magazin hrvatskog olimpijskog odbora - Hrvatski Olimpijski Odbor

BROJ 27 • LIPANJ 2008. 

ISSN 1331-9523 

MAGAZIN HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA 

OLIMPIJSKE LEGENDE 

Sanja 

OæegoviÊ-Gobac 

OLIMPIJSKI MARKETING 

Jamac opstojnosti 

Olimpijskih igara 

ÆENSKA STRANA 

©PORTA 

Muπko ili æensko, 

rukovodstvo 

mora biti 

autonomno 

NASTANAK MODERNOG ©PORTA 

Od surove do 

plemenite igre 

OLIMPIZAM 

Temeljni aspekti olimpizma

SADRÆAJ 

Nastanak modernog πporta: 

Od surove do plemenite igre 4 

Olimpijske nade: Mario TodoroviÊ, plivaË 6 

Olimpijske legende: Sanja OæegoviÊ-Gobac, koπarkaπica 8 

Olimpizam: Temeljni aspekti olimpizma 10 

Malo poznati πportovi: Rugby Fives 12 

Olimpijske igre i politika: 

Olimpijska baklja - politiËka meta 14 

Religija i πport: Idem s tobom 16 

Æenska strana πporta: 

Muπko ili æensko, rukovodstvo mora biti autonomno 18 

Umjetnost i πport: 

Sportski motivi u umjetnosti ranog srednjeg vijeka 20 

Filozofija πporta: Gadamerov koncept igre 22 

Olimpijski marketing: Jamac opstojnosti Olimpijskih igara 24 

©port i znanost: Dokolica kao lijek 26 

Prilog 

POVIJEST HRVATSKOG ©PORTA 29 

©port i duhovnost: Meditacija i vaterpolo 42 

©portska terminologija: 

Stolni tenis - ‘mali tenis’ za mnogo ljudi 44 

©portska fotografija 46 

Publicistika 48 

Ususret Olimpijskim igrama: Stotinjak kandidata za Peking 50 

Od Olimpa do Olimpa 54 

Olimpizam 

Ususret olimpijskim igrama 

Josip »op, dipl. oec. 

Glavni tajnik Hrvatskog 

olimpijskog odbora 

Dragi Ëitatelji, 

predstavljamo vam drugi ovogodiπnji broj 

Olimpa, Ëasopisa Hrvatskog olimpijskog odbora, 

koji donosi niz tema iz suvremenog πporta, 

zanimljive znanstvene i struËne poglede na πport i 

olimpizam i, dakako, poseban osvrt na nastup 

hrvatske olimpijske delegacije na ljetnim 

Olimpijskim igrama u Pekingu koje su "pred 

vratima" i koje Êe se odræati od 8. do 24. 

kolovoza 2008. godine. 

Hrvatski Êe πportaπi nastupiti u Pekingu, za sada 

je poznato, u atletici, boksu, biciklizmu, 

gimnastici, jedrenju, kajaku, plivanju, rukometu, 

stolnom tenisu, streljaπtvu, tekvondou, vaterpolu i 

veslanju. Broj πportaπa koji putuju u Peking veÊ 

sada znamo, premaπit Êe broj hrvatskih olimpijaca 

na dosadaπnjim Ljetnim olimpijskim igara. No, 

konaËni broj buduÊih olimpijaca ustanovit Êemo 

krajem srpnja kada zavrπavaju sve kvalifikacije za 

ljetne Olimpijske igre u Pekingu 2008. 

10.str. 

ZA NAKLADNIKA 

Hrvatski olimpijski odbor 

Josip »op 

UREDNIK 

Ante DrpiÊ 

UREDNI©TVO 

Æeljko Kavran, Draæen Harasin, 

Gordana GaÊeπa, Nada SenËar, 

Damir SenËar, Zdenko JajËeviÊ, 

Radica Jurkin, Jura Ozmec 

50. str. 

UREDNIK FOTOGRAFIJE 

Damir SenËar 

LEKTURA 

MARE 

OBLIKOVANJE I PRIJELOM 

Zlatko Vrabec 

GRAFI»KA PRIPREMA 

VEA d.o.o., Zagreb 

TISAK 

TEHNI»AR-COPYSERVIS d.o.o. 

Zagreb, KranjËeviÊeva 25a 

Naklada: 2.000 primjeraka 

www.hoo.hr 

E-mail: hoo@hoo.t-com.hr 

Prije Pekinga, prisjetimo se da je na Ljetnim 

olimpijskim igrama u Barceloni nastupilo 39 

πportaπa u 12 πportova, u Atlanti 84 u 14 

πportova, u Sydneyju 91 πportaπ u 12, a u Ateni 

81 πportaπ u 14 πportova, te da su dosad osvojili 

ukupno 12 medalja, od kojih su tri zlatne, Ëetiri 

srebrne i pet bronËanih. 

U ime hrvatske olimpijske obitelji æelim svim 

naπim olimpijcima πto bolje zavrπne pripreme za 

nastup u Peking, te najbolje rezultate za koje su, 

poznato je, ulagali sav trud i znanje, uËenje i 

upornost u Ëitavom olimpijskom ciklusu. Znam 

da Êe svaki od njih, kao i Ëlanovi struËnih stoæera 

i drugih sluæbenih osoba, u ime svih nas u Kini i 

Pekingu biti dostojni zastupnici Hrvatske na 

najveÊem πportskom dogaappleaju na svijetu. 

Svima puno uspjeha! 

3

NASTANAK MODERNOG ©PORTA 

Od surove do 

plemenite igre 

S korijenima joπ u antici, nogomet je dugo bio igra s 

previπe nasilja i ozljeda, pa je od 1314. Ëesto zabranjivan. 

No, sredinom 19. stoljeÊa uoËeno je da razvija pozitivne 

vrline pa je postao Ëak i obavezan dio πkolovanja 

Piπe Ana PopovËiÊ 

“Nogomet” na ulicama Londona u 17. stoljeÊu 

T 

radicionalni nogomet, "football", 

stara je igra s korijenima joπ u 

antici. Engleska legenda kaæe da 

je prva "nogometna" lopta bila glava jednog 

danskog osvajaËa ubijenog u bitci, 

a vrlo je vjerojatno da igra potjeËe od nekog 

poganskog rituala. U proπlosti je lopta 

varirala u veliËini, obliku i materijalu 

od kojeg je napravljena. Tako su u 

Chesteru koristili obojenu drvenu loptu. 

Cilj igre bio je prostor u koji je trebalo 

unijeti loptu, iskljuËivo πutirajuÊi je nogom. 

Ti prostori bili su udaljeni i po nekoliko 

kilometara, a igralo se, na ulicama 

i na poljima. U igri su sudjelovali svi 

sposobni muπkarci. Tradicionalni susreti 

u "footballu" u ta davna vremena obilovali 

su nasiljem i ozljedama, imali su vrlo 

loπu reputaciju i Ëesto su zabranjivani. 

Prvu zabranu igranja loptom 1314. godine 

donio je kralj Edvard II., a kasniji 

vladari produljivali su je sve do 18. stoljeÊa. 

Kada je napokon ukinuta kraljevska 

zabrana, poslodavci i vlasnici tvornica 

nastavili su svojim radnicima zabranjivati 

igranje nogometa jer je igra bila 

toliko divljaËka da su igraËi Ëesto danima 

bili nesposobni za rad. U takvim prilikama 

godine 1801. engleski povjesni- 

Ëar Joseph Strutt napisao je o nogometu 

- "Igra je u proπlosti bila vrlo popularna 

meappleu pukom, ali posljednjih godina viπe 

nije na cijeni i vrlo se malo prakticira". 

Strutt bi bio nemalo iznenaappleen Ëinjenicom 

da je, samo stotinjak godina nakon 

te usputne opaske, nogomet u svojem 

moderniziranom obliku postao engleska 

nacionalna igra i, opÊenito, najpopularniji 

πport na svijetu. 

Broj igraËa nije bio propisan 

Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeÊe znatno 

je oslabio interes za "football" u 

πirim slojevima puËanstva. Ipak, u engleskim 

privatnim πkolama uËenici ga i dalje 

igraju s entuzijazmom, uza svu loπu 

reputaciju i negativan stav ravnatelja i 

nastavnika. Svaka πkola njegovala je 

svoj naËin igre, koji je uglavnom ovisio 

o prostoru na kojem se igralo. U Charterhouseu 

i Westministeru igralo se u zatvorenom 

πkolskom dvoriπtu, u Rugbyju 

i Cheltenhamu na πirokom, otvorenom 

polju, dok su Eaton, Winchester, Harrow 

i Shrewsbury njegovali svoje specifiËne 

varijante nogometa. 

Broj igraËa nije bio propisan ni ograni- 

Ëen, a nevjerojatna ilustracija takve situacije 

je zapis Thomasa Arnolda, ravnatelja 

πkole u Rugbyju o jednoj utakmici. U 

toj utakmici Ëetrdeset uËenika jedne ekipe 

igralo je protiv momËadi za koju je 

igralo 460 uËenika. U toj ekipi 200 se 

"borilo", dok je preostalih 260 branilo 

prostor zgoditka. 

4

Dodavanje drugom igraËu 

nije bilo dopuπteno 

Zanimljivo je napomenuti da je igraË u 

posjedu lopte morao pokuπati ostvariti 

zgoditak jer dodavanje drugom igraËu 

nije bilo dopuπteno. S vremenom su pojedini 

ravnatelji zabranjivali nogomet, pa 

su ga uËenici Ëesto igrali u tajnosti. Godine 

1823. u πkoli u Rugbyju zbio se dogaappleaj 

koji je otvorio novu stranicu u razvoju 

ekipnih πportskih igara. UËenik 

William Webb Ellis, iznerviran loπom 

igrom svoje ekipe, zanemario je tradicionalni 

naËin igre, uzeo je loptu u ruke i 

potrËao do prostora zgoditka. Protivnici, 

zbunjeni tom neuobiËajenom akcijom, 

brzo su se snaπli, potrËali su za njim, 

uhvatili ga i oborili na zemlju. Takav na- 

Ëin igre prihvatile su sve πkole grada 

Rugbyja, a ubrzo zatim i πkole u drugim 

gradovima. Meappleutim, taj naËin igranja 

"footballa" nisu prihvatili svi - mnogi su 

i dalje igrali iskljuËivo nogama. 

Tako su u drugoj polovici 19. stoljeÊa 

nastale dvije igre: football - rugby, nogomet 

koji se igrao u mjestu Rugbyju, te 

football - association, igra koju su osnovali 

pristalice zabrane igranja rukama. 

Ta dva naziva zadræavaju se do prve decenije 

20. stoljeÊa, da bi se nakon toga 

poËeli sve viπe primjenjivati nazivi 

rugby i football, odnosno ragbi i nogomet. 

Slika gore: 

Igra “nogometa” u 

Kraljevskoj vojnoj 

akademiji - litografija 

iz 1857. godine 

Slika desno: 

Susret Aston Ville 

i Sunderlanda 

1893. godine 

Nogomet kao nuæno zlo 

Pet godina nakon πto je William Web 

Elis potrËao s loptom u rukama, Thomas 

Arnold postao je ravnatelj πkole u 

Rugbyju. NaËin na koji je vodio tu πkolu 

revolucionarno je promijenio sustav 

πkolstva u Engleskoj i time posredno 

stav Engleza prema igrama i πportu. Krajem 

18. stoljeÊa obrazovani graappleani prezirali 

su nogomet. Iako su ga djeËaci 

igrali u privatnim πkolama, smatran je za 

mladenaËku ludost, a ravnatelji πkola tolerirali 

su ga kao nuæno zlo, jer uËenici 

ipak nisu mogli sjediti u klupama po cijeli 

dan. 

UobiËajena je praksa zapravo bila da 

se uËenicima pusti potpuno na njihovu 

volju u svim neakademskim aktivnostima. 

Arnold je promijenio tu praksu i po- 

Ëeo se zanimati za cjelokupan razvoj 

svojih uËenika, i intelektualni i duhovni i 

tjelesni. Ne postoje zapravo dokazi da je 

Arnold bio posebno zainteresiran za 

πport, ali je prepoznao sve njegove prednosti 

i poticao je uËenike da se u slobodno 

vrijeme njime bave. 

Umjesto sile, spretnost i 

snalaæljivost 

Nogomet je bio posebno pogodan jer 

je razvijao uzajamnu suradnju igraËa i 

podreappleivanje pojedinca cjelini. Legalizacijom 

nogometa i time πto je stavljen pod 

nadzor uËitelja njegov se dotadaπnji 

spontani i divljaËki karakter poËeo ograniËavati 

nizom odredbi i pravila. Ona su 

smanjila silovitost borbenih sukoba, 

ograniËila dominantnu ulogu sile i zamijenila 

je spretnoπÊu i snalaæljivoπÊu. 

Ubrzo su i ravnatelji ostalih πkola po- 

Ëeli svoje uËenike poticati na πport, ne bi 

li ih odvratili od nemorala i uËvrstili disciplinu. 

»ak i izraziti protivnici nogometa 

morali su priznati njegovu korisnost. 

IduÊi korak doπao je sa shvaÊanjem 

da nogomet nije samo korisna zamjena 

za nepoæeljne aktivnosti, nego 

sam po sebi razvija pozitivne vrline - lojalnost, 

nesebiËnost, suradnju, samoærtvovanje, 

osjeÊaj Ëasti, pa i sposobnost 

da se dobro podnese poraz. Nogomet je 

ne samo prihvaÊen, nego je dobio istaknuto 

mjesto u sustavu privatnih πkola. 

U samo nekoliko godina postao je, uz 

ostale πportove, i obavezni dio πkolovanja. 

©kolski susreti 

unificirali pravila 

Samo pedesetak godina nakon πto je 

Joseph Strutt predvidio izumiranje zloglasne 

igre, na jednom od najprestiænijih 

koledæa, u Eatonu, donesena je odredba 

da Êe svaki uËenik koji ne igra nogomet 

jednom dnevno svaki dan i dvaput na dane 

kada je praznik biti kaænjen s pola 

krune i udarcima. Primjer je ekstreman, 

ali dobro ilustrira ideju o vaænosti nogometa 

u Velikoj Britaniji sredinom 19. 

stoljeÊa. 

Nogometni susreti izmeappleu razliËitih 

πkola vodili su spajanju razliËitih naËina 

igranja, a s vremenom i do unifikacije 

pravila. Godine 1846. na sveuËiliπtu 

Cambridge donesen je set nogometnih 

pravila kojima su se ujedinili razliËiti 

oblici igre i koji je osigurao zadovoljavajuÊu 

osnovu za igranje nogometa na sveuËiliπtu. 

Stara narodna igra koja je tijekom 

industrijske revolucije gotovo izumrla 

podignuta je na novu razinu modernog 

πporta. Tom transformacijom nije 

izgubila svoju iskonsku, na neki naËin 

"primitivnu" privlaËnost, a dobila je sve 

plemenite i najljepπe odlike πporta u najboljem 

smislu te rijeËi. 

Literatura 

1. Goldblatt, D. (2006). The Ball is Round. 

London: Viking, Penguin Group 

2. Holt, R. (1989). Sport and the British a modern 

history. Oxford: Oxford University 

Press 

3. Marples, M. (1954). A History of Football. 

London: Secker&Warburg 

5

OLIMPIJSKE NADE 

plivaË 

MARIO 

Nije 

Amerika 

sve 

Mladi KorËulanin, o 

kojemu se od poËetka 

priËa kao o nasljedniku 

Duje Draganje, na 

Olimpijskim igrama u 

Pekingu æeli vrhunske 

rezultate 

Piπe Liljana Jazbinπek 

N 

a Europskom prvenstvu u 

Eindhovenu ove godine 

kreirao je senzaciju, s Gordanom 

Koæuljem, Vanjom Roguljom 

i Dujom Draganjom, osvajanjem 

drugoga mjesta u πtafeti 4x100 

m mjeπovito. Plivao je u svojim disciplinama 

vrlo dobro i bio je to 

uzlet talenta 19-godiπnjega Marija 

TodoroviÊa na velikoj sceni. Na 50 

m leptir πest stotinki sekunde dijelilo 

ga je od postolja, dok je na dvostruko 

duljoj stazi isplivao olimpijsku A 

normu i uπao u finale (bio je 8.). 

Nije bilo mnogo vremena za slavlje 

jer su odmah poËeli treninzi, a 

blizu je bilo Svjetsko prvenstvo u 

25-metarskim bazenima u Manchesteru. 

Roappleeni sprinter 

On se sam, kaæe, nije promijenio. 

