BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

154
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
izvještaja o stanju društva, viđen očima sociologa, vladajući nisu prihvatili,
niti dozvolili da dođe do njegovog objavljivanja.
To nas je toliko rastužilo, pa i razgoropadilo, da smo napravili
demarš kod Kire Gligorova. A on nam je lapidarno uzvratio: «Slažem
se s vama, ali o tome ja ne odlučujem. Ja sam među vama momentalno
samo primus inter pares». «Nismo se zadovoljili s tim, ali kolektivno
ništa više nismo poduzimali. Međutim, osobno sam se kao
dugogodišnji suradnik, pa i prijatelj Stipe Šuvara, odlučio na demarš
kod njega kao predsjednika predsjedništva CKJ. Za taj demarš sam
se «dobro naoružao». Uzeo sam pet tomova Čovjek i sistem što ih je
proizvela jedna grupa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zatim sve
separate sociologa po republikama. Rukopis jedne grupe autora koja
je kasnije izašla u redkciji Marjana Korošića:Quo vadis, Jugoslavijo;
zatim jednu briljantnu kritičku analizu staljinizma poljskog filozofa
Kolakowskog, neke tekstove «praksisovaca». Markirao sam glavna
mjesta, odnio Stipi Šuvaru u «bazu», gdje su kadrovi iz Hrvatske
odsjedali u Beogradu. Iako rezigniran, ugnjavio sam ga brojnim
primjerima, da nikakav naučni socijalizam ovdje nije moguć, dok
traju staljinizam i nacionalizam paralelno. Naglasim mu značaj «ili
socijalizam ili barbarstvo» i «da nema socijalizma bez demokracije
i demokracije bez socijalizma». Jer to je bila suština poruka iz materijala
koje sam mu donio. Raspravljali smo satima, gledali citate,
polemizirali. Kad sam mu predstavio tekst akademika Eugena Pusića
sa suptilnom analizom statistike života i rada Saveza komunista po
republikama, trendove mišljenja i odluke, preporuke i drugo, Stipe se
skoro prenerazio. Podvukao sam mu zaključak Pusića. U zaključku
Pusić kaže: «U svakom slučaju, nacionalna mobilizacija, koja se upravo
odvija, ako ne bude na vrijeme podvrgnuta kontroli u svim narodima,
otima odvijanje budućih zbivanja u Jugoslaviji svakom racionalnom
predviđanju.»(Quo vadis, Jugoslavijo, str. 136). Zatim mu
navedem citate Tarasa Kermanauera o zazivanju «zajedničke vjerske
akcije»; Šetinca: O dva tipa političke kulture; Bučarevu Slovensku demokratsku
zvezu. U Sloveniji je već bio formiran seljački savez, pokret
za zaštitu okoline, pokret za zaštitu prirode, pokret mira, pokret
za civilno društvo, pokret za novu duhovnost. A u Srbiji orgijanje
Miloševićeve tzv. «antibirokratske revolucije» razaralo je društvo,