BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

NEDOVRŠENI RAT
157
zlokobni pohod. «Svi Srbi u jednoj državi», paralelno obrana srpstva
i Jugoslavije postade zlokobna. Tenkovi krenuše na Vukovar. A tamo
je već bilo etničkog nasilja, nasrtaja na ljude i institucije. (73)
Ne ulazeći u finese i detalje bilo je očito da je rat dogovoren, uglavnom
za podjelu BiH. Slovenija je već bila «otpisana», etniciteti su već
bili homogenizirani, Jugoslavenska armija se opredijelila za Miloševića,
započela je naoružavati Srbe u Hrvatskoj i Bosni. Već je bila
predviđena i kolateralna šteta – žrtva Srba u Hrvatskoj i posavskih
Hrvata.
Ovdje ne želim niti je potrebno opisivati prirodu rata i raspad Jugoslavije,
jer o tome, kako rekoh, postoje biblioteke knjiga, a i prethodni
tekstovi o tome svjedoče. Činjenica je da je rat temeljito pripremljen,
dogovoren, a ne objavljen, da je u njega ugrađeno «etničko
čišćenje» kao strateški cilj, da je bio građanski rat «krvi i tla», da su
ga civili započeli, vodili, bili žrtve i zločinci i kada su uniforme nosili.
Rat je predugo trajao i prožet je obiljem zločina i genocidnih radnji.
Završio je oktroiranim, nedovršenim mirom a još uvijek traje duhom
nemoralne politike, tihim ostvarivanjem ciljeva rata. Danas mu
se još uvijek tepa kao «domovinskim», «otadžbinskim», dižu mu se
monumenti, slave zločini i zločinci. Opstruira se međunarodni sud.
Postajemo taoci najvećeg zločina i najvećih zločinaca klasičnog etnobanditizma.
Kovači rata etablirani u invalidne države slave se kao
junaci, heroji, oslobodioci, očevi nacija, javno skupljaju milodare za
obranu osumnjičenih zločinaca, žrtve se drugih negiraju i prešućuju,
a sa svojima se licitira. Za to morbidno stanje – golem broj ubijenih,
ranjenih, nestalih, razorenih naselja, cijelih regija, otetih zavičaja,
unesrećenih pojedinaca i cijelih razorenih porodica – praktično nigdje
nema krivca.
Nijedna elita vlasti nije problematizirala ni osudila prirodu rata.
Za najveći broj zločina i zločinaca manje-više svi znamo, manje-više
oni su među nama, nekažnjeni. Dobar dio «vedri i oblači» i paranoidno
bukači za «našu stvar i naše unakaženo sveto ništa». Neki su di-
(73)
O matrici rata vidjeti tri studije Jovana Mirića, Demokracija i diskriminacija, Zagreb,
1996.; Demokracija u postkomunističkim društvima, Zagreb, 1998.; Zločin i kazna,
Zagreb, 2002.; sve u izdanju Srpskog kulturnog društva «Prosvjeta», Zagreb.