Promijenio se, meappleutim, odnos ljudi 

prema njemu. 

6

TODOROVIΔ 

Tko je Mario TodoroviÊ 

Roappleen 1989. na KorËuli. PoËeo je plivati 

u klubu kao sedmogodiπnjak. 

»lan je ZagrebaËkog plivaËkog kluba i 

æivi u Zagrebu. 

Treneri su mu bili Jasna Tedeschi, Andro 

Depolo i Tamara PaviÊ. Sadaπnji mu 

je trener Pero Kuterovac. Zavrπio je srednju 

Geodetsku πkolu, a sad je student 

Kinezioloπkog fakulteta u Zagrebu. 

Na juniorskome EP 2006. u Palma de 

Mallorci bio je srebrni na 50 i 100 m leptir. 

Na seniorskom EP 2008. u Eindhovenu 

bio je Ëlan srebrne πtafete 4x100 

m mjeπovito, Ëetvrti na 50 m leptir i u 

πtafeti 4x100 m slobodno te osmi na 

100 m leptir. 

Tko pogleda malo bolje Marija 

TodoroviÊa zakljuËit Êe da je KorËulanin 

roappleeni sprinter. Moæda se i 

zbog toga, a ne samo zbog dobrih rezultata, 

o njemu od samoga poËetka 

priËa kao o nasljedniku Duje Draganje. 

Profesor Boris VolËanπek jednostavno 

kaæe: "RijeË je o klasiËnome 

sprinteru od kojega u Hrvatskoj moæemo 

napraviti vrhunskog plivaËa". 

PoËetne je plivaËke zamahe napravio 

na KorËuli. "Moji su me poËeli 

bacati u more veÊ sa Ëetiri godine, a 

sa sedam sam doπao u klub", sjeÊa se 

Mario. Plivali su gotovo cijele godine, 

a 50-metarski bazen bio im je u 

moru. Prije odlaska u Zagreb imao je 

troje trenera - Jasnu Tedeschi, Andra 

Depola i Renatu PaviÊ. Iako tinejdæer, 

gotovo je godinu dana razmiπljao 

kamo Êe nakon osnovne πkole. 

Dubrovnik, Split, Zagreb... Izbor je 

bio ZagrebaËki plivaËki klub i trener 

Pero Kuterovac. No, trebala su mu 

tri mjeseca da se navikne na veliku 

promjenu u æivotu i treningu. Mario 

se nalazio izmeappleu uËenja u Geodetskoj 

πkoli, gdje su profesori zaista 

imali razumijevanja za njega, treninge 

i opet uËenja. Sad je na prvoj godini 

Kinezioloπkoga fakulteta, ali 

sjete ga se iz bivπe πkole. 

"Nekad mi 

se baπ i ne 

radi. Trener 

tad, naravno, 

poludi. No, 

na OI Êu dati 

sve od sebe", 

iskren je bio 

Mario nakon 

prvog velikog 

uspjeha. 

HoÊu, 

neÊu 

Prvi 

uspjeh uopÊe 

ostvario je 

na juniorskom 

EP u Palma de Mallorci 2006., 

s dva druga mjesta na 50 i 100 m leptir. 

Medalje su ga odvele na prvo 

seniorsko natjecanje, EP u Budimpeπti 

godinu kasnije, bez oËekivanja. 

No, Eindhoven je bio veÊ druga pri- 

Ëa. »etvrti na 50 m leptir i u πtafeti 

4x100 m slobodno, osmi na 100 leptir 

i za kraj - srebrna medalja u 

mjeπovitoj πtafeti. 

Æivi u iznajmljenu stanu, veÊinom 

se hrani u menzi, voli odlazak na pi- 

Êe s prijateljima i πetnje. Na KorËulu 

sve rjeapplee odlazi. Spreman je na joπ 

æeπÊi i tvrapplei rad jer zna da je ovo samo 

poËetak. 

"Bilo je hoÊu li ili neÊu u SAD, nisam 

se mogao odluËiti. Ali kad sam 

razmislio, shvatio sam da su tamo 

uspjeli samo Duje i Puninski, svi su 

ostali prosjeËni. Dobio sam sponzora, 

a onda sam vidio i Sanjine rezultate. 

Nije Amerika sve", objaπnjava 

mladi plivaË svoj æivotni odabir. 

"Æelim u Pekingu vrhunske rezultate", 

dodaje Todi, kako ga zovu. 

7

koπarkaπicaSANJA OÆ 

OLIMPIJSKE LEGENDE 

Trofejna 

1980. 

Marijan PasariÊ bio je moj najdraæi 

trener, a Marijana Buπljeta fantastiËan 

centar, najbolji kojega sam poznavala 

Piπe Zvonimir VukeliÊ 

G 

ledajuÊi Ivu Daneua kako svoje 

suigraËe vodi do zlata na Svjetskom 

prvenstvu u Ljubljani 

1970. godine, jedna se æivahna djevojËica 

s Treπnjevke, kojoj je lopta bila najmilija 

igraËka, zaljubila u koπarku. Tata joj je 

poznavao Marijana PasariÊa i odveo ju je 

k njemu u Montmontaæinu koπarkaπku 

πkolu.Tako je poËela blistava karijera najbolje 

hrvatske koπarkaπice Sanje OæegoviÊ. 

Klub je kasnije mijenjao imena, ali 

Sanja nije odlazila s Treπnjevke. Zvali su 

je mnogi, najuporniji su bili Talijani, koji 

su uz sjajnu plaÊu nudili i kuÊu, automobil, 

trenerski posao suprugu Zoranu Gopcu, 

ali Sanja nije mogla zamisliti æivot 

bez Zagreba. 

Deset godina nakon πto je zavoljela 

koπarku Sanja je u vitrinu spremila Ëak 

Ëetiri trofeja: olimpijsku broncu s turnira 

u Moskvi, broncu s Europskog prvenstva 

u Banjaluci, pehar za osvojeni Kup Liliane 

Roncheti i dræavni kup. 

- Olimpijsku broncu proslavila sam votkom, 

zajedno sa svojom cimericom Verom 

–uraπkovÊ. Srele smo u πetnji Ëelnike 

Saveza i istresla sam im u lice sve πto 

sam mislila da u naπoj æenskoj koπarci ne 

valja. Da nije bilo votke, ne bih to uËinila 

- prisjeÊa se danas uz smijeπak Sanja tih 

dana. 

Prisjetila se i kako je uoËi svakog nastupa 

imala veliku tremu. 

- Igra ekipe ovisila je o mojoj 

igri, bila sam razigravaËica. I, 

premda sam najËeπÊe proglaπavana 

najboljom, premda je ekipa nizala 

pobjede i uspjehe, uvijek sam imala 

veliku tremu, znala bih povraÊati prije 

utakmice, ruke su bile u znoju. 

Rjeπavala sam to zadajuÊi si zadaÊe u 

obrani, da uËinim neπto dobro, na koπ 

nisam ni mislila. I kad bih uspjela uËiniti 

taj zadani dobar obrambeni potez, 

trema bi nestala. Tako je bilo do kraja 

karijere, Ëak i na nevaænim utakmicama. 

Kada priËa o eurobronci, Sanja se prisjeÊa 

i trenera u reprezentaciji Milana 

VasojeviÊa. 

- Sjajno smo suraappleivali, znali smo dogovarati 

i taktiku. Kao Hrvaticu postavio 

me za kapetanicu i imao je problema zbog 

toga. OdliËno je poznavao koπarku, bio je 

8

EGOVIΔ-GOBAC 

sjajan taktiËar, a odliËno je poznavao i 

psihologiju æena. 

Sanja je igrala i na Olimpijskim igrama 

u Los Angelesu. 

- Prije toga imala sam dugu stanku 

zbog ozljede ahilove tetive. VasojeviÊ me 

htio povesti u Ameriku kao nagradu za 

prethodne igre, ali odbila sam to rekavπi 

da ne æelim da otpadne bilo koja igraËica 

koja je trenirala tri mjeseca za te igre i neka 

me povede samo u sluËaju da igrama 

izborim mjesto u ekipi. I izborila sam ga, 

iako sam zbog loπeg zahvata na tetivi morala 

mijenjati i πut i mnogo toga u igri. 

PriËa o osvojenom Kupu Liliane Roncheti 

ima i svoj uvod. 

- Marijan PasariÊ bio je moj najdraæi 

trener, bio mi je poput drugog oca. Imao 

je hrabrosti da me u prvu ekipu uvede veÊ 

kao Ëetrnaestogodiπnjakinju, a sa πesnaest 

sam igrala i u tom europskom kupu. U finalu 

smo u Zagrebu hvatale veliku prednost 

suparnica, PasariÊ me uveo sredinom 

prvog poluvremena. Okrenule smo 

rezultat na svoju stranu, a odluka o tome 

kome Êe pehar pripasti pala je u posljednjih 

30 sekundi. Presjekla sam jednu loptu, 

dodala je Marijani Buπljeti, koja mi 

ju je vratila, bio je zicer i pucala sam. NavijaËi 

su bili na nogama, Ëekalo se hoÊe li 

lopta u koπ, ali ispala je. Da je uπla, Kup 

bi bio naπ. Fulala sam, a u karijeri sam 

promaπila moæda samo pet zicera. Bila 

sam toliko tuæna i razoËarana da sam se 

zatvorila u WC, dva sata su me nagovarali 

da iziappleem. I, kada smo 1980. osvojile 

taj kup, cure koje su veÊ prestale igrati 

doËekale su nas na aerodromu. Zadirkivale 

su me: sada si osvojila kup, a onda smo 

morale plakati zbog tvog promaπenog zicera. 

»esto sanjam taj promaπeni πut, on 

mi je poput noÊne more. 

PasariÊ je najdraæi trener, tko su najdraæe 

suigraËice 

- Dobro sam se u igri slagala s Jasnom 

Pepeunik, bile smo i prijateljice, a s Marijanom 

Buπljetom kao centrom fantasti- 

Ëno. Marijana je bila svestrani centar, 

znala je dati koπ i izvana, imala je sjajan 

pregled igre, znala je dodati. Meni je bila 

najbolji centar od svih koje sam poznavala. 

Sjajna igraËica i osoba, ona je i danas 

moja najbolja prijateljica. 

Danas je broj jedan rukomet 

Sanja OæegoviÊ roappleena je 15. lipnja 

1959. u Zagrebu. Igrala je za zagrebaËku 

Montmontaæu (kasnije Industromontaæa i 

Monting), s kojom je osvojila naslove 

prvakinja bivπe dræave 1982. i 1983. te 

Ëetiri kupa (1975., 1978., 1980. i 1982.) i 

Kup Liliane Roncheti 1980. godine. 

Za klub je odigrala 348 prvoligaπkih utakmica 

i postigla 2311 koπeva, 105 kuputakmica 

te 110 meappleunarodnih, u kojima 

je postigla 561 koπ. Reprezentativka je 

postala 1971., odigrala je 162 utakmice i 

postigla 555 koπeva u ulozi razigravaËice. 

Nastupila je po dvaput na olimpijskim igrama 

i europskim prvenstvima i osvojila 

bronËane medalje na OI u Moskvi 1980. i 

iste godine na EP-u u Banjaluci. Za juniorsku 

reprezentaciju odigrala je 27 utakmica 

i igrala na dva EP-a, a za kadetsku je 

odigrala 12 utakmica i igrala na jednom 

EP-u. 

Otac Ivan OæegoviÊ bio je nogometaπ 

Lokomotive iz njenih prvoligaπkih dana, 

majka Dragica igrala je hazenu, ujak 

Vladimir »onË bio je nogometni reprezentativac, 

a brat Æeljko takoappleer nogometaπ. 

Suprug Zoran Gobac dopredsjednik je 

Hrvatskog rukometnog saveza i glavni 

menadæer RK Croatia osiguranja, a u 

temelju je svih uspjeha hrvatskog 

rukometa. Starija kÊerka Anja udana je za 

rukometnog reprezentativca Josipa 

ValËiÊa, a deËko mlaapplee Nine takoappleer je 

rukometaπ. 

VeÊ odavno Sanja je prekinula vezu s 

koπarkom, na njenoj ljestvici sportova sada 

je na mjestu broj jedan - rukomet. 

Pamti Sanja i nastup za reprezentaciju 

Europe. 

- Bilo je lijepo, bilo je to veliko priznanje, 

jednako vrijedno kao i neki osvojeni 

trofej. 

Ipak, iz prekrasne karijere nisu ostale 

samo lijepe uspomene i medalje. 

- Ostala je i jedna mrlja. Oprostila jesam, 

ali zaboravila nisam. Kavedæija je 

bio trener, ekipa izvanredna. Te je sezone 

uloæeno jako puno novca, dovedeno je 

mnogo igraËica, Ëak i neke koje nam nisu 

trebale jer imale smo dobru ekipu koja je 

bila prvak. Postavljeni su ciljevi: osvojiti 

Kup prvakinja, prvenstvo i kup. Nismo 

osvojile niπta i nekoga je trebalo optuæiti 

da se opravda uloæeni novac. I optuæili su 

mene da sam prodala utakmice protiv Crvene 

zvezde i Bosne ili Partizana, ne sje- 

Êam se toËno. Optuæile su me i neke suigraËice, 

gledajuÊi u pod, da sam uzela novac. 

Bila sam πokirana. Kaznili su me. 

Poslije mi se klub ispriËao, smijenjen je 

trener, otiπle su i mnoge igraËice, ali to nije 

ublaæilo moju bol. Tada sam bacila sve 

medalje, sve isjeËke koje je tata skupljao. 

Ostao je samo jedan Ëlanak. 

- Na zadnjoj stranici SN revije objavili 

su moj portret, a sestre iz Vinogradske 

bolnice nacrtale su kako bih se trebala 

πminkati da budem joπ ljepπa. 

I kraj karijere donio je Sanji tugu. 

- Kad sam imala 28 godina, rodila sam 

Anju, a na molbu Mirka SoboËana, kojeg 

iznimno cijenim, vratila sam se u ekipu 

pomoÊi u povratku u prvoligaπko druπtvo. 

Uspjele smo, a ja sam ponovno zatrudnjela 

i odluËila sam zavrπiti karijeru. Donijela 

sam trenirku i dres klupskom oruæaru, i 

to je bilo to. Ni oproπtajne utakmice ni 

hvala. Rastuæilo me. 

Dugo veÊ Sanja ne prati koπarku. 

- Prestala sam jer sam se æeljela potpuno 

posvetiti obitelji, a i zaljubila sam se u 

rukomet, koji sam prije smatrala bezveznim 

sportom. Od prvog dana, joπ dok 

smo hodali, vjerovala sam u viziju svog 

supruga Zorana. Jedna od mojih stipendija 

otiπla je na kupovinu dresova za Zagrebove 

rukometaπe. Rukometne utakmice 

pratim preemotivno, prije nekoliko godina 

na jednoj sam se onesvijestila, pa viπe 

ne idem u dvoranu, gledam ih na TV-u. 

9

OLIMPIZAM 

Temeljni 

aspekti 

olimpizma 

©port ne smije biti samom sebi svrha. Moderne 

Olimpijske igre, kako ih je zamislio Pierre de 

Coubertin, pretpostavljaju πport kao pokret kojim 

dominiraju etika i moral, a bavljenje njime treba 

donijeti zadovoljstvo, tjelesnu kulturu, obrazovanje 

te razvoj moralnih i intelektualnih osobina 

Piπe Saπa Ceraj 

D 

anas, kao nikada prije u 

povijesti, πport se spominje 

u kontekstu razvoja 

druπtava u cjelini i moguÊnosti 

obrazovanja i razvoja njezinih Ëlanova. 

Teme poput autentiËnosti 

πporta te oËuvanja primarnog smjera 

Olimpijskih igara i njihove izvorne 

ideje, uloge πporta u πkolama i na- 

Ëinima optereÊenja mladih πportaπa u 

trenaænom procesu te odreappleivanje novih 

metoda treninga temeljenih na najnovijim 

znanstvenim istraæivanjima 

predmet su Ëestih i kontradiktornih rasprava 

i miπljenja. 

Utemeljitelj modernih Olimpijskih 

igara Pierre de Coubertin joπ 1887. godine 

odgovara na ta pitanja novim sustavom 

zasnovanim na trajnim vrijednostima 

poput morala, etike, odgoja i 

obrazovanja. Svjesni raznih pogreπnih 

tumaËenja πporta, zbog nedostatka to- 

Ënih informacija, Ëlanovi Odbora Pierre 

de Coubertin pokreÊu akciju pod nazivom 

"Back to the Sources", kako bi 

osigurali opstanak doktrine zaËetnika 

olimpizma. 

