OLIMP 37 - prosinac 2010. - Hrvatski Olimpijski Odbor

i se svega toga riješili potrebna im
je potpuna promjena načina života
ili prilagodba novonastalim uvjetima.
Naravno da djeca to ne znaju sama
napraviti, treba ih upozoriti i uputiti
na važnost fizičke aktivnosti. Nekada
su se djeca igrala kroz šport, svaki
travnjak između dvije zgrade ili školska
igrališta bila su zatrpana djecom
koja trče za loptom...
Tu ni školski program tjelesnog
i zdravstvenog odgoja ne može puno
pomoći.U tom segmentu obrazovanje
je zastarjelo, neefikasno i formalno,
iako je, na prvi pogled, satnica tjelesnog
odgoja u nižim razredima zadovoljavajuća.
Ali to je samo na prvi pogled,
jer već na drugi vidi se da nastavu
tjelesnog ne vode stručne osobe
profesori kineziologije, ne postoje ni
adekvatni uvjeti, športske dvorane, pa
ako je lijepog vremena najveći domet
je igra graničara gdje se dvije ekipe
međusobno gađaju loptom. Ova vesela
i motorički korisna igrica uslijed
stalnog ponavljanja stvara naviku da
djeca u višim razredima prilikom igranja
rukometa zbog navike ne pokušavaju
pogoditi gol, već cijelo vrijeme
gađaju golmana...
O nekom stručnom promatranju pretilih
(ali i nadarenih!) učenika te njihovom
usmjeravanju u pojedine športove
i športske klubove gotovo da i ne
možemo govoriti. A treba naglasiti da
upravo u toj dobi valja uključiti djecu
u šport. I ono još važnije - ako se u
tom razdoblju ne uključe, kasnije će to
biti puno teže. Športski klubovi jednostavno
primaju nove generacije prema
dobi (ovisno o početcima u pojedinim
športovima), a kasnija uključivanja su
jako teška zbog razlika u usvojenom
znanju te mogućeg remećenja klupskog
i organizacijskog pogona. Nitko
ne govori da je to ispravno i da treba
ostaviti prostor za sve one koji žele
biti aktivni bez obzira na godine, ali u
praksi to je jednostavno tako.
Što nam je za raditi
Osim alarmantnih medijskih naslova,
te analiza i utvrđivanja
rasta negativnih socioloških
pojava kod djece i sveopćeg
čuđenja kako se
to dogodilo, stvarni
programi u smislu
rješavanja nastale
situacije s konkretnim
činjenicama su
minimalni ili ih gotovo nema. Ostaju
samo borbeni naslovi tipa „Športom
protiv droge, dijabetesa, alkohola,
nasilničkog ponašanja i svih zala ovog
svijeta“. Ti naši borbeni usklici mogu
nam samo privremeno smiriti svijest
do novih mjerenja o povećanju negativnosti.
Potrebno je krenuti od početka, od
predškolske i rane školske dobi, razdoblja
kada športski klubovi regrutiraju
djecu u svoje redove. Da izbor športa
ne bi bio čista slučajnost te stoga
i velika mogućnost krivog odabira,
djecu i roditelje potrebno je dodatno
motivirati i educirati kako bi upoznali
većinu športova. Na taj način, pružajući
djeci što praktične što teoretske
informacije, omogućit ćemo im da i
sama što kvalitetnije sudjeluju u odabiru
onih športskih aktivnosti koje im
se najviše sviđaju i unutar kojih će se
najbolje zabaviti. Ta njihova percepcija
je bitna jer šport nije lagan, pa ako
još trenirate nešto što vam nije zabavno,
ta karijera bit će vrlo kratka.
A osnovni motiv trebao bi biti - kako
se nerijetko kaže „Bavljenje športom
od rane mladosti do kasne starosti - u
svrhu zdravlja.
Posebna su priča pretila djeca.
Ona najčešće izbjegavaju svaku aktivnost,
zato i jesu u tom statusu prekomjerne
težine. Zatim, zbog prekomjerne
težine nemaju dovoljno spretnosti
i brzine potrebne za uspješnost u
nekom športu, gube samopouzdanje i
interes za daljnji rad.
Takvu djecu potrebno je dodatno
motivirati, ohrabriti ih i usmjeriti u
športove gdje ta njihova veća tjelesna
masa može biti prednost, primjerice
- bacanje kugle, kladiva, diska, hrvanje,
judo ili momčadski šport poput
vaterpola...
U tim športovima kroz redovni
strukturirani trening dolazi do transformacije
u kvalitetnu mišićnu masu
koja je dominantna za uspješnost i
postizanje rezultata. Prvi rezultati
povećavat će samopouzdanje
djece, njihovu
važnost unutar svog
društva te ih dodatno
motivirati na daljnji
rad. To sve skupa
baca potpuno novu
sliku na psihomotorički
razvoj djece, te
njihov status i odnos
In order for the choice not be
pure coincidence and therefore
a strong possibility of heading
in the wrong direction, children
and parents need to be further
motivated and educated in order
to familiarize themselves with
most sports. In this way, by
providing children with as much
information as possible (both
practical and theoretical), we
will enable them to participate in
quality selection of those sports
activities they like the most and
through which they will have the
most fun.
That perception of theirs is
important because sports are
not easy to do, so if you’re also
training something that is not
fun, that sport’s career will not
last very long. The main motive
should be, as they say “to do
sports from early youth to the
later years”, and for your health.
Obese children are a special case.
They usually avoid any sort of
activity which is why they are
overweight. Then, due to their
excessive weight, they do not
have enough skill and speed
required to be successful at some
sport, they lose their confidence
and interest in further dealings.
Such children need to be further
motivated and encouraged and
directed towards those sports
where larger body mass may be
an advantage (shot put, hammer
throw, discus throw, wrestling,
judo, etc.). Through those sports,
with regular structured training,
the transformation of quality
muscle mass occurs, which is
dominant for performance and
achieving results
u društvu... • → Summary ←
53 Olimp