BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

102
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
U stihiji građanskog rata, bilo je, što se knjigocida-kulturocida
tiče, državotvornog sistema. S pravom Hannah Arendt odgovara na
pitanje u svojoj čuvenoj knjizi Eichmann u Jeruzalemu: «Jesu li Nijemci
znali za logore i zločine» «Znali su koji su to htjeli znati». Kod
nas ne znaju svi oni koji bi to po logici stvari, položaju i društvenoj
ulozi morali znati – vlast, policija, javni tužitelji, kulturni radnici i
kulturni ljudi.
Ponegdje je trebalo stotine kilograma eksploziva za razaranje spomenika,
jer se gigantizmom htjela pokazati veličanstvenost NOB-a.
Negdje su angažirane komunalne službe da to «stručno urade», npr.
u Osijeku, pa i Karlovcu. «Brisanje memorije» koštalo je trgove i okolne
zgrade, ali nikad nigdje ni jednog pojedinca. «Počinitelji nepoznati!»
Sve je to završilo mukom, ili vapajima «posljednjih Mohikanaca».
Kad sam čitao studiju Djevojčica sa žigicama od pominjanog A. Lešaje
koju je uputio predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću, ministrici
pravosuđa Antičević-Marinović i ministru kulture Vujiću s navedena
92 raznolika javna napisa, na svakoj stranici sam si postavljao pitanje:
«Koji smo to mi svijet, kakve su nam institucije, da ovako historijski
neodgovorne vlasti hine da započinje i vrijeme i prostor od njih!»
Isprovociran, recentni, inače kontraverzni ministar kulture, leksičar
da karikiram, koji o Jasenovcu izgovori tri reda a o Bleiburgu tri
stranice, u intervjuu Feral Tribuneu, 27. 07. 2002., ustrajava u svojoj
proturječnosti izjavom: «Ipak se nadam da je vaša formulacija etničko
čišćenje knjižnica bila malo prejaka… To je formulacija za Haag».
Pa, zašto ministre o našoj memoriji, spomenicima i knjigama Haag
da sudi To je naše, o tom mi trebamo suditi i rasuđivati. Stidimo se
i brinemo. Na drugom mjestu tvrdi: «Da se skine hipoteka, s cijelog
društva, koja nam je navaljena, primjerice slučajem Korčula». Pa
gdje taj gospodin živi kad se usudi nešto tako drsko tvrditi, kod tako
masovnog kulturocida i knjigocida, nazvavši to «navaljen slučajem
Korčule». (46)
Dovoljno govori samo priznanje Dalibora Brozovića u polemici
s profesorom Kangrgom tvrdnjom koja znači: «Nije šija nego vrat»,
(46)
Kad sam jednoj od «vještica iz Ria» spomenuo kako ministar kulture kaže: «Da
im država ništa ne duguje.», hladno je odgovorila: «Vještice su spaljivali, zar ne Mi
smo umakle da ne troše za pepeo u urni. Ignorirali su nas, ali nas ne mogu negirati.
Svijet nas je priznao».