Razvoj cjelovite osobe 

Coubertin je cijeli svoj æivot i rad posvetio 

razvoju olimpizma - obrazovnog 

sustava utemeljenog na vrijednostima 

poput morala i etike te razvoju intelektualnih 

i fiziËkih znaËajki, dakle na razvoju 

cjelovite osobe. Posebno je isticao 

podruËja poput kulture, povijesti, 

sociologije te metode uËenja putem kojih 

Êe znanje doÊi do punog izraæaja, a 

izbjeÊi Êe se bilo kakvi oblici mrænje, 

nasilja i diskriminacije. 

Upravo πport na temelju takvog pristupa, 

a putem obrazovanja, treba zaπtititi 

ljudsko zdravlje, ali i razviti moralne 

i intelektualne znaËajke osobe. JaËanjem 

karaktera, moralnih i etiËkih kvaliteta 

Ëovjeka izgraappleuje se civilizirano 

druπtvo pa se izbjegavaju opasnosti poput 

druπtva zasnovanog na ugodi i stjecanju 

sve veÊeg bogatstva, zanemarujuÊi 

pritom bliænje. 

Upravo na takvoj koncepciji Coubertin 

je obnovio Olimpijske igre, utemeljene 

na navedenim vrijednostima. 

Tom prilikom zapisao je: "U æelji da 

obnovim Igre, ali ne toliko formu koliko 

duh Igara, jer u njima sam vidio pedagoπku 

orijentaciju koja je postala toliko 

potrebna mojoj zemlji i ËovjeËanstvu, 

pokuπao sam obnoviti snaæan intelektualni 

i moralni potporanj - onaj 

koji ih je nosio i u proπlosti". 

©port se udaljio od igre 

Svoappleenje Olimpijskih igara na puko 

odmjeravanje snage i vjeπtine potpuno 

odstupa od Coubertinove zamisli i zanemaruje 

esencijalnu stranu olimpizma 

- etiku i humanizam. Svi pokuπaji da se 

πport, kako ga je vidio vidio Coubertin 

("©kola plemenitosti i moralne ËistoÊe, 

kao i izdræljivosti i fiziËke 

snage"), odvoji od tih naËela 

rezultirat Êe u najmanju ruku 

umanjivanjem, ako ne i gotovo 

potpunim negiranjem 

njegova nauka. 

Danas se pojavljuje privid 

zasnovan na nedostatku 

potpune slike koju π- 

port nudi. PrimjeÊuje se 

veÊe zanimanje za natjecateljski 

karakter πporta, a 

sve manje za njegove pedagoπko-odgojne 

znaËajke i 

trajne vrijednosti. Coubertin 

upozorava da je πport potrebno 

promatrati kao sredstvo koje nas 

dovodi do cilja, a ne kao sami cilj te 

naglaπava tri vaæne znaËajke koje πport 

i bavljenje πportom trebaju donijeti: zadovoljstvo, 

fiziËku kulturu i obrazovanje 

te razvoj moralnih i intelektualnih 

karakteristika. 

Spoznaj sama sebe 

Uza sve te znaËajke, πport, koji se nedvojbeno 

udaljio od igre, treba pruæati 

odmor i regeneraciju duha i tijela od 

obveza koje donosi svakodnevni æivot. 

On treba prevladati izazove postavljene 

pred svakog Ëovjeka, sluæeÊi se Cou- 

10

ertinovom maksimom "Spoznaj, vladaj 

i nadvladaj sama sebe". Coubertin 

je nedvojbeno bio inspiriran poznatom 

gnomom Gnóthi seautón (grË. Spoznaj 

sama sebe) koja je stajala na ulazu u 

Apolonov hram u Delfima, a Ëesto ju je 

isticao i Sokrat. Kao niti jedna druga 

stvar u æivotu, tako ni πport ne smije biti 

samom sebi svrha. Moderne Olimpijske 

igre, kako ih je zamislio Coubertin, 

prihvaÊaju πport kao kategoriju i pokret 

u kojem dominiraju etika i moral. 

Protiv civilizacije 

materijalizma 

Svaki pokuπaj svoappleenja Olimpijskih 

igara na "svjetska prvenstva" te namjerno 

ispuπtanje i zanemarivanje intelektualnog, 

kulturno-umjetniËkog izri- 

Ëaja umanjuje vrijednosti Igara i poruke 

koje njihovo odræavanje prenosi. U 

vrijeme neoliberalnog kapitalizma i 

profita kao ultimativne kategorije ne 

moæe se ne primijetiti utjecaj komercijalizacije 

na sve aspekte druπtva pa tako 

i na Olimpijske igre. 

Meappleutim, u Coubertinovoj filozofiji 

prepoznajemo drugi smjer koji svima 

pruæa jednake moguÊnosti i daje pravo 

izbora, da bi svatko u osobnoj slobodi 

imao moguÊnost izbora i pravo izraziti 

svoju vlastitu osobnost. »ini se da 

upravo Coubertinova pedagogija pruæa 

potpuni program obrazovanja utemeljenog 

na humanizmu te pokuπava biti 

primjerom ljudske perfekcije, protiveÊi 

se civilizaciji materijalizma. 

Coubertin je upravo putem olimpizma 

æelio stvoriti druπtvo u kojem Êe 

"πkola i sveuËiliπta biti otvorena za sve 

te Êe omoguÊiti spoznaju radosti intelektualnog 

rada, koji u traæenju dokaza i 

putem umjetniËke oËaranosti predstavlja 

svijetu skriveni i jedinstveni aspekt 

i postignuÊe potpunog posredovanja 

jedinstvene i nezamjenjive fiziËke i intelektualne 

sposobnosti Ëovjeka". 

Literatura 

1. Bulonj, P. (1984). Olimpijski duh Pjera 

de Kubertena. Beograd, Narodna knjiga 

2. Coubertin, P. (1975). Olympic 

Memoirs. Lausanne, International 

Olympic Committee 

3. JajËeviÊ, Z. (2007). Olimpizam u 

Hrvatskoj. Zagreb, Libera Editio d.o.o. 

11

MALO POZNATI ©PORTOVI 

Rugby Fives 

Rugby Fives je igra koja iziskuje spretnu ruku, oπtro oko i 

uravnoteæen rad nogu. Stilovi i tehnike variraju, a igraËi 

nastoje lopticu zadræati u niskom letu i poslati je πto bliæe 

i paralelnije s boËnim zidovima da bi je protivnik πto teæe 

vratio, ili je udariti πto jaËe da se odbije od kraja terena 

Piπe Sanja Sokol 

R 

ugby Fives je πportska igra s 

loptom koja se rukama baca 

o zidove igraliπta. Jedna je 

od najjednostavnijih i vjerojatno jedna 

od najstarijih igara s loptom. 

Rugby Fives je naziv za jednu od triju 

istovjetnih igara koje potjeËu s engleskih 

sveuËiliπta. Prvi se put spominje 

u 16. stoljeÊu, kada je uËitelji 

Thus Erasmus i Richard Mulcaster 

nazivaju "ruËnim tenisom". 

Od 18. st. u Engleskoj se za nju grade 

posebna igraliπta, a prva pisana 

pravila igre su iz 19. st. Ime joj dolazi 

od engleske rijeËi Five, pet, tj. pet 

prstiju ruke s kojom se igra. Rugby 

Fives je πportska igra koja iziskuje 

spretnost ruku, precizno odmjeravanje, 

oπtro oko i uravnoteæen rad nogu. 

Stilovi i tehnike variraju, a igraËi nastoje 

lopticu zadræati u niskom letu i 

poslati je πto bliæe i paralelnije s bo- 

Ënim zidovima kako bi protivniku bilo 

oteæano vratiti je, ili je udariti πto 

jaËe da se odbije od kraja terena. 

RazliËiti tereni 

PojedinaËno ili u parovima, igra 

poËinje servisom iz gornjeg dijela 

igraliπta. Igraliπte je pravokutni prostor 

omeappleen zidovima. Najviπi je prednji 

- frontalni zid. Dimenzije terena 

mogu varirati, ali standard je 8,5 metara 

duæine i 5,5 πirine, dok je od 

okolnih zidova onaj prednji visok 4,6 

metara, a boËni se stupnjevito spuπtaju 

sa 4,6 m na 3,7 m, da bi straænji zid 

bio visok 1,8 m. Na visini od 76 cm, 

uzduæ frontalnog zida igraliπta montirana 

je daska πirine desetak centimetara. 

Teren za Winchester Fives je sliËan 

kao za Rugby Fives, ali ima niæe zidove, 

dok teren za Eton Fives nema 

straænjeg zida. Rugby Fives ima natkrito 

igraliπte ograappleeno s Ëetiri strane, 

tako da se moæe igrati po svakom 

vremenu. Na mjestima gdje teren za 

tu igru nije postojao igralo se tako da 

se loptica bacala u zidove crkve ili 

samostana. Eton Fives se razvio iz 

igre koja se igrala u dvoriπtu, uza zid 

kapele u Etonu. UnatoË gradnji posebnih 

terena u 19. stoljeÊu, originalni 

prostor u Etonu nije mijenjan i joπ ga 

se moæe vidjeti. 

Pravila Rugby Fivesa 

Igra se pojedinaËno i u parovima. 

IgraË koji servira, baca loptu rukom u 

12

frontalni zid iznad graniËne daske. 

Lopta se nakon odskoka od 

tla odbija u boËni zid. Nakon 

odbijanja od njega suparnik mora 

uhvatili loptu prije nego 

drugi put padne 

na tlo. To je tzv. 

first cut. Kada 

uhvati loptu, zapoËinje 

oπtro meappleusobno 

bacanje o 

zidove (rally) sve dok 

netko ne pogrijeπi. Poene moæe 

ostvariti samo ona strana koja je servirala. 

Igra traje dok jedna strana ne 

postigne 15 poena. Pri stanju 14:14 

pobjeappleuje onaj koji prvi postigne dva 

poena uzastopce. 

Oprema 

Staru lopticu za Rugby Fives preferirali 

su svi igraËi dok se nije prestala 

proizvoditi sredinom 19. stoljeÊa. 

Srediπnji dio loptice bio je od pluta 

omotanog tkaninom. Sve je to bilo 

umotano u namoËenu koæu, zaπiveno 

i nakon toga ostavljeno da se suπi. 

Moderna loptica je mnogo manja, ali 

unutraπnjost joj je nalik staroj, dok je 

izvana prekrivena tankom plastikom. 

IgraËi nose rukavice podstavljene na 

dlanovima i prstima. Loptica koja se 

koristi za Rugby i Winchester Fives 

tvrapplea je pa su potrebne deblje rukavice. 

U Eton Fivesu lopta je mekπa pa 

su rukavice tanje. 

Male razlike ustvari iste igre 

S vremenom su se, s obzirom na razlike 

u igraliπtima, profilirale tri verzije 

igre, a to su uz Rugby Fives, Eton 

Fives i Winchester Fives. Iz naziva je 

oËito da te igre potjeËu s dva ugledna 

engleska sveuËiliπta. NaËin bodovanja 

je u Rugby Fivesu jednak kao i u 

Winchester Fivesu, ali razliËit od 

Eton Fivesa. Eton Fives se iskuljuËivo 

igra u parovima, dok se Rugby Fives 

igra i pojedinaËno i u parovima. 

Tek kada su se poËeli igrati susreti 

izmeappleu pojedinih sveuËiliπta, pojavio 

se problem standardizacije terena i 

pravila tih triju igara. 

Rugby Fives se do kraja 20-ih godina 

20. stoljeÊa igrao na razliËitim terenima, 

ovisno o tome u kojoj se πkoli 

igralo. S osnivanjem udruge Rugby 

Fives Association 1927. godine uloæeni 

su napori za unificiranje pravila 

igre, a kada je to postignuto, i za ujednaËavanjem 

dimenzija terena. Stilovi 

i tehnike tih triju igara variraju, ali 

u osnovi igraËi nastoje lopticu zadræati 

u niskom letu i poslati je πto bliæe 

i paralelnije s boËnim zidovima da 

bi protivniku bilo oteæano vratiti je, 

ili je udariti πto jaËe da se odbije od 

kraja terena. 

Rugby Fives iskljuËivo 

u Engleskoj 

Pravila za Rugby Fives i Eton Fives 

objavljena su 1931. godine, a Rugby 

Fives je imao prvi sluæbeni meË 

1925. godine. Daljnju afirmaciju 

Rugby Fivesa 

kao 

πportske grane pospjeπili su natjecateljski 

susreti, poput onoga izmeappleu 

Oxforda i Cambridgea 1925., zatim 

πkolska prvenstva 1930. i nacionalno 

prvenstvo pojedinaca 1932. i parova 

1934. godine. 

Meappleutim, ni dan-danas nisu svi tereni 

standardizirani. S obzirom na 

minorni status Rugby Fivesa u veÊini 

javnih πkola, opÊa standardizacija terena 

je malo vjerojatna i u skoroj buduÊnosti. 

Imena poznatih igraËa su 

nepoznata πiroj javnosti, iako su neki 

do njih - poput J. G. W. Daviesa i D. 

R. Silka - poznati kao i igraËi kriketa. 

Igra se iskljuËivo u Velikoj Britaniji, 

a u savez je ukljuËeno samo pedestak 

klubova. Postoji i jedan klub u Southboroughu 

u SAD-u. 

Literatura 

1. Cuddon, J. A. (1980). Sport and games. 

London: The Macmillan press ltd. 

2. Levinson, D., Christensen, K. (1996). 

Encyclopedia of world sport. Santa Barbara 

3. Wilkinson, J. (1974). Rules of the game. 

New York: Paddington Press Ltd. 

13

OLIMPIJSKE IGRE I POLITIKA 

Olimpijska 

baklja - 

politiËka meta 

Meappleunarodni 

olimpijski odbor 

ne mora se bojati 

πto Êe biti kad se opet 

bude trËalo s 

olimpijskom bakljom. 

Jednostavno, olimpijski 

plamen je iz antike doπao u reality show 

globalizma i pridobio paænju 

svijeta - znaËi da je i dalje aktualan, a to je dobro 

Piπe Goran VojkoviÊ 

Protesti u San Franciscu 

O 

vogodiπnje noπenje olimpijskog 

plamena tradicionalno 

upaljenog sunËevim zrakama 

na Olimpu svakako je bilo najzanimljivije 

do sada. Viπetjedno praÊenje kretanja 

plamena po svijetu od niza rutinskih vijesti 

koje sluæe za popunjavanje srednjih 

stranica novina i drugog dijela televizijskih 

vijesti pretvorilo se u prvorazredni 

dogaappleaj zanimljiv sam po sebi. Olimpijski 

plamen pokazao se kao zgodna meta 

tisuÊama ljudi koji su prosvjedovali zbog 

kineske politike prema Tibetu. 

Ugaπen tri do pet puta 

Problemi su poËeli veÊ na Olimpu: 

usamljeni prosvjednik pokuπao je omesti 

paljenje olimpijske baklje. »ovjek je bio 

sam, a osiguranje jako; stoga je brzo udaljen, 

a sveËanost nastavljena. Meappleutim, 

kada je olimpijski plamen poËeo putovati 

svijetom, broj prosvjednika je bitno 

narastao i poËela je igra maËke i miπa: 

vlasti su pojaËavale osiguranje, mijenjale 

trasu kojom je trkaË prolazio, prosvjednici 

pokuπavali doÊi do baklje i plamena, 

a novinari su s uæivanjem pratili dogaappleanja. 

Kretanje olimpijskog plamena 

postalo je vijest dana, a djelovanje prosvjednika 

skoro pa πportska disciplina. 

Sve je dodatno politiËki zaËinila i Ëinjenica 

da je cilj prosvjeda politika Narodne 

Republike Kine, stalne Ëlanice VijeÊa sigurnosti 

UN-a i jedne od najutjecajnijih 

dræava svijeta. 

No, koliko god se svi policajci svijeta 

u svojim raznolikim uniformama trudili, 

dogodilo se: olimpijski plamen je bio nakratko 

ugaπen. I to u Francuskoj, zemlji 

gdje su prosvjedi nacionalna tradicija, a 

"kuka i motika" se diæu svako malo veÊ 

barem 200 godina. Sedmog travnja 2008. 

agencije su prenijele: "Olimpijski plamen 

danas je ugaπen malo nakon 13:30 

sati dok se pribliæavao zgradi francuske 

televizije blizu mosta Garigliano iz 

'tehniËkih razloga', objavila je francuska 

policija, da bi u 13:50 sati bio ponovno 

upaljen blizu mosta Issy-les-Moulineaux 

(jugozapadni dio Pariza)." Novinari su 

pobrojali da je olimpijska vatra bila 

ugaπena negdje izmeappleu tri i pet puta, a 

prosvjednici su Ëak bili "oboruæani" i 

odgovarajuÊim pomagalom: aparatom za 

gaπenje poæara. 

