BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

182
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
vilu pogađaju cjelokupno stanovništvo jer mu napadaju porodične
osnove, uništavaju vitalne kontingente i razaraju razvojnu osnovu.
Posljedice takvih razaranja ne mogu se generacijama oporaviti. Pomnom
slikom tzv. «stabla života» mogu se vidjeti posljedice gubitaka
generacija iz Prvog svjetskog rata.
Proučavajući podrijetlo prezimena uočio sam gašenje rodova u
nekim područjima. Pored ratova, razne bolesti, kao tifus, sifilis uz
vojne logore, «španjolka» i brojne druge socijalne bolesti, razorile su
mnoge rodove, a nerijetko krajeve. Dodamo li tome pandemične gladi
i oskudice, jer praktično svaka je treća godina nerodna, onda je
očito da su se gubici multiplicirali.
Naročito su pogođene tzv. vulnerabilne skupine. Difterija kao «daviteljica
djece» kosila je cijele naraštaje. Bili smo poznati po visokom
mortalitetu dojenčadi. Pa ipak ratovi su svojim posljedicama najviše
razarali demografska stabla. Mi svoje žrtve nismo dostojno ni sahranili
ni oplakali, a već smo druge proizvodili. Nije mi poznato u svijetu
da se netko tako niskom «kulturom broja» odnosi prema svojim demografskim
gubicima. Mi s njima često licitiramo, izričemo brojeve
kad nam koji treba da bi druge žrtve «poravnjanja» proizveli.
Okrutnost smrti u ovome ratu me sablaznila. Jer u ratu je izginulo
više djece nego vojnika, više žena nego vojnika, a od svih najviše
staraca. Do jučer smo bili patrijarhalno društvo s devizom «starčevoj
pogovora nema». Starci su ubijani svim smrtima koje rat pozna,
osim kanibalizma. Valjda samo zato što smo se evolucijski od toga
odmakli. Skrnavljenje žrtve bilo je okrutno i ostrašćeno, putem medija
vizualizirano da bi se brutaliteti i destrukcija stimulirali. Takvu
sotonizaciju drugog ne poznajem u drugih civiliziranih naroda. Razaranje
obilježja, svetišta, stambenih i gospodarskih objekata, zavičaja,
muzeja, bogomolja, stočnog fonda i uopće tragova života, sablaznilo
je cijeli svijet. Razorena su cijela naselja. Nacionaliteti dignuti su na
mržnju, stil života na odmazdu. Sablaznilo me pismo Nigerijca majci:
«Draga mama, ovdje se tako strastveno ubijaju u krevetu, a ne jedu
žrtvu. Danas smo sahranili majku ubijenu u krevetu, a dijete skuhano
u loncu». Koja je sablast iz naših prostora otišla u svijet. Bosna i
Hercegovina, te Hrvatska vrve od zatiranja toponima, onomastike,
prenominacije ulica, firmi. Avaj kriteriji! Uglavnom sablasti historije
valjaju se našim prostorom, a iza njih su goleme nevine žrtve razbi-