BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

NEDOVRŠENI RAT
153
Kako nauka nije ovdje sama sebi sudac, ni tada ni sada, monopol
politike razarao je društvo do temelja. Kasnije su mnogi intelektualci
iznosili snažnu argumentaciju odvojenosti politike od stvarnosti koja
je rastače. Tako akademik J. Županov, inače sociolog, na osnovu empirijskih
spoznaja, dolazi do saznanja da postoji «partnerstvo», neka
vrsta prećutne koalicije, između upravljača i radnika, među kojima
postoji međuovisnost. Profesor Ž. Puhovski krizu je sveo na stanje
«entropije» i izišao s tezom «da Jugoslavija više nije subjekt svoga
raspadanja». (67) Izazva golemu buku. Neki su tumačili da inflacija
uskoro može doseći 1 000%. Takva stvarnost i takvi argumenti mnogih
analitičara, ekonomista, sociologa i drugih prisilili su vladajuću
elitu da osnuje tzv. «Krajgerovu komisiju» (68) od različitih stručnjaka,
s ciljem da se iznađe i objelodani pravo rješenje društvene krize. Bila
je to tipična tzv. «Churchillova komisija» – kad želiš nešto zabašuriti
«formiraj komisiju».
Radio sam u društveno-ekonomskoj, ili kako sam je ja nazivao sociologijskoj
komisiji. Pružila mi se jedinstvena prilika da u timu učenih,
i uz državne financirane subvencije, vidim «kao na dlanu» kako
propadamo. Znao sam u jednom danu stići u tri republike. Obilazio
sam agrarne «gorostase», «pikove», zadruge, brojna naselja gdje smo
imali timove istraživača. Vidio sam dio tržišne ekonomije, moderno
poslovanje sa zatvorenim ciklusima proizvodnje, modernu tehnologiju
ali i velike kontraste, ralo i moderne traktore i kombajne, prezaduženost
motičarske poljoprivrede i zatvorene cikluse proizvodnje.
Ali i obilje drugih kontrasta, početke privatizacije, eksploataciju, varanje,
laganje, zakidanje na vezi i kvaliteti, otimanje zemlje putem
komasacije i istovremeno javašluk i nered, bespravlje, nezasluženo
bogaćenje i siromašenje, jer je bila prihvaćena deviza legalnog postojanja
tzv. «korisnih malverzacija». Dakle, gledajući sustav iznutra
bio sam duboko uvjeren da ga treba iz temelja mijenjati. To stajalište
zauzeli su i ostali sociolozi, nezavisno jedan od drugog, jer ih je na to
nagonila empirijska građa na terenu. Međutim, sadržaj zajedničkog
(67)
Vidjeti: Quo vadis, Jugoslavijo, Naprijed, Zagreb, u redakciji Marjana Korošića i
maestralnim prilozima suprilnih tematskih cjelina.
(68)
O radu te i sličnih «nižeg ranga» komisija postoji obilje materijala. Vidjeti: arhiv
CK i arhiv nekadašnjeg Instituta za historiju radničkog pokreta (Beograd, Zagreb).