NemoguÊe izvan politike 

Dobar dio onih koji su sluπali tu vijest 

Ëitanu ozbiljnoπÊu kao da je kakva kataklizma 

nasmijali su se; kako uopÊe drugaËije 

zamisliti situaciju gdje jedan nosi 

upaljenu baklju, stotine uniformiranih ga 

Ëuvaju, a okolo je par tisuÊa onih koji tu 

istu baklju æele simboliËno ugasiti 

14

Slika sasvim gore: 

Olimpijska vatra je bila ugaπena u Parizu 

Slika gore: 

Olimpijski plamen zapaljen u Olimpiji 

Slika gore desno: 

Baklja je bila i na Mount Everestu 

Slika desno: 

Olimpijska baklja stigla je u Peking 

©portaπima koji su plamen nosili sigurno 

nije bilo ugodno zbog svega, politiËari su 

gledali kako se ne zamjeriti Kini, a nedugo 

zatim su procurile i vijesti kako je 

Meappleunarodni olimpijski odbor uæasnut i 

da se razmiπlja o prekidu tradicionalnog 

noπenja olimpijskog plamena po svijetu. 

A u biti niπta se posebno nije dogodilo. 

Koliko god πportaπi voljeli biti formalno 

odvojeni od politike, a Meappleunarodni 

olimpijski odbor æelio ostati nepolitiËan, 

Olimpijske igre su jednostavno prevaæan 

dogaappleaj da bi ostale izvan politike. To 

uostalom vidimo odmah na otvaranju: 

πportaπi su svrstani iza dræavnih zastava, 

a ne po πportskim disciplinama. Nose dræavne 

boje i sluπaju dræavne himne. 

Svake Olimpijske igre jednostavno 

prate duh svog vremena. Sjetimo se Berlina 

1936. Crno-bijeli filmski snimci koji 

su za buduÊe generacije saËuvali svu 

snagu trijumfa Jesseja Owensa na 100 

metara puno su viπe od sjeÊanja na sjajnu 

πportsku pobjedu. Owens je bio moæda 

prvi koji je na tako Ëist i sjajan naËin 

pokazao ispraznost rasnih teorija. Bilo je 

to joπ u doba kada je Ëak i zemlji odakle 

je dolazio biti obojen znaËilo biti Ëovjek 

drugog reda. 

Olimpizam u hladnom ratu 

Olimpijske igre dobro pamte i hladni 

rat: one u Moskvi 1980. ostale su zapam- 

Êene po bojkotu velikog broja zapadnih 

dræava, πto je bio prosvjed protiv sovjetske 

invazije Afganistana godinu prije. 

Neπto manje, 14 dræava sa Sovjetskim 

Savezom na Ëelu, bojkotiralo je igre u 

Los Angelesu 1984. godine. Naπlo bi se 

joπ puno primjera, kako pozitivnih tako i 

tragiËnih, gdje se politiËka stvarnost grubo 

uplela u olimpizam. 

Stoga, ono πto se dogaapplealo proπlih 

mjeseci nije niπta neobiËno i bilo kakve 

priËe o tome kako noπenje olimpijskog 

plamena predstavlja problem nemaju 

osnove - svijet se, Ëinjenica je, demokratizirao. 

U daleko najveÊem broju dræava 

slobodno se prosvjeduje, pa i radi dalekog 

Tibeta. 

Niti jedna dræava domaÊin Olimpijskih 

igara viπe neÊe biti imuna na otvorene 

prigovore pojedinca i raznih udruga u 

vezi s vlastitom politikom, odnosom prema 

manjinama, ekologiji i drugim 

druπtvenim i politiËkim temama. To je u 

biti dobro. Na neki naËin je i u duhu 

olimpizma, makar posljedica bila da se 

olimpijski plamen mora ponovno upaliti 

πibicom. Kome smeta - ne mora se kandidirati 

za domaÊina Olimpijskih igara. 

Iz antike u globalizam 

Jedino πto u svemu daje gorak osjeÊaj 

jest saznanje da plamen koji Êe ovoga 

ljeta zasjati u Pekingu u biti nije onaj s 

Olimpa. No, kada bolje razmislimo, tko 

nam moæe jamËiti je li sve one sate u Ëarter-avionu 

olimpijski plamen uopÊe upaljen. 

Moæda je sve oko tog plamena pomalo 

bajka, a negdje na pariπkim ulicama 

saznali smo istinu, kao πto smo je u 

nekom æivotnom dobu saznali za Djeda 

Mraza ili ZubiÊ vilu. 

Zato, neka se Meappleunarodni olimpijski 

odbor bavi svojim poslom, a ne strahom 

πto Êe biti kada se opet bude trËalo s 

olimpijskom bakljom. Jednostavno, 

olimpijski plamen je iz antike doπao u 

reality show globalizma i pri tome pridobio 

paænju svijeta. ©to samo znaËi da je i 

dalje aktualan. A to je dobro. 

Literatura 

1. www.javno.hr (arhiva vijesti) 

2. http://www.totalportal.hr (arhiva vijesti) 

3. Jesse: The Man Who Outran Hitler, Jesse 

Owens, Mass Market Paperback, 1985. 

4. Whitaker's Olympic Almanack: An 

Encyclopedia of the Olympic Games, Stan 

Greenberg, 2000. 

15

RELIGIJA I ©PORT 

Idem s tobom 

Biblijska æena i majka Debora jamËi da je 

naj-taktika ona kad Bog ide ispred nas. 

Pritom je vaæna potpora - sve ËeπÊe kod 

nas oznaËena tuappleicom support 

Piπe p. Niko BiliÊ, SJ (dr. teol., FFDI, Zagreb) 

B 

iblijski tekstovi nastaju u 

patrijarhalnom ozraËju pa 

joπ viπe zadivljuju æenski 

likovi s odsudnom ulogom u æivotu 

zajednice. Jedna od njih je Debora, 

jedina æena meappleu biblijskim sucima-spasiteljima. 

Samo ona nosi i 

naslov proroËice (Suci 4, 4). Iz danaπnjeg 

πporta znamo da njime ne 

dominiraju samo muπkarci, nego æene 

takoappleer obaraju rekorde. ©toviπe, 

i psihologija i svagdanje iskustvo 

svjedoËe da æenska duπa mnogo bræe 

zna πto hoÊe i ustrajnija je na putu 

do svog cilja. Biblijska Debora 

veÊ svojim imenom upozorava na te 

odlike. Njezino ime znaËi pËela. 

Otvorenih oËiju 

Ta junakinja ima oka za prilike u 

kojima je njezin narod. Uspjeh do 

kojeg Êe njezino zalaganje dovesti 

silan je. Nasuprot dvadeset godina 

potlaËenosti (Suci 4, 3), uslijedit Êe 

Ëetrdeset godina mira (5, 31). Za 

opis nevolje u tekstu sluæi izraz 

"prodati" (4, 2.9), πto upozorava na 

ulogu novca u πportu danas i opasnosti 

u svezi s tim. 

Debora oprezno formulira boæanski 

nalog vojskovoapplei Baraku (4, 6) i 

tvrdnju o Boæjem vodstvu (4, 14). 

Obje reËenice - sroËene kao pitanje - 

sukladne su stoljetnom religioznom 

iskustvu da je Boæje djelovanje 

skrovito. Potrebna je pomnja da ga 

prepoznamo. Kao πto πportaπ iz treninga 

u trening sa sve veÊom lako- 

Êom izvodi zadane pokrete i pogaapplea 

cilj, tako i marljiv vjernik sve lakπe 

uoËava koja nadahnuÊa dolaze od 

Boga. Potvrdu za autentiËnost Deborinih 

proroπtava treba pronaÊi. 

Osobno zalaganje 

Debora stvara povjerenje. Sama 

se pridruæuje akciji da osobnom prisutnoπÊu 

bude potpora u izvrπenju 

velike zadaÊe. Jamac je pouzdanosti 

Boæje najave. Potvrdnim odgovorom 

ohrabruje i zaustavlja oklijevanje: 

"Sigurno idem s tobom!" (4, 9). 

U tili Ëas - u istom biblijskom retku 

- spremno izvrπava obeÊanje: ustaje 

i polazi. Pokret s vojskom svjedoËi 

o njezinoj psihofiziËkoj kondiciji. 

OËi svijeta upravo u suvremenom 

πportu vide da se cijeli Ëovjek u svojoj 

aktivnosti daje. Same rijeËi nisu 

dosta. 

Iz πporta takoappleer znamo da uspjeh 

donosi eksploziju radosti. U biblijskom 

opisu nakon zahtjevnog pothvata 

(Suci 4) slijedi raskoπna slavljeniËka 

pjesmu koja prπti od siline 

osjeÊaja (Suci 5). Debora istiËe vlastitu 

osobu: ona Êe pjevati, a za 

sluπatelje poziva kraljeve i knezove 

(5, 3)! Svjesna je da je incijatorica 

(5, 7) i govori o voditeljicama u narodu 

(5, 2). Uvod kaæe da je udana 

æena (4, 4), a u pjesmi ona sama 

svoje mjesto u zajednici definira 

majËinstvom: ona je majka u Izraelu 

(5, 7). 

Svaki trener zna da je najvaænije 

izravno motivirati Ëovjeka. Debora 

je u tome uzor. Najprije s velikim 

autoritetom koji se krije u rijeËi 

16

πalah - biblijskoj πifri za boæansko poslanje 

- daje pozvati Baraka (4, 6). Potom 

na dan boja otvoreno nareappleuje 

"Ustani!" (4, 14). 

Biblijski tekst respektira protivnika, 

istiËuÊi njegovih devet stotina oklopnih 

kola (4, 3.13). Deborino vodstvo 

svodi ga na ravnopravnu mjeru. MoÊni 

Êe napadaË na koncu pjeπice bjeæati (4, 

15.17), sliËno braniteljima koji su vlastitim 

nogama hodili (4, 10). 

✴ 

iskrice 

Slika gore: 

Debora znaËi pËela na hebrejskom 

Slika sasvim lijevo: 

Ilustracija Debore i Baraka 

Slika lijevo: 

Prikaz æene s knjige o Debori 

✴ 

I tijelo i duh traæe vjeæbu. 

Izravan poziv Ëuda Ëini. 

Tko sam krene, najviπe pokrene! 

Povjerenje nije manje vaæno od 

miπiÊa. 

Slika dolje: 

Pogled na brdo Tabor gdje se radnja 

zbiva 

Boæja potvrda 

Taktika koju Debora predlaæe u Boæje 

ime pokazuje se vrlo uspjeπnom. 

Potvrdu da je rijeË o pravim proroπtvima 

daje najprije Ëudesna Boæja intervencija 

blokiranjem nadmoÊnog protivnika 

(4, 15). I. Fischer upozorava da 

je tako Deborina povijest vezana uz 

najslavniju i izvornu biblijsku pobjedu 

- izlazak Boæjeg naroda u slobodu kad 

je na isti naËin zaustavljena progoniteljska 

vojska pred Crvenim morem 

(Izl. 14, 24). 

Pouzdanost Deborinih planova otkriva 

i biblijski motiv Jahvina rata u kojem 

je prije i ispred (hebr. lifnê) vojnog 

pohoda veÊ sve ureappleeno. Bog sam 

ide ispred (4, 14). »ini bezopasnom 

brutalnu silu (4, 15). On ispred Boæjeg 

naroda vrhovni autoritet protivnika Ëini 

malenim (4, 23). Tu je i bitna strateπka 

prednost. Prema proroπtvu, odabrana 

momËad okuplja se na gori Tabor 

(4, 6.14), a protivnici se smjeπtaju 

u dolinu potoka Kiπona (4, 7.13; 5, 21). 

Kiπon ne znaËi samo podreappleen poloæaj 

i siguran poraz, nego ujedno podsjeÊa 

na temeljit obraËun proroka Ilije s idolopoklonstvom 

(1 Kr 18, 40). 

Deborinu ulogu izvrsno saæimlje ponovljen 

poziv cijeloj zajednici da iskaæe 

hvalu Bogu (5, 2.9). Premda je uvid 

u njezinu osobnu molitvu vrlo prikriven 

i suzdræan te se u hrvatskom prijevodu 

takoreÊi izgubio, ipak otkriva 

izvor iz kojeg dolazi tolika snaga. Debora 

moli: "Gospodine, siapplei k meni!" 

(5, 13). 

Literatura 

1. Fischer, I. (2002). Gotteskünderinnen, 

Stuttgart, 126.-127. 

2. Fohrer, G. (1989). "Debora, Deboralied" u 

Calwer Bibellexikon, Stuttgart, 207.-208. 

3. Schulz, A. (1926). Das Buch der Richter, 

Bonn, 31.-39. 

4. Wong, G. T. K. (2007). "Song of Deborah as 

polemic" u Biblica, Rim, 1.-22. 

17

ÆENSKA STRANA ©PORTA 

Muπko ili æensko, 

rukovodstvo mora biti 

autonomno 

Uspije li æenska strana lopte ekipirati svoje rukovodstvo, onda Êe moÊi 

raËunati na dosad osvojene materijalne i struËne resurse πporta kojem 

pripada. Pritom ideja uopÊe nije u æenskom nego u autonomnome 

rukovodstvu, u smislu pozicije unutar krovnoga saveza 

Piπe Ratko CvetniÊ 

F 

ifina jakosna ljestvica vjerojatno 

je najpopularnija ranglista 

nekog momËadskog 

πporta u svijetu. Pratimo, naravno, 

ekskluzivne pozicije koje dohvaÊa 

naπa vrsta: prije nekoliko mjeseci 

bila je Ëak πesta, a u BiliÊevom je 

mandatu stalno unutar ili nadomak 

prvih deset. Fifa, dakako ima i æensku 

listu koja meappleu najbolje nogometne 

ekipe svijeta svrstava Brazil, 

NjemaËku, SAD, Norveπku, Koreju, 

Kanadu, Japan... Ne treba biti velik 

poznavatelj da bi se uoËila slaba korelacija 

s muπkom ljestvicom: æenski 

Seleção i æenski Elf, to da - ali 

πto u muπkom nogometu predstavljaju 

oni egzoti I gdje su nam Talijanke, 

Engleskinje, Argentinke A 

Hrvatice Pa, dok se spuπtamo prstom 

niz tablicu, nalazimo naπe djevojke 

kako ËuËe na 50. od 120 rangirnih 

mjesta svjetske nogometne 

federacije. 

Lopta je kljuËna 

Ako se πport, osim od materijalnih 

i ljudskih resursa, sastoji i od svoje 

dijakronijske dimenzije, koju u bo- 

18

ljim sluËajevima nazivamo tradicijom, 

onda za loptaËke πportove moæemo 

reÊi da su kljuËni dio naπe 

πportske tradicije. DapaËe "tradicionalistima" 

s brojnih istoËnih i sjevernih 

tribina upravo je lopta sinonim 

za πport u cjelini. Nije neoËekivano 

da su nogomet, rukomet, 

koπarka, vaterpolo i odbojka πportovi 

koje Hrvatski olimpijski odbor 

vidi u prvoj kvalitativnoj skupini hrvatskoga 

πporta, premda ih u godiπnjoj 

kotaciji, koja se izraËunava u 

sklopu kriterija za vrednovanje 

programa nacionalnih 

saveza, ne razdvaja 

na 

muπku 

i æensku 

konkurenciju. 

Zagreba- 

Ëki πportski 

savez, 

unutar kojega 

su ovi 

programski 

logaritmi i nastali, 

te kriterije 

primjenjuje 

tako da u navedenim 

sluËajevima 

πport dijeli na 

muπku i æensku 

disciplinu. Da 

odmah i razjasnimo moguÊu dvojbu: 

nije ovdje u pitanju bolji ili 

loπiji model, jer su zakonske razlike 

izmeappleu proraËuna nacionalne i lokalne 

razine ipak prevelike da bi se 

svele na istu metodologiju. No, za 

ilustraciju nam je svakako prikladniji 

primjer iz Z©S-a. Evo izvoda 

iz tablice "Status πportova" na osnovi 

koje se pripremao program za 

2008. godinu: 

©port 

(ukupno 58 

u poretku) 

Muπkarci 

æene 

Rukomet 1 15 

Nogomet 2 40 

Koπarka 3 14 

Vaterpolo 7 nisu u poretku 

Odbojka 12 12 

Do sliËnih bismo rezultata doπli 

usporeappleujuÊi i ljestvice odnosnih 

meappleunarodnih πportskih federacija 

(npr. naπa je muπka odbojka 51. od 

108 rangiranih, 

æenska 

44. od 98). 

