BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SUDBINA DJELA HRVATSKOG
SKULPTORA VOJINA BAKIĆA
I. Život i djelo Vojina Bakića
Svaki spomen na Vojina Bakića doživljavam bolno do ridanja. Jer pouzdano
znam da u nas nema većeg modernog skulptora ni tragičnije
ličnosti. Njegov biološki sat je nasilno pomjeren. Naše posljednje viđenje
bilo je tako potresno da ga ne mogu izbrisati iz sjećanja. Pred
smrt sam ga posjetio s nakanom da ga tješim, a on me obasuo bujicama
pitanja. Koji sam ja to zločin napravio, pita on u grču fizičkog i
duševnog bola, da nisu poštedili ni postolja mojih spomenika. Je li se
to vratila NDH Ostali smo samo Seka i ja, pa što me nisu prognali i
ponovo: «Gdje je ta moja krivnja da spomenici trpe» Koja je to nesreća
da se ovdje ne zna da su djela umjetnika njihova djeca, njihovi
osjećaji, njihova energija i sve što o sebi znaju i svijetu pokazati žele.
Tim bujicama pitanja i ridanjem potresao me da sam bio onesposobljen
da se autom vratim, nego sam se vratio pješke. Nagnao mi
nesanicu. Jer, doista je oko nas bio pakao. Ljude su progonili, masakrirali,
umjetnička djela razarali, knjige spaljivali i to sve u ime novo
nastajuće države i novog poretka.
Opsluživao sam Vojina Bakića skoro kod svih javnih plastika koje
je postavio, kao arhivista Arhiva za historiju radničkog pokreta. Šapirografirao
brojne materijale o događajima na mjestima budućih spomenika,
o karakteristikama toponima. Odlazio u Ljubljanu i mikrofilmovao
dokumente koje sam mu stavljao na raspolaganje. Nabavio
sam mu čak i mikročitač. Dovodio mu najbolje recitatore da mu čitaju
pjesme Zmaja Jove Jovanovića dok je radio skice spomenika. Birao
mu markantna mjesta iz porodičnog života Marxa i Engelsa. Promatrao
njegov stvaralački grč kod klesanja, vajanja, pravljenja skica,