BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

UVODNE NAPOMENE
13
čovjek koji ih je izgrdio «na pasja kola». Nerado se toga sjećam. Naročito
poniženja i maltretiranja u Vojniću. Najteže mi pada što ne
mogu imenom i prezimenom zahvaliti mnogim bez kojih ne bi bilo
ovih sadržaja. To su obični ljudi, «seoski pametari», «sveznadari», ali
i serviseri života u selima, lugari, poštari, cestari, veterinari, liječnici,
nekadašnji partizani, logoraši, radni i ratni invalidi, žrtve rata, ostarjeli
starci i starice, iz krnjih porodica iz ovog i iz onog rata. Njihova
pomoć, savjeti, informacije temelj su svih svjedočanstava o zlima i
nedjelima. Nitko ne umije tako dobro oslikati i svjedočiti kao žrtve.
A ove žrtve to već godinama nose i do groba će donijeti neoplakano i
neopisano stradanje, tuge i nevolje. Iako su nam svi junaci u literaturi,
ratni i poratni, uglavnom oslikani ratnički, prave priče tek slijede.
Nadam se kad se prizemljimo i osvijestimo. Da imam stotine života
i najveći talent pripovjedača, nikad te neispripovijedane priče ne bih
mogao ispripovijedati. Znajte vidio sam sve prostore najvećeg zločina
i susreo nekoliko tisuća najrazličitijih stradalnika svih etniciteta,
od Kosova do Bosne, svih uzrasta, oba spola, svih profila zanimanja,
svih narječja i običaja i raznolikih brutaliteta koji su im život uništili.
Neki su ridali. Neki na glas jaukali, «bugarili kao na ukopu», a neki su
proklinjali svoju sudbinu i sudbinu zlotvora. Međutim neki su tako
razložito, samarićanski opraštali i tragali da zločin prestane. Dosegli
su čovjeka u sebi. Slušati kad roditelji, rođaci, susjedi pričajući nariču
kako su gledali ubijanje i čerečenje potomaka, a neki gledali kako
gore u vlastitim domovima kao povjesma. To te dovodi u očaj! Njihove
boli iscijedile bi suzu iz kamena.
Gledajući zločine u paradržavama i njihovim institucijama, krnjim
do zla boga i institucijama priznatih državama, nisam uočio razlike.
Možemo mi vlast mijenjati i koješta drugo, ali naše mentalitete može
promijeniti samo povijest. «Okvir za mržnju» jednako je posvuda rastegnut.
Obilježava ga inducirani klasični etnobanditizam.
Uočio sam jednu zakonitost i kod paradržava i kod priznatih država,
da što se zločina tiče, ljubavi i mržnje «više se vole oteta dobra
drugih etniciteta, nego što se oni u suštini mrze». Tuđe slađe! Zaključio
sam da smo pljačkaški narodi. A što se sve pljačkalo, otimalo,
razaralo graniči s apsurdom! Zaključio sam da smo i osvetnički narod
iz pretpovijesnog razdoblja. «Zub za zub, oko za oko.» Dijalog, tolerancija
i sporazum su nam skoro strani.