BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

09.02.2015 Views

166 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA Posebne posljedice Posljedice raspada Jugoslavije su mnogostrane, mnogoznačne i dugoročne. Naročito one ratne. Zbog toga nemam pretenziju da ih opisujem, iako su mi mnoge poznate do nekih tančina. Dakle, iako, da ponovim, znam kako se Jugoslavija raspadala u «ognju i krvi rata», nikako ne znam zbog čega tako i na tako divljački i bezobzirni način. Čak mogu reći da nisam ni nostalgičan što se raspala, jer pouzdano znam da sve propada što ne može opstati. Međutim, kao svjedok vremena, sudionik, pa ponegdje i arbitar, posljedice koje je raspad donio ne mogu bez osjećaja, tuge i bola pravilno ni sagledavati ni protumačiti, jer neke su takve naravi da su pogodile milijune pojedinaca; stotine tisuća tragičnih sudbina, popraćenih oceanima suza i neizlječivim traumama prelit će se i u 22. stoljeće. Iza svih tih novonastalih država su golemi povijesni nekažnjeni zločini, osobito u nekim prostorima, a posebno u cijeloj BiH. Usmjerit ću se samo na one najizrazitije, konkretne zločine. Preliminarno se može reći da je u ratu poginulo preko 160 tisuća ljudi. Neki govore da u pravilu na jednog poginulog dolazi dva puta toliko invalida, za sada ih je registrirano na svim prostorima nešto više od 100 tisuća. Očito bit će ih još. Približno toliko ima samohranih porodica, kao posljedica rata. Neki procjenjuju da je iza toga ostalo preko 90 tisuća malodobne siročadi. Međutim, mora da ih je i više. U jednom trenutku s cijelog teritorija bilo je između 4,5- 5 milijuna izbjeglica. Do sada se povratilo samo 2/3. Nažalost ne u vlastiti zavičaj nego u prostore novo nastalih država. Razoreno je nekoliko stotina gradova i gradića i preko 5 tisuća seoskih naselja. Bez posla je ostalo po sadašnjim statistikama preko 4 milijuna radnika. U svim prostorima, osim Slovenije, kao posljedica rata, došlo je do deindustijalizacije i uništenja trećeg staleža, pauperizacije, prebukiranja gradova i razbijanja seljaštva, te kadrovskih struktura. Svi su imali pored direktnih gubitaka brojne indirektne gubitke, demografske, socijalne, kulturne i druge. Manje više svi su izvršili nefunkcionalnu teritorijalno političku podjelu. Bruto proizvod je svuda pao, osim u Sloveniji. Sveukupni vanjski dug država analitičari procjenjuju na preko 76 milijardi dolara. Unutrašnji još nitko nije

NEDOVRŠENI RAT 167 izračunao, ali on je skoro približan vanjskom. Ukupne ratne štete još nitko nije istražio. Ogrezli u zločinu predstavnici elita vlasti, svjetovni i crkveni, osramoćeni pred svijetom, opstruiraju Međunarodni sud za ratne zločine, specijalno osnovan za ratne zločine ovog prostora. Dakle, formalno pravno ga priznaju, ponose se da su mu osnivači, a faktički ga osporavaju. Po toj osnovi međunarodnog zločina, pred licem međunarodne pravde nalazi se 141 lice (uključujući osuđene i one kojima se još sudi), a ostali su prepušteni domaćim sudovima. Svi smo taoci tih etničkih nacionalnih «heroja» – osumnjičenih zločinaca. Pored nas žive u miru nekažnjeni brojni zločinci, kao «mirni i neporočni dobri susjedi». (82) Svi su sa smetlišta povijesti potezali sve počasti. Posvuda je drugi postao pakao, i tog poroka nikako da se oslobodimo. Niskom kulturom broja licitiramo s vlastitim žrtvama iz drugog i ovog rata, druge žrtve negiramo, ne priznajemo, ne istražujemo, ne alimentiramo i tako danas mrtve i žive, ogrezli šovinisti zavađaju i, razaraju prostor do istrebljenja. Svojedobno kao arhivar opsluživao sam Miroslava Krležu s dokumentima kada je pisao čuveno djelo Zastave i to građom iz radničkog pokreta (zeleni kadar, afera Diamantstein, prepiskom s Komiternom, arhivom časopisa Pečat, itd.). Oklijevajući dugo, ipak sam ga jednom priupitao: «Panegirički adorirate Titu u Kumrovačkom nokturnu, a na jednom mjestu kažete ima svoju falangu». A on će meni: «Znaš li koliko ima Jugoslavija stanovnika» Odgovorim tadašnji broj. «A članova partije» Mislim da ih je bilo preko milijun i trista. «Pa ovo je partijska država, ne bih želio živjeti poslije Tita». Zaista mi je time sve rečeno. Naime, kad se falanga raspala, kult zamro, birokratsko oktroirani sistem organizacije države i društva započeo se raspadati policentričnim etatizmom, čitaj staljinizmom, nacionalizmom i na kraju bezumnim ratom. Naročito to počinje poslije XIV. Kongresa SKJ. Ponavljam komunisti su pretvorili nacionaliste u avangardu ko- (82) Sve numeričke vrijednosti posljedica rata, preuzeo sam iz Feral Tribune, 02. 06. 2006. Napominjem da su to samo aproksimativni brojevi čije će vrijednosti najvjerovatnije naknadnim istraživanjem uvećati.

