BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SAOPĆENJA, REFERATI, GOVORI
187
Ponavljam, poljoprivreda mora imati ono mjesto u društvenom
razvoju koje joj po prodi i resursima pripada. Njena koncentracija i
centralizacija resursa neizostavno mora respektirati regionalne komparativne
prednosti subvencija prirode u prednosti privrednog razvoja.
Mi se nalazimo u stanju kad bez specijalizacije i profesionalizacije
u poljoprivredi ne možemo izvršiti značajne pomake, a nikako ne
možemo vezati mlađe naraštaje uz njihove zavičaje. Jer, provjereni
društveni zakoni, tzv. faktori atraktivnosti i repulzivnosti, pokazuju
da niski uvjeti života više mlađe generacije izgone iz sela i poljoprivrede
nego što ih gradovi i industrijski pogoni privlače. Naročito,
mlađe skolarizirane. U nas je pored doba tranzicije nastupilo stanje
prolongirane krize i vanekonomskih šokova sveukupne populacije,
zbog čega je golema masa izvan rada, a istovremeno golemi resursi u
poljoprivredi neadekvatno aktivirani za alimentiranje društvenih potreba.
Po prirodi je mladi naraštaj za to zainteresiran iz ekonomskih
i moralnih pobuda.
Za profesionalizaciju i modernizaciju su strukovno zainteresirani
mlađi naraštaji. Već samom masovnom zainteresiranošću za skolarizaciju
to su pokazali. Mnogi su seljački sinovi kao seljaci-radnici
upoznali brojne tehničko-tehnološke procese u industriji, a time i
mogućnosti inovacije u selu i poljoprivredi. Mi smo dostigli veliki napredak
u elektrifikaciji sela i poljoprivrede, posebno u širenju komunalne
infrastrukture, saobraćaja, a napose masovnih medija. Dakle,
na putu smo približavanja civilizacijskih tekovina seoskoj populaciji
i širokoj lepezi nove nomenklature zanimanja. Nama nedostaje još
samo planska organizacija života sela i modernizacija rada u poljoprivredi.
Tri su značajna faktora za organizirani prodor u unapređenju sela
i poljoprivredne proizvodnje:
– prvo, njena profesionalizacija, jer suvremeni čovjek naše
civilizacije jedino se profesionalno potvrđuje i izvorno alimentira
svoje potrebe;
– drugo, razuđenje nomenklature zanimanja završava sa
specijalizacijom kao najvišim oblikom usavršavanja procesa
proizvodnje i «što manje utroška energije i vremena, a što više