BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

UVODNE NAPOMENE
Nikada nisam imao posebnu ambiciju da pišem i objavljujem knjigu.
Uostalom imam nekoliko stotina različitih radova, studija, analiza,
prikaza i recenzija iz znanstvenog rada koje nisam nikada publicirao.
Sredio sam golemu građu iz Drugog svjetskog rata koju su drugi potpisivali.
I to mi nije smetalo. O ovom ratu napisao sam nekoliko stotina
različitih sadržaja jer sam imao privilegiju da u svojstvu eksperta
OUN obilazim sve frontove, sva ratišta. Ta užasna privilegija prisilila
me je da gledam zločin na djelu. Istovremeno i žrtve i zločince. Na
primjer ekshumacije, konclogore, razmjene žrtava, mučilišta, zatvore
i dr. Samo slušati četiri godine «kaplarske» užasavajuće psovke, da ti
se život ogadi, kad psuju dijete u materi, dijete od pola kile, mrtvorođenče,
a srodnike po starom i novom kalendaru «do bijele pčelice».
A svece psuju iz kalendara s krunicom i križem oko vrata bez srdžbe,
smireno kao svećenik kad misu zbori. Frustrirani psuju znane i
neznane ličnosti, državnike, umjetnike, glumce, a o njima praktično
ništa ne znaju. Psuju jedan drugog bez razloga. To prijeteće, bezrazložno
psovanje izraz je verbalnog divljaštva, nekad normalnih ljudi.
Kasnije se psovanje pretvorilo u masovno silovanje.
Upoznao sam mnoge «dobre ljude u zla vremena». Naročito one iz
nevladina sektora. Ali sam upoznao mnogo više zlih ljudi u tim olovnim
vremenima. Naročito onih kojima je «kama» najsvjetlije oružje.
Sanjao sam ih poslije mnogih uvida u njihova zlodjela. Jedva sam
uspio sačuvati čovjeka u sebi. Oni su mi počeli «odmotavati filmove
i slike» koje sam upoznao sređujući građu iz Drugog svjetskog rata.
Imajte u vidu da je u ovom građanskom ratu bilo svakojakih vojski
osim partizana. Razlike u zločinima između regularnih i paravojnih
jedinica ne postoje. Jer su paravojske izvršavale ono što su regularne
komande zahtijevale. U svijesti mi se stalno ponavljalo: «Zar opet»
i «Zašto opet na isti način u istim sredinama od potomaka sličnih