BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

Idejna skica istraživanja ratnih
implikacija razaranja ruralnih prostora
u Republici Hrvatskoj
Ovaj rat je bio maksimalno destruktivan. Ništa mu nije bilo sveto – ni
ljudi, ni građevine, ni institucije, niti priroda. U središtu mu je bilo
etničko čišćenje, pa je uništavanje bilo sveopće u zatiranju tragova
etniciteta. Rat je predugo trajao, što je povećalo implikacije direktnih
razaranja i prirodnih kalanja. Ishod rata još uvijek je neizvjestan,
osim činjenice što će završiti kao najveći zločin 20. stoljeća. Mnogi će
milenijski naseljeni aglomerati postati pustinja iza «spaljene zemlje».
Naša ruralna naselja su raznolika, heterogena i heteronomna po
svojim tipovima i modelima. Ona su mnogobrojna. Neravnomjerno
raspoređena u prostoru, brojna sela, selišta, zaseoci, majuri, sokaci i
usamljena kućišta imaju različite stupnjeve (ne)razvijenosti i insuficijentnosti.
Od preko 6 500 naselja naše Republike većinu naselja čine naselja
tzv. historijskog trenutka. U doba tranzicije nastupilo je njihovo
nestajanje «gašenjem ognjišta». Raspoređena su većinom u brdskoplaninskim
prostorima, krasu, priobalju, otocima i udaljena od komunikacija
i gravitirajućih središta. Njihovu nerazvijenost razarala
je nefunkcionalna industrijalizacija i urbanizacija na račun sela i poljoprivrede.
Ratna razaranja su dodatni mehanički udar historijski
neodgovornog postupka prema neimarskom naseljeđu materijalne
i duhovne kulture sela i poljoprivrede. Neoprostiv zločin. Zbog tih
činjenica nužan je znanstveno utemeljen pristup: što, kako i na koji
način obnavljati. Tim prije što je neizvjesna repatrijacija – cinično
nazvana «humano preseljenje», a još je neizvjesnija budućnost novokoloniziranih.
Sastojao bi se od istraživanja stupnja (ne)razvijenosti prema tipu i