Obratimo 

ovdje pozornost 

na 

1., 3. i 5. 

kolonu: 

unatoË 

trenuta- 

Ënim razlikama, 

nikoga ne bi 

iznenadilo da jedna dobra æenska 

generacija - klupska, reprezentativna 

- sutra postane nositelj kvalitete 

cijeloga πporta. Sa æenskim 

vaterpolom - koji je istini za volju 

tek u nastajanju, ali mu povijest 

upravo nameÊe obvezu - veÊ je drukËije, 

a o nogometu da ne govorimo. 

No, tu smo blizu poante: ideja 

da se resursi - objekti, struka, cijelo 

infrastrukturno naslijeapplee jednoga 

πporta - mogu prenositi s jedne rodne 

polutke u drugu privlaËna je, ali 

varljiva: u sustavu proraËunskoga 

πporta (naravno i profesionalnoga, 

ali to je ipak druga priËa) muπki i 

æenski podsustavi ipak su jedni drugima 

konkurencija i iÊi Êe za tim da 

jedan drugome oduzmu prednost na 

pojilu.* 

* Zanimljiv eksperiment Ëini se da slijedi u rukometu Ëiji 

je faktotum odluËio stati na kraj posrtajima æenske 

vrste. Intervju u jednim naπim dnevnim novinama 

naslovljen je „Rukometaπice viπe neÊemo tolerirati ni 

financirati". Naslov je, naravno, redakcijski, ali naËin 

razmiπljanja je autentiËan, pogotovo uz onaj „mi", majestetiËni 

plural u versailleskom stilu, uobiËajenom za 

naπe πportske faktotume. Ali Gobac, Zoran ne Davor, 

naravno zna gdje πkripi i odmah ukazuje na neuspjeπnu 

upravu kao osnovni razlog serije posrtaja æenske vrste. 

Sizif i administracija 

Zavrπimo gdje smo i poËeli - s nogometom. 

BBC-jev kolumnist Tim 

Vickery posvetio je jedan od svojih 

tekstova uspjehu æenske nogometne 

reprezentacije Brazila, koja je lani 

osvojila zlato na PanameriËkim 

igrama pobijedivπi SAD sa 5-0. I 

koja je, s lako zamislivim oduπevljenjem, 

doËekana na Maracani. 

Cijeli se tekst u kojem govore Marta, 

najbolja svjetska igraËica, i treneri 

Barcellos i Simoes, svodi na jednu 

te istu æalopojku - sizifovska 

borba s administracijom brazilskoga 

saveza. I to je sva istina: bude li 

æenska strana lopte uspjela ekipirati 

svoje rukovodstvo, onda Êe moÊi ra- 

Ëunati na dosad osvojene materijalne 

i struËne resurse πporta kojem 

pripada - boriliπta, trenere, sponzore, 

medijski prostor.... Pritom ideja 

uopÊe nije u æenskom nego u autonomnome 

rukovodstvu, u smislu 

pozicije unutar krovnoga saveza. 

Tamo gdje to ne uspije i dalje Êemo 

u tzv. upravama æenskoga πporta 

gledati likove koji kao da su u svoje 

foteljice upali iz nekog od malnarovskih 

televizijskih koπmara. 

Literatura 

1. HOO, Zagreb (2002). Kriteriji za vrednovanje 

πportskih programa nacionalnih πportskih saveza 

2. Z©S, Zagreb (2008). Program javnih potreba u 

πportu grada Zagreba i Plan sredstava za sufinanciranje 

programa javnih potreba u πportu 

grada Zagreba za 2008. godinu 

3. Vickery, Tim (2007). http://news.bbc.co.uk/ 

sport2/hi/football/internationals/6986650.stm 

19

UMJETNOST I ©PORT 

Sportski motivi 

u umjetnosti 

ranog 

srednjeg vijeka 

Nasuprot kultu tijela u robovlasniËkom razdoblju, 

u srednjem vijeku, dobu feudalnog druπtvenog 

poretka, njeguje se kult duha, a 

tjelesno vjeæbanje i tjelesni odgoj 

davali su glavni ton feudalnoj 

viteπkoj naobrazbi 

Piπe Diana ©imek 

Gore: "Evanappleelistar iz Lindisfarna, 

oko 8 st." 

Desno: 

"Kamen s likovima 

iz Klinte Hunningsa, 8 st." 

S 

rednji vijek doba je feudalnoga 

druπtvenoga poretka od 

propasti Zapadnorimskoga 

Carstva 476. godine do poËetka razvoja 

graappleanskoga kapitalistiËkog druπtva. 

Oko vremenskih granica srednjeg vijeka 

meappleu povjesniËarima postoji neslaganje. 

Prema nekima, srednji vijek po- 

Ëinje u prvoj polovici 3. stoljeÊa, u doba 

vladavine rimskog cara Dioklecijana. 

Nasuprot kultu tijela u robovlasni- 

Ëkom razdoblju, u feudalizmu se njeguje 

kult duha. Tjelesno vjeæbanje i 

tjelesni odgoj davali su glavni ton feudalnoj 

viteπkoj naobrazbi. 

RanokrπÊanska umjetnost 

Prvih pet stoljeÊa nove ere umjetnost 

je bez specifiËnog stila. Milanskim 

ediktom kojim car Konstantin 

313. godine priznaje krπÊanstvo kao 

dræavnu religiju i premjeπta prijestolnicu 

u Konsantinopol otvaraju se nove 

moguÊnosti. Ubrzano se razvija sakralna 

arhitektura, a s njom i ranokrπÊanska 

bazilika velikih zidnih povrπina 

koje treba oslikati. Tu do izraæaja dolazi 

jedna stara sumerska tehnika 

usavrπena u helenizmu. Mozaik od sitnih 

kamenËiÊa iz 3. st. koji prikazuje 

utrku kolima sada zamjenjuje svjetlucavi 

i narativni mozaik koji idealno 

prikazuje iluziju nestvarnosti, nebesko 

carstvo i simbole u standardiziranom 

rasporedu koji prethodi ikonografiji 

srednjeg vijeka. Sjajne i 

donekle nepravilne fasete staklenih 

kockica odbijaju svjetlost, tako da 

cjelina djeluje kao Ëvrsta kontinuirana 

povrπina. 

Ilustriranja tekstova 

iluminacijama 

Kako je ranokrπÊansko doba vrijeme 

pisanja evanappleelja i prepisivanja 

starozavjetnih dijelova Biblije, 

πiri se djelatnost ukrasnog pisanja i 

bogatog ilustriranja tekstova iluminacijama 

na pergamentu. Izmeappleu 

1. i 4. st. "Vellum codex" zamijenio 

je stari oblik svitka i omogu- 

Êio primjenu raskoπnih boja, pa i 

zlata, a posljedica je bila da su 

ilustracije postale minijaturni 

pandan mozaicima, zidnim slikama 

i slikama na dasci. 

Najstariji ilustrirani biblijski 

rukopisi koji su do danas pronaappleeni 

oËevidno pripadaju poËetku 

πestog stoljeÊa. NajznaËajniji 

primjer su prizori iz priËa o 

Jakovu koji su u BeËkoj knjizi 

postanka. Iluminacija ne prikazuje 

jedan dogaappleaj, nego cijeli 

20

slijed, nanizan duæ rotiranog slova U, 

tako da prizori u prostoru postaju slijed 

u vremenu (kontinuirana naracija). 

Kiparstvo je imalo 

sekundarnu ulogu 

U ranokrπÊanskom slikarstvu 

povrπina nije plosnata, ali je zbog postizanja 

iluzije nestvarnosti Ëitavo jedno 

svjetlosno carstvo napuËeno nebeskim 

biÊima ili simbolima. Perspektiva 

je uglavnom prikazana, iako je pomalo 

iskrivljena. Umjetnik rjeπava problem 

nedostatka prostora i otkriva naËin kako 

zgusnuti sloæene radnje u likovni 

oblik koji Êe se lako moÊi promatrati iz 

daljine. 

Kiparstvo u toj fazi ima sekundarnu 

ulogu. Slobodna monumentalna skulptura 

grËke tradicije bliæi se svom kraju, 

a portretna plastika gubi osobne karakterne 

crte i postaje odraz duhovnog 

ideala. Biblijska zabrana "urezivanja 

slika", u drugoj zapovijedi Boæjoj, kao 

da se izriËito odnosila na velike kultne 

kipove, idole poganskih hramova. Ako 

je krπÊansko kiparstvo æeljelo izbjeÊi 

optuæbu za idolopoklonstvo, onda je u 

prvom redu moralo izbjegavati prikazivanje 

ljudskog lika u prirodnoj veliËini 

pa se poËelo razvijati prema plitkim 

oblicima reljefa maloga formata i Ëipkastih 

povrπinskih ukrasa. Jedna od 

takvih je bjelokosna intarzija iz sredine 

4. st. koja prikazuje utrku dvokolica na 

hipodromu 

sagraappleenom 

pokraj carigradske 

Aja 

Sofije 203. godine. 

Lijevo: 

" PriËa o 

Jakovu, beËka 

knjiga postanka" 

Dolje: 

"Carski diptih od 

bjelokosti, 4 st." 

Bizantska 

umjenost 

KlasicistiËke 

teme neprestano 

su se iznova 

javljale od sredine 

Ëetvrtoga 

do poËetka πestoga stoljeÊa. To osobito 

vrijedi za ploËe od bjelokosti i reljefe 

maloga formata izraappleene od skupocjenih 

materijala Ëija umjetniËka vrijednost 

premaπuje njihove fiziËke dimenzije. 

Tako na primjer reljef Carski 

diptih od bjelokosti, iz 6. st. prikazuje 

cara Justinijana na konju. Do zlatnog 

doba Justinijanove vladavine prevladava 

izraz ranokrπÊanskog duha, a od tada 

se polako nameÊu standardi bizantske 

umjetnosti. U sakralnoj arhitekturi 

ranokrπÊansku longitudinalnu baziliku 

zamjenjuje crkva centralnog tlocrta s 

kupolom. 

Bizantska umjetnost je takoappleer sakralna 

umjetnost, a tematski sadræaj je 

iskljuËivo ideoloπki koncipiran. U primjeni 

su monumentalno zidno slikarstvo 

i bogati mozaik. Spiritualne tendencije 

ogledaju se u negaciji realnog 

svijeta, a prostor slike se zatvara zlatnom 

ili plavom pozadinom. Predmeti 

su liπeni teæine, figure su izduæene i naglaπene 

jakom konturnom linijom. Perspektiva 

je razlomljena, boje nisu u 

funkciji naracije nego dekora, pa slika 

postaje ornamentalna. 

Napuπtanje sakralnih motiva 

Krajem πestog stoljeÊa ikone i slike s 

motivima Krista, Bogorodice i svetaca 

poËele su se natjecati s relikvijama kao 

predmetima πtovanja. Nakon Justinijanova 

doba razvoj bizantske umjetnosti, 

ne samo slikarstva i kiparstva, nego i 

graditeljstva, prekinut je zbog ikonoklastiËkog 

spora. On je zapoËeo carskim 

ukazom iz 726. godine, kojim se 

zabranjuju slike s vjerskim sadræajem. 

Napuπtanjem 

sakralnih motiva 

posezalo 

se za motivima 

prirode, 

sela, lova, 

svakodnevice 

ili apstraktne 

ornamentike. 

Spor je 

zavrπio 843. 

godine pobjedom 

πtovalaca 

slika i to je dovelo 

do procvata 

slikarstva. 

Freska 

Kahrije dæamije, 

Anastatis, 

πto na gr- 

Ëkom znaËi 

uskrsnuÊe, 

prikazuje Spasitelja 

okruæenog 

sjajnom 

aureolom. On 

pobjeappleuje sotonu i ruπi vrata pakla te 

izvodi Adama i Evu iz limba. Krist se 

kreÊe izvanredno energiËno, izvlaËeÊi 

Adama i Evu iz groba tako snaæno da 

se Ëini da lete. To je izuzetno impresivna 

slika pobjedniËkoga duha. Takva 

je dinamiËnost bila sasvim nepoznata u 

ranijoj bizantskoj umjetniËkoj tradiciji 

i pokazuje da ona joπ posjeduje svu 

svoju stvaralaËku snagu. 

Literatura 

1. Grupa autora (1978). Umjetnost u slici 

- Bizant i svijet islama. Rijeka: Otokar 

Kerπovani 

2. Janson, H. W. (2005). Povijest umjetnosti. 

Rijeka: Otokar Kerπovani 

3. Prette, M. C., De Giorgis, A. (2003). 

Povijest umjetnosti. Zagreb: Naklada 

Ljevak 

21

FILOZOFIJA ©PORTA 

Gadamerov 

koncept igre 

PrivlaËnost πportske igre (game) proizlazi iz istoga motiva kao i 

privlaËnost Ëiste igre (play), a to je draæ koja 'osvaja' igraËe pravilima, 

'negira' ih kao igraËe-subjekte u korist Igre kao subjekta. Predati se igri 

uvjet je koji moramo prihvatiti æelimo li uopÊe igrati 

© 

to se dogaapplea s nama u igri, pita 

Gadamer i odgovara: Izgubimo 

se. Ponajprije izgubimo 

svoj svijet svakodnevice, tzv. realni 

svijet ozbiljnih namjera i nastojanja, ali 

to Ëinimo uspostavljajuÊi drukËiju, joπ 

izraæeniju ozbiljnost, jer igra, kao i 

πportska igra, da bi bila iskrena i autentiËna, 

mora biti shvaÊena ozbiljno. Na- 

Ëin bivanja (postojanja) igre ne dopuπta 

igraËu da se prema njoj odnosi 

kao prema objektu. 

Ne moæemo se poigravati igrom æelimo 

li da bude i ostane prava igra. Ne 

moæemo se pretvarati kao da smo je 

shvatili ozbiljno - ona mora biti ozbiljna. 

Kako, meappleutim, to postiÊi s obzirom 

na to da je ozbiljnost igre u samoj 

njenoj neozbiljnosti. Dok igra, prema 

Gadameru, nikada ne moæe biti ozbiljna, 

on naglaπava da ozbiljnost u igri 

dolazi iznutra, te da se ne oslobaapplea, 

odnosno ne uspostavlja, dok se igra ne 

Piπe Drago VujeviÊ 

shvati kao ne-ozbiljna. Igra ispunjava 

svoju svrhu samo onda kada se igraË 

izgubi u svojoj igri. 

Primat igre nad svijeπÊu 

igraËa 

IgraË uvijek nastoji postiÊi ozbiljnost 

igre, a ozbiljnost se dostiæe iskljuËivo 

"neozbiljnoπÊu" pristupa. Tu je izgleda 

ona kvaliteta igre koja je odgovorna za 

njenu fascinantnu draæ: na igru se nikada 

ne moæe gledati kao na objekt, niti 

samo izvana, jer bi tada izgubila vlastitu 

ozbiljnost i svrhu, te bi se time naruπila 

i sama struktura igre. 

O ozbiljnosti igre govori nam, primjerice, 

boksaË koji se ne pretvara da 

æeli onesvijestiti suparnika; on to doista 

æeli uËiniti. Kako to, jesu li ti mladi ljudi 

prirodno surovi Ako nisu, πto ih opsjedne 

kad se tako brutalno ponaπaju 

©to se, ustvari, dogodi svima koji sudjeluju 

u igri To πto ih obuzme ili opsjedne 

jest Igra, kaæe Gadamer. Na djelu 

je - primat igre nad svijeπÊu igraËa. 

Ideja je igre da se 

subjekt 'izgubi' 

Subjekt igre nije igraË - on je samo 

sredstvo koje omoguÊuje prezentaciju 

igre. U igri je subjekt promijenjen; kao 

igraË, Ja viπe ne djelujem „prirodno" - 

kao Ja. Rekli bismo da je to zapravo 

netko drugi tko nanosi bol suparniku, 

trpi poniæenje u porazu ili pretjerano likuje 

u pobjedi. Ta se promjena jednostavno 

raapplea iz Ëinjenice da subjektu nije 

"dopuπteno" odnositi se prema igri 

kao prema objektu te tako ni subjekt 

sam viπe ne ostaje πto je bio. IgraË gubi 

samokontrolu i prepuπta kontrolu 

igri, dopustivπi da ga ona "ponese". 

