BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 111
obveze su pritiskale. Kupio je staru, neprikladnu mrtvačnicu za atelje
u Rokovoj 10.
Godine 1971. izgubio je majku Jelenu.
Godine 1983. pojavljuju se prvi znaci zloćudne bolesti koja će dovesti
do smrti.
Sestru Seku izgubio je 10. 02. 1989. Ona je poslije majčine smrti na
određen način bila stožer cijele obitelji. Bili su upućeni jedno na drugo.
Dnevno su bili zajedno, Seka mu je vodila domaćinstvo. Gubitak
sestre je bio bolan, pa ne čudi izjava «sada je sve gotovo».
Ozbiljne zdravstvene smetnje, početak intenzivnog liječenja.
Tragično je izgubio sina Zorana 30. 01. 1992.. Za badava se ne kaže
da je Bakić «ljudski tragičar». Ponavljam Bakić je umro 18. 12. 1992.,
neoplakan, nisam primijetio da je igdje naznačena godišnjica njegove
smrti.
Znao je Vojo za rušenje spomenika u Bjelovaru i Gudovcu neposredno
poslije toga barbarskog čina. Obavijestila ga je Mica Makar,
direktorica Gradskog muzeja u Bjelovaru i prijateljica obitelji Bakić.
Pitao se stalno, više za sebe, je li moguće da mu se i to dogodilo.
Objašnjenja nije bilo, jer kako objasniti to divljaštvo.
U to doba doista je bilo teško biti Srbinom za svakoga pa i za onog
koji «je odasvuda», koji je svjetsko ime jer ga se trpalo u kolektivitet
i njegovu krivnju.
Naglašavam, nije zanemarivanje velikana u nas od danas nego od
neko davno jučer. Krležin cinizam hrvatske kulture nije bez razloga.
O Meštroviću danas nema ni jedne sustavne monografije, o njemu
samo čujemo ponešto preko porodičnih skandala. O Josipu Brozu
znamo samo nesuvisle panegirike ili blasfemične objede. Ali nemamo
ni jedne domaće sustavne monografije. Nikola Tesla, neimar civilizacije
nema pravo na davno postavljeni muzej u zavičaju. A Strossmayera
su zbog jugoslavenstva nazivali «štroca». Itd.
U to nemilo vrijeme učestali su i anonimni telefonski pozivi s
mnogo pogrdnih riječi i prijetnjom.