BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

176
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
govim implikacijama. To je moguće jedino pomoću nauke, da istina
bude vlastiti sudac i na ovim prostorima.
Zgrožen sam nad činjenicom kad najstarijeg filozofa sudovi četiri
godine progone što prokazuje kulturocid, knjigocid. Kad četrdesetorici
naučnih radnika, na ukazivanje na brisanje memorije, i spaljivanje
stotine tisuća knjiga, ne odgovora ni javni tužilac, ni ministar za
nauku, ni ministar za kulturu, ni ministrica pravosuđa. Zar pojedinac
mora da tuži onog generala koji je naredio rušenje Hajrudinovog
mosta Ili rušenje spomenika Vojina Bakića ili miniranje Ferhadije
Država, koja ne štiti svjetsku baštinu ne zaslužuje ime države, a na to
joj moramo ukazati. U takvim slučajevima pitamo se gdje su kunsthistoričari,
povjesničari, poete kao savjest naroda, učenjaci, kad ni
Nikola Tesla nema pravo na svoj muzej u svom zavičaju, a i slučajno
je Srbin po etničkom podrijetlu. Koji je to apsurd, prezir neimara civilizacije.
Kad bi oktroiranjem došlo do izmirenja, nažalost, četnički je sindrom
ostao, pa tako države povijesno neutemeljeno ozakonjuju partizana
oslobodioca i kvislinga, rasista. Gdje su tu uloge naučnih institucija,
kojima povijesna distanca i golema saznanja vjerodostojno
dokazuju da za zločince nema opravdanja. A taj kvislinški sindrom je
u ovom ratu ne samo nas unazadio, povijesno, nego i osramotio pred
svijetom.
Možda vam se ovaj koncept čini naivnim. Uvažite da «naivnim i
bogovi opraštaju». Nemam iluzija, ali ipak podsjetit ću vas na jednu
elaboraciju nobelovca Ive Andrića kad opisuje kako je mrav krenuo
oko svijeta na sveti put mira. Svi mu se rugaju «tako si malen, nećeš
za života stići». A on, lapidarno odgovara: «Bit će zabilježeno da sam
krenuo». Želim da i mi krenemo. Jer to nam je doista jedini inovativni
put u izmirenju, značajan po broju institucija, njihovoj snazi i
ulozi, a i po golemoj masi ljudskog faktora. Jer ovdje se ne izmiruje
pojedinac, nego mase – narodi.
Boreći se protiv besmislenog rata, izučavajući njegove goleme
posljedice, koje će se protegnuti i na 22. stoljeće, praveći selektivnu
bibliografiju intelektualnih zločinaca i njihovo etabliranje, poznavajući
mnoge nalogodavce zločina, vjerujem u moralnu snagu većine i
napose učenih ljudi i njihov spoznajni aparat. Stojim na stanovištu da
denacifikaciju moramo ozakoniti, ponavaljam – «da se carska ne po-