BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

110
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Prema pisanju Vjesnika od 28. 01. 1956. u ateljeu V. Bakića u ulici
Ivana Gorana Kovačića 13 izbio je požar oko 00:45 sati između 27. i
28. siječnja 1956. Bio je to prostor u bivšem ateljeu Ivana Meštrovića
koji je bio dugačak 30, a visok 16 m. Unutrašnja strana ateljea bila
je obložena borovinom s desetak prostorija i nekoliko pomoćnih, s
dvije velike peći koje su grijale prostorije. Vojo je dobio tri prostorije
sa sanitarijama.
Od zgrade, od ljepotice, od umjetničkog bogatstva ostala je pustoš,
temelji, dva stršeća dimnjaka. Nestalo je u požaru nekoliko Bakićevih
spomenika u gipsu: Marx i Engels, Zmaj Jova Jovanović, ni od 10 m
visokog Valjevca nije ostalo ništa i sve slikarsko stvaralaštvo Frane
Baće. Silinu požara nije izdržao ni jablanički granit pripremljen za
klesanje spomenika Zmaj Jovi Jovanoviću, koji je naručila Matica
srpska iz Novoga Sada. O požaru svašta se nagađalo.
Vojin prijatelj Oto Šolc, književnik, izvukao je iz hrpe, sa zgarišta
gdje je bila biblioteka neoštećenu knjigu pjesama Federica Garcíe
Lorce. Iako nesretan i žalostan zbog svega što je snašlo prijatelja,
nije zaboravio španjolskog pjesnika, uz komentar «čemu nije odolio
granit, odolio je Lorca». Lorcu su ubili španjolski frankisti 1936. u
Granadi u 38-oj godini života.
Izgubio je Vojo biblioteku, mape sa stotinama crteža, fotografija,
slika, dokumenata, studija za spomenike, preko stotinu skulptura,
čak i ono što nije bilo uništeno ili pokradeno u rodnoj kući i Bjelovaru
1941. godine. «Izgubljeno je cijelo jedno stvaralaštvo», kaže
T. Maroević.
Zbog borovine kojom je bila obložena građevina vatra se brzo širila,
tako da Vojo nije mogao iznijeti ni osobne stvari, dokumente,
novac i sl. Na kraju, zgrada je bila u vlasništvu ULUH-a, neosigurana
pa se nije mogla dobiti nikakva odšteta.
Vojo je prema kazivanju prijatelja bio u šoku, nesretan, tužan, a
trebalo je nastaviti s radom, preživjeti tragediju, ni prvu ni posljednju
u njegovom životu. Baće mi je govorio: «Bojim se za njega da ne
izvrši ubojstvo od očaja». Vodio sam ga na tri dana poslije toga Predragu
Vanickom, koji mu je posredovao s brojnim tekstovima Marxa
i Engelsa, u Gorski kotar, a izdržao je samo jedan dan. Doista je bio
očajan. Ostao je bez ateljea i krova nad glavom usred zime, a preuzete