22

Ali, zapravo to ni nije moguÊe izbje- 

Êi πto, sugerira Gadamer, mi (igraËi) niti 

ne æelimo. KonaËno, ideja je igre da 

se subjekt "izgubi" te da igra preuzme 

inicijativu. Stoga igraË nikada ne moæe 

biti svjestan ozbiljnosti igre, jer se ona 

i ne moæe obuhvatiti iskustvom igranja. 

Objekt propitivanja biti igre nije, dakle, 

ni igraËko iskustvo niti razmatranja 

igraËa o tome πto je igra, nego igra sama 

postaje predmetom istraæivanja. 

Gadamer time obrÊe odnose izmeappleu 

igraËa i igre tako πto igri daje ulogu subjekta, 

dok je subjekt objektiviran. Igra 

je time neovisna o svijesti igraËa i ima 

svoju vlastitu suπtinu. 

Igra postoji samo onda 

kada se igra 

Ipak, reÊi da Igra "preuzima" inicijativu 

ili igraËa samog ne implicira da 

objekt nastavlja tamo gdje je subjekt 

stao. Naprotiv, subjekt se "gubi" upravo 

u trenutku kada ne stoji nasuprot 

objektu samom; kada viπe ne tretira 

igru kao objekt, veÊ kao neπto Ëemu se 

pridruæuje, s Ëim se veæe i Ëemu kona- 

Ëno potpuno pripada. Pojam Igre Gadameru 

nije, dakle, puki objekt. ©ah nisu 

figurice u kutiji, niti je nogomet u knjizi 

o pravilima igre. Igra stvarno postoji 

tek onda i samo onda kada se igra, kada 

objekt i subjekt srastu i spoje se tako 

da objekt viπe nije objekt, niti je subjekt 

ono πto je bio. 

Kada se igramo, odluËujemo da ne 

radimo i biramo neku odreappleenu igru: 

tenis, koπarku i sl. Svaka od tih igara 

ima svoje posebno ozraËje i posebno 

mjesto odigravanja, koje je "zatvoreno" 

i zaπtiÊeno od moguÊih utjecaja izvana. 

Kada "zauzmemo" prostor, mjesto igre 

i obuzme nas "duh" igre koju igramo, 

na putu smo koji transformira naπe osobne 

ciljeve u svrhu odreappleene igre. Naπ 

cilj moæe biti postizanje pogodaka ili 

Ëak pobjeda, ali sve je to u "sluæbi" 

igre. ©toviπe, mi zapravo moramo teæiti 

pobjedi æelimo li igrati dobro i "sluæiti" 

svrsi igre. KonaËno, zadatak je 

igre samo je igrati bez nekih pragmati- 

Ënih, ovozemaljskih ciljeva. Igra predstavlja 

red stvari koji naizgled karakterizira 

beskonaËno ponavljanje pokreta 

(kretanja) bez cilja, napora ili muke. 

Kao da se dogaapplea (igra) sama od sebe. 

IgraË to doæivljava kao opuπtanje koje 

briπe napor inicijative koja predstavlja 

muku egzistencije. 

Djeca se igraju samo za sebe 

PrivlaËnost πportske igre (game) proizlazi 

iz istoga motiva kao i privlaËnost 

Ëiste igre (play), a to je draæ igre koja 

"osvaja" igraËe pravilima, te ih "negira" 

kao igraËe-subjekte u korist Igre 

kao subjekta. Predati se igri i biti "limitiran" 

uvjeti su koje moramo prihvatiti 

æelimo li uopÊe igrati, ali isto tako mora 

postojati sloboda kretanja i izbora da 

bi uopÊe bilo moguÊe neπto takvo kao 

πto je igra. 

OpÊenito govoreÊi, kaæe Gadamer, 

iako su igre u biti predstavljanja, a igra- 

Ëi predstavljaËi, Igre nisu zapravo namijenjene 

publici. Djeca se igraju samo 

za sebe i onda kada predstavljaju. »ak 

ni πportovi koji se igraju pred gledateljstvom 

nisu im zapravo namijenjeni. 

Doista, natjecanja su u opasnosti gubljenja 

svog igraËkog karaktera upravo 

stoga πto se pretvaraju u produciranja i 

spektakle. 

Gadamer ukazuje na vaænost igre ne 

samo za razumijevanje umjetnosti, nego 

i za lakπe razumijevanje suπtine 

stvari. Kada sudjelujemo u igri, premda 

samo zbog razonode, ili upravo zato πto 

igramo iz zabave, to je upravo ono πto 

nam omoguÊuje vidjeti stvari onakvima 

kakve bi doista trebale biti. 

Literatura 

1. Gadamer, H. G. (1996). Truth and Method. 

New York: Continuum 

2. Vikhagen, A. K. (2006). Gadamer's concept 

of play. CKK. Chalmers of 

Technology 

3. Kangrga, M.(2004.). Etika. Zagreb: 

Golden marketing - TehniËka knjiga 

23

OLIMPIJSKI MARKETING 

Jamac 

opstojnosti 

Olimpijskih igara 

Olimpijske igre ni u 

poËetku nisu mogle 

postojati bez 

komercijalizacije, ali 

zapravo tek krajem 20. 

stoljeÊa dobivaju i 

ekonomsku dimenziju. 

Danas se Olimpijski pokret financira uz pomoÊ πest 

marketinπkih programa koji osiguravaju stabilnost i 

neovisnost Olimpijskog pokreta i Igara 

Ekonomska dimenzija 

VeÊ u organizaciju prvih Olimpijskih 

igara novog doba, 1896. u Ateni, 

bile su ukljuËene razne tvrtke, izmeappleu 

ostalog i Kodak, koji je do danas 

sponzor IOC-a. I Coca-Cola, jedan od 

najpoznatijih sponzora IOC-a, prisutna 

je na Olimpijskim igrama veÊ od 

1928. u Amsterdamu. Olimpijske igre 

ni u svome poËetku nisu mogle postojati 

bez komercijalizacije. Tako su se 

1900. financirale uz pomoÊ svjetske 

izloæbe na kojoj se demonstrirala industrijska 

moÊ, a 1908. u Londonu 

utrka motornih Ëamaca prvi i posljednji 

put bila je olimpijska disciplina, 

upravo u vrijeme kada je motor s unutraπnjim 

izgaranjem postajao poznat u 

svijetu. U 20-im i 30-im godinama 

20. stoljeÊa Olimpijske igre koristile 

su se u politiËke svrhe i sluæile su propagandi 

raznih ideologija. Tek krajem 

20. stoljeÊa dobivaju i ekonomsku dimenziju. 

Olimpijske igre 1984. u Los Angelesu 

oznaËile su preokret i poËetak najuspjeπnijeg 

razdoblja olimpijskog 

marketinga. Pod vodstvom Amerikanca 

Petera V. Ueberotha, danaπnjeg 

predsjednika AmeriËkog olimpijskog 

odbora, Organizacijski odbor zaklju- 

Ëio je prve privatno financirane Olimpijske 

igre s dobitkom od 250 milijuna 

dolara. Dodatno je ukinut amaterski 

status i dopuπten nastup profesionalnim 

sportaπima. 

Danas se olimpijski pokret financira 

uz pomoÊ πest marketinπkih programa. 

Zadatak je olimpijskog marketinga 

osigurati buduÊnost te financijsku 

stabilnost i neovisnost Olimpijskog 

pokreta i Igara. Sve moguÊnosti 

marketinga odreappleuje Olimpijska povelja, 

kodifikacija svih fundamentalnih 

principa, zakona i pravila Olimpijskog 

pokreta. IOC provodi prodaju 

prava prijenosa, a TOP (The Olympic 

Partners) sponzorski program i program 

sluæbenih dobavljaËa i licenciranja. 

Za sponzorstva i licenciranje u 

zemlji odræavanja Olimpijskih igara 

te prodaju ulaznica zaduæen je Organizacijski 

odbor Olimpijskih igara 

(OCOG). 

M 

eappleunarodni olimpijski 

odbor je sasvim dobro 

funkcionirao bez televizije 

posljednjih 60 godina i siguran sam 

da Êe tako ostati i sljedeÊih 60 - izjavio 

je 1956. Avery Brundage, tadaπnji 

predsjednik Meappleunarodnog olimpijskog 

odbora (IOC). Gospodin Brundage 

nije ni slutio koliko je njegova 

izjava pogreπna i naivna. 

IOC je u razdoblju 2001.-2004. 

ostvario marketinπke prihode od 4,2 

milijarde ameriËkih dolara, od kojih 

je 53 posto ostvareno prodajom prava 

TV-prijenosa. Olimpijske igre 2004. 

u Ateni pratilo je viπe od Ëetiri milijarde 

gledatelja u 220 zemalja. Kakve 

marketinπke moguÊnosti te Ëinjenice 

nude nije potrebno posebno naglasiti. 

Meappleutim, IOC nije uvijek bio u toj 

zavidnoj situaciji u kojoj, prema izjavi 

predsjednika Jacquesa Rogga, moæe 

bez gubitaka propustiti odræavanje 

24 

Piπe Manuela Sentderdi 

jednih Olimpijskih igara. Do poËetka 

80-ih godina nije se naπao pouzdan 

naËin odræavanja Igara bez veÊih gubitaka, 

πto ne znaËi da marketinπki 

pristup nije uopÊe postojao. 

I internet u ponudi 

Kada je 1936. prvi put u povijesti 

162.000 gledatelja u Berlinu i okolici 

pratilo Olimpijske igre, nitko nije slutio 

koliko Êe televizija temeljito promijeniti 

naËin praÊenja Igara. Olimpijske 

igre 1960. u Rimu prenosile su 

se prvi put u povijesti izravno u 18 zemalja 

Europe, te u SAD, Kanadu i Japan. 

Prodaja prava prijenosa od tada 

je najizdaπniji izvor financiranja 

Olimpijskog pokreta. NBC je za pravo 

prijenosa Olimpijskih igara od 

2000. do 2008. platio 3,5 milijardi dolara. 

S dolaskom novih medija IOC je 

u svoju ponudu uvrstio i internet te 

mobilnu telefoniju. 

IOC je 1985. razvio marketinπki 

program TOP (The Olympic Partners), 

koji se zasniva na principu "πto 

manje sponzora, tim vrednije sponzorstvo". 

Jedan TOP-program obuhvaÊa 

Ëetiri godine i time dvoje Olimpijske 

igre. Dvanaest partnera u TOP 

VI, dakle πestoj generaciji TOP-programa, 

donijelo je u razdoblju 2005. 

-2008. godine 866 milijuna dolara ili

32 posto IOC-ovom budæetu. Partnerima 

su zajamËena marketinπka prava 

diljem svijeta i ekskluzivnost u kategoriji 

proizvoda. IOC poduzima velike 

napore da bi zaπtitio njihova prava 

i opravdao materijalnu vrijednost 

sponzorstva. Upravo iz tog razloga 

donedavno se protivio ukljuËivanju 

interneta u prava prijenosa, jer bi time 

kontrola i suzbijanje zloporabe bili 

oteæani. 

Vrijednost prava koriπtenja olimpijskih 

krugova postaje jasna ako se 

uzme u obzir da su oni najpriznatiji 

logotip na svijetu, jer ih prepoznaje 

Ëak 94 posto svjetskog stanovniπtva. 

Tvrtke koje partnerstvo s olimpijskim 

pokretom koπta prosjeËno viπe od 70 

milijuna dolara veÊ su odavno prepoznale 

da samim oglaπavanjem ne mogu 

ispuniti svoje komunikacijske ciljeve, 

a posebno se ne smije zaboraviti 

da su Olimpijske igre jedina πportska 

manifestacija na kojoj nije dopuπteno 

oglaπavanje na boriliπtima. 

Zato veliki dio njihovog sponzorskog 

angaæmana Ëine proizvodi, usluge i 

tehnologija. Dodatno su shvatile da je 

regionalni pristup uËinkovitiji od globalnog. 

Dobrobit komercijalizacije 

Olimpijske igre u Pekingu izazvale 

su mnogo negativnih reakcija u svijetu 

i moglo bi se pomisliti da su negativno 

utjecale na imidæ tvrtki iz TOPprograma. 

Moæda je to toËno za Europu 

ili Ameriku, ali njihova popularnost 

u Kini iz dana u dan raste, jer su 

Igre Kinezima nacionalni izazov, a 

tvrtke iz TOP-programa ih podræavaju. 

KljuËan je u toj raËunici samo zna- 

Ëaj kineskog træiπta za pojedine partnere. 

92 posto svojih ukupnih marketinπkih 

prihoda IOC prosljeappleuje 

Olimpijskom pokretu, a osam posto, 

πto je viπe od 300 milijuna dolara, 

troπi na svoju operativu i administraciju. 

U okviru Olimpijskog pokreta 

najveÊi dio sredstava koristi se za organizaciju 

Olimpijskih igara, Ëiju polovinu 

troπkova snosi IOC. Troπkovi 

organizacije Olimpijskih igara u Pekingu 

procjenjuju se na 2,1 milijardu 

dolara. Ostala sredstva iz marketinπkih 

prihoda dobivaju nacionalni 

olimpijski odbori i meappleunarodne 

πportske federacije. Iz programa TOP 

VI Hrvatski olimpijski odbor dobio je 

60.000 dolara. 

Nacionalni olimpijski odbori, kao 

treÊa razina olimpijskog marketinga, 

moraju generirati svoje marketinπke 

prihode da bi bili u stanju ispunjavati 

svoje zadatke. Tu Ëesto nastaju poteπkoÊe, 

jer olimpijski marketing, Ëija 

pravila odreappleuje Olimpijska povelja, 

postavlja mnoge prepreke kojih nema 

u drugim πportskim organizacijama. 

Jedna od prepreka je upravo TOPprogram, 

koji svakom partneru jamËi 

ekskluzivnost u svim nacionalnim 

olimpijskim odborima te ograniËenu 

upotrebu lika πportaπa prije i za vrijeme 

Olimpijskih igara. 

IOC se od πportske organizacije koja 

je desetljeÊima bila na rubu financijskog 

kolapsa razvila u financijski 

stabilnu organizaciju koja zauzima 

vodeÊu poziciju u unosnom svijetu 

πportskih priredbi. Amatere zaljubljene 

u πport zamijenili su vrhunski menadæeri 

i pretvorili Ëisto πportsko natjecanje 

iz 19. stoljeÊa u jedan od najprofitabilnijih 

πportskih dogaappleaja na 

svijetu. Svijet se znatno promijenio 

otkako je Coubertin potkraj 19. stolje- 

Êa oæivio Olimpijske igre. Danas bez 

Olimpijskih igara nije moguÊe πiriti 

olimpijska naËela, a bez velikih financijskih 

sredstava Olimpijske igre nisu 

moguÊe. Zato kritizirati komercijalizaciju 

Olimpijskih igara znaËi ignorirati 

realnost. 

Literatura 

1. International Olympic Committee (2008). 

Olympic Marketing Factfile 2008 Edition 

2. Jörg Hahn. Die Doppelmoral der Olympischen 

Spiele: Frankfurter Allgemeine Zeitung, 28. 3. 

2008. 

25

©PORT I ZNANOST 

Dokolica kao lijek 

Osmiπljavanje programa tjelovjeæbe koji Êe utjecati na poboljπanje motoriËkih i 

funkcionalnih sposobnosti, unaprijediti zdravlje, reducirati stres, a istodobno 

poboljπati mentalne sposobnosti proces je koji od trenera zahtijeva mnogo 

strpljivosti, empatije, koncentracije i, naravno, znanja. Uz brojne znanosti, 

presudnu ulogu u svemu ima kineziologija 

Z 

ahvaljujuÊi progresivnom razvoju 

komunikacijskih tehnologija, 

internetu, bazama podataka 

i sl., znanost nikad nije bila u 

veÊoj ekspanziji nego danas. Rezultat 

toga su tisuÊe knjiga, struËnih i znanstvenih 

radova koji se dnevno objave 

u svijetu, ali i sve viπi kriteriji koji se 

postavljaju pred buduÊe generacije 

znanstvenika. Mogli bismo zakljuËiti 

da ljudi nikad u povijesti nisu bili pametniji 

nego danas. No ipak se mora 

priznati da znanost nije uspjela prona- 

Êi odgovore na neka od krucijalnih pitanja 

vezanih uz npr. proizvodnju hrane, 

globalne klimatske promjene, lije- 

Ëenje velikog broja bolesti i sl. Kevin 

Trudeau u svojoj knjizi "Prirodni lijekovi 

za koje oni ne æele da vi znate" 

razotkriva πokantnu istinu o tome da 

upravo lijekovi koji, reklamirajuÊi se 

Piπe Miroslav Hræenjak 

Ne trebate izaÊi iz svoje sobe. Ostanite sjediti 

za stolom i sluπajte. Nemojte ni sluπati, 

jednostavno Ëekajte. Nemojte ni Ëekati, 

budite sasvim mirni i sami. Svijet Êe vam se 

dareæljivo ponuditi da ga razotkrijete. Nema 

drugog izbora. U ushiÊenu zanosu past Êe 

vam pred noge i predati vam se. 

