BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

NEDOVRŠENI RAT
175
d) Tom logikom bi i druge nevladine organizacije (opće,
posebne i pojedinačne), profesionalna i strukovna udruženja,
premrežile društvo do posljednje pore i izmirenje bi zaživilo
kao nasušna potreba kulture življenja. Tako bi započelo
i nastalo normaliziranje stanja na ovome prostoru.
Promatrajući registar slobodnih, samostalnih, profesionalnih
udruženja po pojedinim novonastalim državama, začuđen sam koliko
ih je, a kako niti jedna praktički ne radi na izmirenju (u Hrvatskoj
i Srbiji ima ih od 15 do 20 000). Kad tome dodamo crkveno religijske
institucije, onda je broj za premreženje mirotvorstva još veći. Tu bi
helsinški odbori, Amnesty International i građanska udruženja kao
moderatori, mogli odigrati praktično mesijansku ulogu.
Navodim jedan primjer – 10 godina uzastopno odlazim na Međunarodni
ruralno sociološki skup u Vlasotincima (jug Srbije). Tamo je
osnovana i posebna međunarodna ruralno sociološka škola. Dolaze
učenjaci sa svih meridijana, ali ne i iz država nekadašnje Jugoslavije.
Na Zapadu je došlo do kraja seljaštvo, a ovdje njegovi tradicionalni
oblici još uvijek žive, ali naše domicilne učenjake, koji su do jučer
drugovali, zajednički istraživali, takav skup u tom toposu više ne zanima.
Nije li to apsurdno
Moram istaći da je nekadašnja zajednička država imala preko 200
naučnih institucija, da je imala preko 60 000 doktora znanosti i medicine,
500 000 studenata, da je društvo inženjera i tehničara brojilo
1 700 000 članova, da je izlazilo 106 samo ruralno agrarnih glasila,
novina, časopisa i drugih publikacija. Zar zaista to nije golema ljudska
i intelektulna energija, izmirenju tako potrebna Čini se ipak da
su svi zakazali. Kada bih počeo nabrajati sve potrebne institucije za
angažiranje, mogao bih, jer su to široko ranije prakticirali, navesti: teatri,
sineasti, izdavači, publicisti, novinari, masovni mediji općenito,
profesionalna udruženja historičara, pravnika, sociologa, politologa,
ekonomista, etnografa, etnologa, antropologa, filozofa, itd. Imali su
zajedničke institucije, časopise, redakcije, simpozije, itd. Svega toga
više nema. Dakle, moramo ih pokrenuti na putu vlastitog predmeta,
vlastite koristi, interesa i potrebe, ako želimo istinsko izmirenje.
Hoću da pojednostavim – svi od društva golubara, do društva ptica
pjevica moraju biti upregnuti da se stanje normalizira i da izbijemo
pravo nedoraslih političara i država da manipuliraju s ratom i nje-