagrebu, Novi list, 15. 12. 1998.