Franz Kafka 

Sposobnost da inteligentno osmislimo 

dokolicu posljednji je proizvod civilizacije. 

Bertrand Russel 

izravno potroπaËu i biljeæe rekordu 

prodaju, uzrokuju bolesti gotovo epidemiËne 

razine. Iz tih i sliËnih razloga, 

javnost sve viπe vjeruje da je dio 

znanstvenika u sluæbi ekonomije profita, 

dakle πto veÊe zarade uz πto manje 

troπkove proizvodnje, Ëesto na 

πtetu okoliπa. 

Neπto ne valja 

Kineziologija, kao relativno mlada 

znanost, u rekordnom je roku postala 

vrlo popularna u znanstvenom svijetu. 

Napravljena su brojna istraæivanja 

u podruËju πportskog treninga, oporavka 

πportaπa i sl., redovito se odræavaju 

meappleunarodne konferencije, a posao 

trenera smatra se jednim od zanimanja 

buduÊnosti (VeËernji list, 2. 

svibnja 2008.). Ipak, ni tu situacija nije 

sasvim blistava. Sve viπe teπkih 

ozljeda vrhunskih πportaπa, problemi 

u njihovoj socijalizaciji nakon zavrπetka 

πportske karijere, te rezultati 

istraæivanja koji pobijaju tvrdnju da je 

πport najbolji naËin prevencije ovisnosti 

o teπkim drogama govore da 

neπto ne valja. 

26

Ipak, da bi se javnosti jasno dalo do 

znanja kako je sve u redu i da laici nisu 

dovoljno struËni da raspravljaju o 

tim problemima stvoren je metajezik. 

RijeË je o specifiËnom jeziku u kojem 

se koriste πifre poput "sustav", "proces", 

"projekt", "pozicija", zatim neke 

latinske fraze, strane rijeËi koje nitko 

do kraja ne razumije pa tim intelektualnije 

zvuËe i sl. RijeËi su to koje 

ostavljaju dojam da je govornik doista 

struËnjak od formata. Takoappleer, taj jezik 

sluæi i za medijsko obezvrjeappleivanje 

onih koji misle da znanost ponekad 

pobjeappleuje nad zdravim razumom. 

Samokaænjavanje 

Uz spomenutog autora knjige "Prirodni 

lijekovi za koje oni ne æele da vi 

znate", koji istiËe nevjerojatne mogu- 

Ênosti kretanja i tjelovjeæbe za Ëovjekovo 

zdravlje, mladi kanadski pisac 

Carl Honoré u knjizi "Pohvala sporosti" 

istiËe cijeli niz dokaza o tome koliko 

svjetski pokret deceleracije 

(usporavanja), koji ukljuËuje i metode 

sporog vjeæbanja, moæe poboljπati Ëovjekov 

æivot, unaprijedit zdravlje, poveÊati 

radnu efikasnost, Ëak i poboljπati 

πportski rezultat - bez posljedica 

na zdravlje. Dakako, nije rijeË ni 

o kakvim rubnim podruËjima znanosti, 

nego o znanstveno utemeljenim 

Ëinjenicama. Ipak, takvo πto za danaπnje 

pojmove zvuËi vrlo kontraverzno. 

Suvremeni trendovi tjelovjeæbe 

poneπto su drukËiji. Joπ vlada uvjerenje 

da je zdravo iscrpljivati se do beskraja, 

te da treba podizati trenaæna 

optereÊenja iznad svih granica Ëovjekovih 

moguÊnosti. Ljudi koji su svakodnevno 

izloæeni stresu na svojim 

radnim mjestima smatraju da Êe ih tr- 

Ëanje po najveÊoj vruÊini, s nekoliko 

"πuπkavaca" na sebi, dobro preznojiti 

i osloboditi stresa. Njihova zgrËena i 

crvena lica odaju samo autodestruktivne 

motive, odnosno potrebu za samokaænjavanjem. 

Takve i sliËne iluzije 

o super ljudima, dakako, nisu 

produkt ni jedne znanosti, nego su 

proizvod sve rasprostranjenije i agresivnije 

industrije slobodnog vremena 

i niza pogreπnih uvjerenja koja su se 

postupno uselila u svijest suvremenog 

Ëovjeka. 

Ipak, kvalitetno osmiπljavanje slobodnog 

vremena ili dokolice nije nimalo 

nebitna stvar u æivotu suvremenog 

Ëovjeka. Polagano vjeæbanje uz 

sporo razmiπljanje predmet je brojnih 

struËnih rasprava i znanstvenih istraæivanja. 

U knjizi "Zaπto se inteligencija 

poveÊava kad manje razmiπljate" 

britanski psiholog Guy Claxton istiËe 

vrijednost sporog razmiπljanja koje je 

intuitivno, neodreappleeno i kreativno. 

Na taj naËin razmiπljamo kad pritiska 

nema i kad imamo vremena pustiti zamisli 

da same kuhaju na laganoj vatri. 

Ono nam donosi vrijedne i oπtroumne 

uvide. Opuπtanje uz polaganu tjelovjeæbu 

upravo prethodi takvom sporom 

razmiπljanju. 

Naivnost potroπaËkog 

druπtva 

Meappleutim, osmiπljavanje takvog 

programa tjelovjeæbe koji Êe utjecati 

na poboljπanje motoriËkih i funkcionalnih 

sposobnosti, unaprijediti zdravlje, 

reducirati stres, a istodobno poboljπati 

mentalne sposobnosti proces 

je koji od trenera zahtijeva mnogo strpljivosti, 

empatije, koncentracije i, 

naravno, znanja. U ovom trenutku postoje 

brojni znanstveni dokazi o tome 

da je kvalitetno osmiπljena dokolica 

kljuËna za zdravlje Ëovjeka i njegovu 

radnu efikasnost. Iako se tu isprepliÊu 

brojna znanstvena podruËja, presudnu 

ulogu ima kineziologija. Ako bi se 

ona uhvatila u koπtac s naivnoπÊu potroπaËkog 

druπtva, morala bi najprije 

raskrinkati profitni model "πto veÊa 

zarada (broj ukljuËenih sudionika), uz 

πto manje troπkove (upitna struËnost i 

motiviranost kadra, kvaliteta programa) 

na πtetu prirodnih resursa (naπeg 

zdravlja i zdravog razuma)". 

Pozitivan razvoj takvog scenarija u 

buduÊnosti bi mogao smanjiti redove 

u bolnicama, poveÊati radnu produktivnost 

zaposlenih, te mnogoj djeci 

omoguÊiti cjeloviti razvoj i odrastanje 

uz pomoÊ πporta. U protivnom, gledat 

Êemo zabrinuta lica ljudi koji stalno 

æure, a nikad nikamo ne stignu na vrijeme, 

odnosno, gledat Êemo πportaπe 

koji, iscrpljeni od nebrojenih ozljeda i 

afera u svojim klubovima, ostavljaju 

dojam da se πportom bave radi nekog 

drugog, a ne radi sebe. 

Literatura 

1. Claxton, G. (1997). Why intelligence increaces 

when you think less. London, Fourth Estate 

2. Honoré C. (2006). Pohvala Sporosti. Zagreb, 

Algoritam 

3. Trudeau, K. (2007). Prirodni lijekovi za koje 

oni ne æele da vi znate. Zagreb, V.B.Z. 

27

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X 

GODINA 39 • BROJ 145 • LIPANJ 2008. 

BiciklistiËka reprezentacija Jugoslavije na OI 1928. godine. 

Slijeva: Viktor JurËec, Stjepan LjubiÊ, Antun Banek, 

Josip ©krabl, Josip ©olar i Nikola BoπkoviÊ

125. OBLJETNICA SOKOLANE 

Dom Hrvatskog sokola 

u Zagrebu 

U povodu znaËajne godiπnjice objavljujemo tekst Milivoja RadoviÊa (1915.-1989.), 

povjesniËara πporta i izuzetnog poznavatelja Hrvatskog sokola 

Napisao Milivoj RadoviÊ 27. sijeËnja 1985. 

GovoreÊi o zdanju πto se prostire s juæne strane Hrvatskog 

narodnog kazaliπta u Zagrebu, nije jedna jedinstvena 

zgrada, veÊ su to tri zgrade, zvane "Kolo" - 

"Sokol" - "Slikarnica". Sve te tri zgrade dio su naπe kulturne 

povijesti. Srediπnja zgrada Hrvatskog sokola bila je jedno 

od glavnih æariπta u kojem se razbuktala naπa tjelesna, 

a u zgradi "Kola" glazbena kultura. Srednji dio, broj 6, sagradilo 

je Druπtvo za tjelovjeæbu Hrvatski sokol 1883. godine. 

IstoËni dio, "Kolo" na broju 5, u kojem se danas nalazi 

Akademija za kazaliπte, film i televiziju, sagradilo je 

1884. godine Hrvatsko pjevaËko druπtvo Kolo. Zapadni 

dio, "Slikarnicu", izgradilo je Hrvatsko narodno kazaliπte u 

suradnji s Hrvatskim sokolom za svoje potrebe 1895. godine. 

HPD Kolo koje je osnovano u Zagrebu 1862. godine pridruæilo 

se zamisli da Hrvatski sokol sagradi vlastitu zgradu. 

Na glavnom godiπnjoj skupπtini HPD Kolo arhitekt –uro 

Crnadak predloæio je da se Sokol zdruæi s Kolom i Maticom 

hrvatskom, te da se u Zagrebu sagradi jedan veliËanstveni 

Narodni dom. Ipak, svoj dom Hrvatski sokol je sam 

izgradio. Gradnja je zapoËela 3. V. 1883., a zavrπena u rekordnom 

roku, 24. XI. 1883. godine, dakle za samo πest i 

pol mjeseci. Napominjemo da je na tom prostoru bilo slobodno 

zemljiπte na kojem je zimi bilo ureappleeno klizaliπte. 

Izgraappleena i zgrada Kola 

Godinu dana nakon Hrvatskog sokola, tj. 1884. godine, 

HPD Kolo je sagradilo svoj dom na istoËnom dijelu. Iako 

je njihova djelatnost bila potpuno razliËita, Kolo i Sokol, 

kako se skraÊeno nazivao Hrvatski sokol, æivjeli su gotovo 

pod istim krovom i u najboljoj slozi. Kolika je jedinstvenost 

vladala izmeappleu ta dva druπtva, vidi se po tome πto su 

zgrade, kako u prizemlju tako i u prvom katu spojene vratima. 

Tako je publika, recimo gimnastiËku i maËevalaËku 

priredbu gledala u velikoj dvorani Hrvatskog sokola, a ples 

bi se odvijao u dvorani Kola. U prizemlju HPD Kola nalazila 

se velika restauracija s nusprostorijama zvana "Kolo". 

Prihodi te restauracije pokrivali su jedan dio troπkova gradnje. 

Ljeti, odnosno za lijepa vremena restauracija "Kolo" 

radila je i u vrtu na juænoj strani. Prema toj restauraciji neki 

su i zgradu Hrvatskog sokola nazivali "Kolo". Godine 

1929. neposredno prije prestanka djelovanja Hrvatskog sokola, 

dograappleeno je posebno krilo u sredini cjelokupnog 

zdanja prema jugu, koje danas koristi Lado. Taj dio ima 

dvoranu i prostorije, koje su bile predviappleene za razvitak sekcija 

Hrvatskog sokola, a posebno maËevanja. Ovaj je 

objekt projektirao arhitekt Aleksandar Freudenreich, prednjak 

Hrvatskog sokola, koji je jedno vrijeme bio intendant 

Hrvatskog narodnog kazaliπta. 

Sokolana 1885. godine 

Karta koja je omoguÊavala vjeæbanje u Singerovoj dvorani 

2

Sokolana neposredno 

nakon izgradnje 

Stjeciπte tjelovjeæbenog i kulturnog æivota grada 

Putem organiziranog djelovanja tjelovjeæbenih i πportskih 

sekcija Hrvatskog sokola, te djelovanjem Hrvatskog 

pjevaËkog druπtva Kolo, slavenska je ideja i na taj naËin 

stala na put daljnjem ponijemËavanju hrvatskog naroda. U 

Hrvatskom sokolu je 1877. godine i u tehniËkom pogledu 

uveden hrvatski jezik umjesto njemaËkoga. U "Sokolani" je 

na prijedlog Josipa Hanuπa, a u provedbi Frantiπeka Hochmanna 

pod konac 1883. godine uvedeno tikanje, a 1900. 

godine i pozdrav "Zdravo". Tu su u vjeæbaÊem stroju stajali 

jedan do drugoga pekar do pravnika, stolar do inæenjera, 

krojaË do naËelnika grada, mesar do sveuËiliπnog profesora… 

Nakon 1929. u dvorani nije bilo tjelovjeæbe 

U "Sokolani" poËelo je i πportsko maËevanje. UËitelj ma- 

Ëevanja, major August Piazza je 1893. godine na istoËnom 

balkonu prvi put u Zagrebu prikazao πportsko maËevanje sa 

svojim prvim uËenicima, Tomislavom i Rudolfom Vrbani- 

Êem, Nikolom KoπÊecom i Franjom Durstom. U toj dvorani 

odræana je prva i druga zabava Hrvatskog Akademskog 

©portskog Kluba 1910. i 1911. pod nazivom Gaudeamus, 

nazvane prema poznatoj 

studentskoj pjesmi Gaudeamus 

igitur. Od prosinca 1883. do 6. I. 1929. u 

tom gimnastiËkom domu djelovao je njegov 

graditelj - Hrvatski sokol. Od 1929. do 

1941. ovaj je dom imao mnogostruku namjenu. 

Nakon zabrane djelovanja Hrvatskog 

sokola od 1929. do 1948. godine u toj 

dvorani nije bilo tjelovjeæbe, pa je sluæila 

hrvaËima H©K Croatia, a u veËernjim satima 

uËitelj druπtvenog BiπkupoviÊ tu je uz glasovirsku pratnju 

odræavao svoju plesnu πkolu. Svake subote odræavane 

su javne zabave s plesom na koje su dolazili studenti, gimnazijalci 

i ostali graappleani. 

Od 1948. do 1976. u zgradi "Sokolane" je djelovalo 

Druπtvo za tjelesni odgoj Partizan, a nakon toga Gimnasti- 

Ëko druπtvo Zagreb. 

Zgradu Hrvatskog sokola pretvoriti 

u Muzej fiziËke kulture 

Dvorana bivπeg Druπtva za tjelovjeæbu Hrvatskog sokola, 

a danas GimnastiËkog druπtva Zagreb, uglavnom je 

izvanredno uπËuvana, pa je ostala i originalna boja slikarija 

na stropu. Za danaπnji naËin vjeæbanja ova dvorana je 

prekratka i pretijesna. Tome naπem najsvetijem tjelovjeæbenom 

hramu moramo i dalje posveÊivati najveÊu paænju 

i poπtovanje. Zato bi valjalo sagraditi novu, modernu vjeæbaonicu, 

a ovaj dom pretvoriti u Muzej fiziËke kulture. 

»vrsto vjerujemo da Êe nadleæni Ëinitelji shvatiti vrijednost 

i veliËinu tog poduhvata, i da Êe na Trgu marπala Tita broj 

6 zaista osvanuti toliko potreban Muzej fiziËke kulure, a 

mladi vjeæbaËi dobiti svoj moderni dom. 