NEDOVRŠENI RAT<br />

167<br />

izračunao, ali on je skoro približan vanjskom. Ukupne ratne štete još<br />

nitko nije istražio.<br />

Ogrezli u zločinu predstavnici elita vlasti, svjetovni i crkveni, osramoćeni<br />

pred svijetom, opstruiraju Međunarodni sud za ratne zločine,<br />

specijalno osnovan za ratne zločine ovog prostora. Dakle, formalno<br />

pravno ga priznaju, ponose se da su mu osnivači, a faktički ga osporavaju.<br />

Po toj osnovi međunarodnog zločina, pred licem međunarodne<br />

pravde nalazi se 141 lice (uključujući osuđene i one kojima se<br />

još sudi), a ostali su prepušteni domaćim sudovima. Svi smo taoci tih<br />

etničkih nacionalnih «heroja» – osumnjičenih zločinaca. Pored nas<br />

žive u miru nekažnjeni brojni zločinci, kao «mirni i neporočni dobri<br />

susjedi». (82)<br />

Svi su sa smetlišta povijesti potezali sve počasti. Posvuda je drugi<br />

postao pakao, i tog poroka nikako da se oslobodimo. Niskom kulturom<br />

broja licitiramo s vlastitim žrtvama iz drugog i ovog rata, druge<br />

žrtve negiramo, ne priznajemo, ne istražujemo, ne alimentiramo i<br />

tako danas mrtve i žive, ogrezli šovinisti zavađaju i, razaraju prostor<br />

do istrebljenja.<br />

Svojedobno kao arhivar opsluživao sam Miroslava Krležu s dokumentima<br />

kada je pisao čuveno djelo Zastave i to građom iz radničkog<br />

pokreta (zeleni kadar, afera Diamantstein, prepiskom s Komiternom,<br />

arhivom časopisa Pečat, itd.). Oklijevajući dugo, ipak sam ga jednom<br />

priupitao: «Panegirički adorirate Titu u Kumrovačkom nokturnu, a<br />

na jednom mjestu kažete ima svoju falangu». A on će meni: «Znaš<br />

li koliko ima Jugoslavija stanovnika» Odgovorim tadašnji broj. «A<br />

članova partije» Mislim da ih je bilo preko milijun i trista. «Pa ovo<br />

je partijska država, ne bih želio živjeti poslije Tita». Zaista mi je time<br />

sve rečeno. Naime, kad se falanga raspala, kult zamro, birokratsko<br />

oktroirani sistem organizacije države i društva započeo se raspadati<br />

policentričnim etatizmom, čitaj staljinizmom, nacionalizmom i na<br />

kraju bezumnim ratom. Naročito to počinje poslije XIV. Kongresa<br />

SKJ. Ponavljam komunisti su pretvorili nacionaliste u avangardu ko-<br />

(82)<br />

Sve numeričke vrijednosti posljedica rata, preuzeo sam iz Feral Tribune, 02. 06.<br />

2006. Napominjem da su to samo aproksimativni brojevi čije će vrijednosti najvjerovatnije<br />

naknadnim istraživanjem uvećati.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!