BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

Skica istraživanja:
diskriminacija Srba u Hrvatskoj
(1990. – 1999.)
Sama diskriminacija po definiciji užeg pojma sadrži u sebi razlikovanje
ili razlučivanje (latinski discriminare = razlučivati, dijeliti), a u
širem društvenom značenju taj pojam znači obespravljanje ili ograničavanje
prava ponašanja pojedinca ili cijelih grupa u okviru neke uže
ili šire političke zajednice.
Prema tome, diskriminacija može biti nacionalna, socijalna, vjerska,
spolna, dobna i dr. Ili sveopća diskriminacija. Srbi su po svom
diskriminiranom položaju pod ovim posljednjim, jer ih se optužuje
za zločin kolektivne krivnje. Zbog toga su postali corpus separatum.
Naime, provodi se ideologija koliko ih gdje može biti, i u tom smislu
kada se govori o Srbima postoji sveopća diskriminacija.
Svaka diskriminacija ima svoju ideologiju: začetnike, ideologe,
nosioce, propagatore i izvršioce. Kad je diskriminacija sveopća – totalna,
istraživanje mora biti kompleksno. Ono je složenije, ukoliko je
ideologija snažnija, a praksa duža i sistematičnija.
Ako je latencija antagonizama sveopća, uključujući i srazove rata,
insistiranje na historijskoj mržnji, ili do «istrage vaša ili naše», onda
je nužna kompleksna analiza ovog fenomena i svih oblika u kojima se
diskriminacija manifestira. Pošto je diskriminacija izraz implikacija
rata, nužna je interdisciplinarna analiza sveukupnih događanja.
Samo sagledavanjem faktičnog stanja i dubljom analizom može se
sagledati opseg i sadržaj istraživanja. Ovdje dajemo samo neke natuknice.
Uvodno je potrebno povijesno kontekstualizirati srpski etnikum
u Hrvatskoj. To znači deskribirati pojavu Srba u ovim prostorima,
naseljenje i stacioniranje, osvajanje zemljišta; sve njihove posebnosti:
jezik, vjera, obredi, uloge i dr. U središtu analize moraju biti: