BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SAOPĆENJA, REFERATI, GOVORI
189
apel ili potrebu formiranja interdisciplinarnog naučnog tima za revalorizaciju
i planifikaciju razvoja sela i poljoprivrede. Samo znanstvenim
pristupom, možemo zaustaviti našu mladost u njenim zavičajima.
To nije moguće vanekonomski, nego ekonomskim i socijalnim,
odnosno kulturnim uvjetima suvremenog življenja. Ona je dovoljno
obrazovana, kulturna i civilizirana da se interesno, na korist svoju i
svoga naroda, dakle, za svoje potrebe, veže za svoj zavičaj. Podsjećam
da se zavičaj bez goleme nužde ne napušta, nosi se kao vječni «prtljag
života». Podsjećam vas na Andrićevu paradigmatičnu novelu o zavičaju
Staza, u sabranim djelima. Tu ćete vidjeti što je za njega značio
oskudni Višegrad njegova doba. Svakome preporučam da bi mogao
revalorizirati «svoj prtljag», značenje svog zavičaja.
Naša mladost hoće dostojanstvo profesije i vlastito alimentiranje
radom. Hoće stručnost i specijalizaciju, hoće samopotvrđivanje i personalnu
autonomnost. Naši prostori nisu više prostorno izolirani koliko
su društveno zanemareni. Naročito neki brdsko-planinski. Zbog
te činjenice, među ostalima, mnoge su ideologije sa smetlišta historije
mogle naći svoje sljedbenike «brđane». Mi raspolažemo sa spoznajom,
a i kadrovima i iskustvom, da možemo za svako selo imati
mentora, a nerijetko i za svako domaćinstvo. Možemo za svaku specijalizaciju
formirati samostalne škole. Možemo organizirati difuziju
svake inovacije. Jer, imamo golem broj iskusnih praktičara. Nama
nedostaje samo osmišljena organizacija. Ako organizator ovog skupa
preuzme na sebe stvaranje interdisciplinarnog tima za revalorizaciju
razvoja sela i poljoprivrede i to istinski na naučnim osnovama spreman
sam staviti na dispoziciju svoje decenijsko iskustvo, a i dovesti
mnoge druge istraživače s kojima sam godinama provjeravao našu
praksu. Napominjem, nauka nije ni nacionalna ni anacionalna. Ona
je čovjekova najmoćnija poluga. Mi smo bili i ostajemo zajednički
kulturni prostor. Naša historija, naši resursi, veliki sistemi, spoznaje,
genetska povezanost, interesi, koristi i potrebe su iznad svih ideologija
i politika. Unatoč svih falsifikata historije, nauku se ne može izbjeći
kao jedinog verifikatora istine i prakse.
Naša inteligencija, stručnjaci i profesionalci imaju dug prema svojim
korijenima, svim resursnim temeljima, svoje obligacije, pa ako
hoćete i iskupljenje za iznevjereno očekivanje roditelja, za sve napore
za školovanje i obrazovanje svojih potomaka.