Zgrade (slijeva) Kola, Sokolane i Slikarnice 1925. godine 

3

PO»ECI NOGOMETA U KOPRIVNICI 

Nori deËkiÊi nateravaju 

nekπnju loptu 

Prvi nogometni klub u Koprivnici osnovali su 1907. koprivniËki srednjoπkolci i 

nazvali ga –aËki nogometni klub Koprivnica. Sugraappleanima su isprva bili smijeπni, 

ali se popularnost tog sporta poveÊala nakon gostovanja zagrebaËkog HA©K-a 

1907. godine. VeÊ 1912. osnovan je i drugi klub - Hrvatski πportski klub Slaven 

Piπe Branko Pleπe 

ÆeljezniËka pruga Budimpeπta-Zagreb, na kojoj je i Koprivnica, 

sagraappleena je davne 1870. godine. OmoguÊila 

je vezu sa Zagrebom i Budimpeπtom, a nakon toga 

i BeËom i Pragom. Na tim su relacijama putovale i sve napredne 

ideje u gospodarstvu, znanosti, kulturi pa i u πportu. 

Prvu tiskaru, Tita KostinËera, Koprivnica je imala veÊ 1885. 

godine, a 1896. godine poËeo je izlaziti - KoprivniËki glasnik, 

koji je zabiljeæio vaænije dogaappleanja tog vremena. Posebno 

zahvaljujuÊi dr. Leanderu BrozoviÊu, osnivaËu Muzeja 

grada Koprivnice, saËuvana je brojna povijesna graapplea, 

a kako je on bio i tajnik H©K Slavena, oËuvano je i mnogo 

dokumenata iz povijesti πporta Koprivnice i Podravine. 

Prvi klub osnovali srednjoπkolci 

Iako je u πportskim analima zabiljeæeno da je NK Koprivnica 

osnovan 1907. godine, poËeo je raditi 1906. godine u 

Zagrebu. Grupa koprivniËkih srednjoπkolaca sastajala se u 

Marovskoj ulici broj 7, a okuπala se u prvom baratanju loptom 

na Elipsi, danaπnjem Srednjoπkolskom igraliπtu. Inicijatori 

okupljanja i najuporniji u vjeæbanju bili su Milan 

Graf, Vlado ©Ërbak, Emil Reπ, –oka TrbojeviÊ, Viktor Zlatar 

i Duπan OæegoviÊ. 

Godine 1907. poËinje djelatnost kluba u Koprivnici, gdje 

je 30. lipnja 1907. osnovan –aËki nogometni klub Koprivnica. 

Prvo okupljaliπte nogometaπa bilo je na LeniπÊu, gdje 

su imali svoj glavni stan i igraliπte. LeniπÊe je prijepodne 

sluæilo kao sajmiπte, a na prvim nogometaπima je bilo da ga 

stalno Ëiste, da bi poslijepodne moglo sluæiti kao igraliπte. 

Kada je Slavko Steiner nabavio prve vratnice, veselju nije 

bilo kraja. U prodavaonici Marka Druckera u Zagrebu 25. 

srpnja 1907. kupljena je prva nogometna lopta za 16 kruna. 

Da bi se proπirilo zanimanje za nogomet, organizirani su 

javni treninzi, prireappleivani su koncerti i organizirane povorke 

gradom u πportskoj odjeÊi. Honorari za koncertne nastupe 

nisu postojali jer su nastupali uglavnom Ëlanovi kluba. 

Solisti na koncertima bili su Milan Graf (violina) i Duπan 

OæegoviÊ (glasovir). Klupske priredbe u hotelima Kriæ i Toplak 

bile su odliËno posjeÊene. »lanovi kluba sami su prodavali 

ulaznice za utakmice, a od prihoda su financirali nabavu 

rekvizita. 

'Plavi' protiv 'crvenih' 

BuduÊi da u ono vrijeme, osim u Zagrebu, nije postojalo 

dovoljno klubova da bi se moglo razviti natjecanje, dosko- 

Ëilo se tom nedostatku tako πto su u klubu formirane dvije 

momËadi. Jedna je oko bijelih koπulja imala uπitu plavu, a 

druga crvenu vrpcu, pa su tako nastupali "plavi" protiv "crvenih". 

HlaËice su bile crne. Kad su KoprivniËani ugledali 

"nore deËkiÊe kak na LeniπÊu nateravaju nekπnju loptu", bilo 

je smijeha i zabadanja napretek. Pomalo se to stiπalo i u 

poslijepodnevnim satima okupilo bi se na LeniπÊu sve viπe 

znatiæeljnika koji su poËeli shvaÊati da "nabijanje lopte" nije 

puka ludorija, nego ima i ozbiljnu svrhu. »lanovi kluba 

su bili uporni na treningu, a buËni na sastancima, na kojima 

se dugo raspravljalo o buduÊnosti kluba. Æivo se diskutiralo 

i o pravilima igre i upravljanju klubom. Onima koji su rukovodili 

klubom Ëesto su zamjerali da u to ne ulaæu dovoljno 

truda. Uskoro se poËeo kaænjavati izostanak s treninga ili 

nedolazak na klupske sastanke. 

RazliËito tumaËenje pravila igre 

U poËetku igraËi nisu imali kopaËke i igrali su u obiËnim 

cipelama. Prema tadanjem obiËaju, treniralo se i igralo s 

klupskom kapom na glavi. BuduÊi da je fer-plej u ono vrijeme 

bio u prvom planu nogometne igre, ozljeda je bilo malo. 

Na sjednici kluba 1. srpnja 1907. zakljuËeno je da se nabavi 

nogometna lopta za 15 kruna. Tri tjedna kasnije na glavnoj 

skupπtini kluba 21. srpnja 1907. blagajnik je izvijestio 

o pasivi u poslovanju od 3 krune i 90 filira. 

Na sastancima kluba pravile igre najËeπÊe je tumaËio 

Mikπa Klein, porijeklom Maapplear. Pravila su raznoliko tuma- 

Ëena. Tako je na pimjer reËeno da se kazneni udarac izvodi 

u sluËaju igranja rukom u vratarevu prostoru s udaljenosti 

od πest metara od vrata. SreÊom, prisutan je bio i lokalni sudac 

Emil Reπ, koji je napomenuo da je to moguÊi obiËaj u 

Maapplearskoj, ali nije u Hrvatskoj. 

Prva velika utakmica 

Prvi znaËajan dogaappleaj u povijesti kluba bio je susret s 

HA©K-om iz Zagreba 25. kolovoza 1907. godine. HA©K je 

doπao u najjaËem sastavu. Na sam dan utakmice bilo je predviappleeno 

ËiπÊenje i ravnanje igraliπta. Boje –NK Koprivnice 

branili su Viktor Zlatar, Pepi ©tefaniÊ, –oko TrbojeviÊ, 

Drago ©alamun, Nacek MataπiÊ, Milan Graf, Josip BlaæekoviÊ, 

Emil Reπ, Vlado ©Ërbak, Dragec OreπkoviÊ i Slavko 

Steiner. PriËuve su bile Jakob Reich i Mikπa Klein. Sudio je 

Milovan ZoriËiÊ iz Zagreba, koji je 1908. godine s engleskog 

preveo prva meappleunarodna nogometna pravila u nas. 

IgraËi Koprivnice bili su izuzetno impresionirani vaænoπÊu 

susreta, a ni znanje nogometne igre nije im bilo na 

visini, pa su poraæeni s visokih 1:15. No, buduÊi da publika 

nije znala pravila igre, mnogo golova u mreæi domaÊe 

4

Slika gore: Ekipa HA©K-a i –NK Koprivnice prije susreta 

25. kolovoza 1907. godine 

Slika desno: 

–NK Koprivnica 1907. godine 

Prvi red odozgo: 

MatiπiÊ, ©alaman, Reich, TrbojeviÊ, Polonia, ©tefaniË 

Srednji red: Steiner, ©erbak, Reπ, BlaæekoviÊ, Graf 

Donji red: Zlatar, OreπkoviÊ, Klein 

momËadi nije ju previπe zabrinulo, a visok poraz nije primljen 

tragiËno. Jedini pogodak postigao je Emanuel Reπ, 

koji je bio i predsjednik kluba. 

Lijep i zdrav πport 

Ne treba posebno isticati da je teren sajmiπta bio jako neravan, 

a tijekom utakmice bilo je mnogo situacija koje su zabavljale 

gledatelje. Igra je bila vrlo fer. Bilo je smijeπnih duela, 

driblinga gostiju te sjajnih golmanskih parada. Od nogometu 

neprimjerenih dogaappleaja registriran je ulazak psa lutalice 

i πetnje gledatelja preko igraliπta. Nakon utakmice ipak su 

svi bili prezadovoljni. Nakon podmirenja svih troπkova organizacije 

utakmice u klupsku blagajnu stavljeno je 16 kruna i 

33 filira. Bilo je to pravo bogatstvo. Ta je utakmica dala novi 

impuls "norim deËkima" iz Koprivnice. Meappleutim, mnogo 

se nauËilo, a s HA©K-om su uspostavljene prijateljske veze. 

Tako su u nekim iduÊim utakmicama u ekipi KoprivniËana 

igrali i poneki igraËi HA©K-a kao pojaËanja. 

No, bilo je i Ëinjenica u kojima su KoprivniËani bili ispred 

ZagrepËana. Tako zagrebaËke Novosti istiËu da Koprivnica 

ima svoje ureappleeno πportsko igraliπte dok ga veliki Zagreb 

joπ nema. U dnevniku Obzor u rubrici Pokrajinske vijesti, u 

najavi susreta napisano je: Ova nam utakmica svjedoËi da se 

lijepi i zdravi nogometni πport poËeo veÊ gajiti i u provinciji, 

a πiri ga u prvom redu srednjoπkolska mladeæ. Ovo je prvi 

matsch u hrvatskoj provinciji, te Êe to biti pobudom drugim 

gradovima. 

Porast zanimanja za nogomet 

Dolaskom u klub braÊe Friedrich, braÊe Kollmann iz be- 

Ëkog WAC-a i Mikija Feldeπije iz budimpeπtanskog BTC-a 

kvaliteta kluba naglo je porasla. Postizani su bolji rezultati, 

a i gledaoci su bili sve brojniji. U klubu je igrao i kasnije poznati 

πportski novinar David Weiss, koji je organizirao turneje 

I. hrvatskog graappleanskog πportskog kluba u Zagrebu. 

–NK Koprivnica je imala i meappleunarodni program, koji je 

bio usmjeren na susrete s maapplearskim provincijskim klubovima 

i redom ih je pobjeappleivala. 

Na prijedlog Slavka Steinera, oprema kluba bile su crne 

hlaËice i dres s crvenim okomitim prugama. BuduÊi da je 

Koprivnica u to vrijeme dobila realnu gimnaziju, to je zna- 

Ëilo da srednjoπkolci viπe neÊe morati odlaziti u Zagreb na 

πkolovanje. Naglo se poveÊao broj domaÊih igraËa koji su 

svaki slobodan trenutak provodili na nogometnom igraliπtu, 

u gombaonici Hrvatskog sokola i u dvorani za zabavu u tadaπnjem 

hotelu Zrinski, a manje su boravili po gostionicama, 

kojih je tada u Koprvinici bilo u izobilju. 

Osnivanje H©K Slavena 

Na prijedlog Ferde Friedricha na skupπtini kluba odluËeno 

je da se klub preimenuje u Hrvatski πportski klub Koprivnica. 

Radi rjeπenja sukoba izmeappleu Dragutina Friedricha - 

Karleka i Vladimira ©Ërbaka odluËeno je da se primijeni 

Ëlan 28. pravila kluba, tj. "Obrambeni sud". Za svaku stranu 

u sporu odluËuju po dva Ëlana koja Êe ispitati sluËaj i donijeti 

odluku. OgorËeni Ferdo je na to, a da nije dobio rijeË, 

rekao: Sjajno, sudit Êe nam apoπtoli - slavenski apoπtoli, a 

Karlek je nadodao: Ako je tako, mi Êemo istupiti iz kluba i 

osnovati novi koji Êe se zvati Slaven, i to hrvatski i πportski. 

Palo mu je to na pamet jer je 5. srpnja u Koprivnici odræana 

redovita proslava narodnog blagdana, dana slavanskih 

apostola Svetoga Δirila i Metoda, koji su Hrvatima donijeli 

vjeru Kristovu, slavensko bogosluæje i pismo. Samo dva dana 

nakon utakmice 20. kolovoza 1912. grupa oko braÊe Friedrich 

zatraæila je istupnicu iz kluba i pokrenula osnivanje 

novog koprivniËkog nogometnog kluba - H©K Slavena. 

Literatura 

1. FrntiÊ, F. (1972). 80 godina sportskog rada u Koprivnici. 

Povijest sporta, 3 (10), 948.-949. 

2. Graf, M. (1975). PoËeci sportske djelatnosti u Koprivnici. 

Povijest sporta, 6 (22), 1978-1984. 

3. Pleπe, B., Maπansker, G. ».(2008). Nogometni klub Slaven 

Belupo Koprivnica 1907.-2007. Koprivnica: GrafiËar d. d. 

Ludbreg 

5

POVIJEST KARTANJA 

Kartanje je staro 

koliko i civilizacija 

Kartanje je poËelo u Egiptu joπ 2500. prije Krista, u Europu su ga donijeli 

kriæari u 13. stoljeÊu nove ere, a najstariji dokument o kartanju u nas potjeËe iz 

1272. Prva pravila o kartaπkim igrama objavio je Franjo ValiÊ 1920. godine, 

a 15-ak godina poslije toga Hrvatska je veÊ imala jaku bridæ reprezentaciju 

Piπe Slavko Kreπo Mrkoci 

Razvoj karata od prakarata do danaπnjih igraÊih karata 

trajao je nekoliko tisuÊa godina. Realno, moæe 

se tvrditi da je kartanje poËelo u Egiptu 2500. 

godine prije Krista. U to je vrijeme veÊ bila poznata izrada 

kartona, materijala od kojeg su se izraappleivali tanki listovi 

πto su zadræavali prvobitan oblik, a u ruci ih se istovremeno 

moglo viπe dræati. Kao i danas, oslikavala se 

samo jedna strana karte. To je strana koja otkriva njezin 

indentitet (lice), a poleappleina je kod svih karata bila ista. 

Osnovna svrha karata kod EgipÊana bilo je odreappleivanje 

puta, odnosno proricanje zagrobnog æivota i buduÊih dogaappleaja 

u ovozemaljskom æivotu. Prakarte su bile vlasniπtvo 

vrhovnih sveÊenika i 

temelj njihove moÊi, a proricanje, 

koje je s prakartama 

bilo vrlo vjerodostojno, 

osnova je tadaπnjega, a i danaπnjeg 

tarota. 

Kada su Perzijanci u 7. stoljeÊu 

prije Krista osvojili 

Egipat, djelom su prihvatili i 

kartanje. Sredinom 8. stolje- 

Êa na Sredozemlje i Bliski 

istok prodrli su Arapi, koji 

poznaju razne kartaπke igre, 

a buduÊi da su znali proizvoditi 

papir, kartanje se πirilo 

na podruËju koje su osvojili. 

U kriæarskim ratovima i pomorskim 

prometom dolazilo 

je do proæimanja kultura, pa 

je tako i kartanje stiglo u Europu. 

Iz 13. stoljeÊa potjeËu 

dokumenti i publikacije πto svjedoËe o kartanju u Veneciji, 

Firenci, Baselu i Bernu. 

Prvi 'kartenmaleri' 

Najstariji dokument o kartanju u nas pronaappleen je u arhivu 

grada Trogira. Iz 1272. godine je i odnosi se na graappleanina 

Valentina Petrija. Osim presude da mora platiti 

troπkove æivota tijekom dvije godine nekom svom sugraappleaninu, 

prijetila mu je i veÊa kazna ako bude igrao 

hazardne igre ili druge igre s kartama ili bude li uËinio 

kraappleu ili prijevaru... 

Kartanje se spominje i u statutima jadranskih gradova 

u srednjem vijeku, uglavnom 

u negativnom kontestu. Pri 

adaptaciji grada Ozlja 1929. 

godine, ispod æbuke su pronaappleene 

Ëetiri karte za tarok iz 

1740. godine. Smatraju se 

najstarijim kartama u nas i 

Ëuvaju se u Hrvatskom povijesnom 

muzeju. PoËetkom 

19. stoljeÊa Ëesto se na podruËju 

grada Zagreba govori 

o 'kartenmalerima', tj. proizvoappleaËima 

karata. Emil Hirschfeld 

iz Bremena kupio je 

1835. od Franje Rudolfa 

knjiæarski posao te tvornicu 

igraÊih karata u Dugoj ulici u 

Zagrebu. 

Gore: 

Rukom oslikane francuske 

karte s poËetka 15. stoljeÊa. 

VeÊ se pojavljuju i francuske 

kartaπke boje 

Lijevo: 

Bog Thot, u liku ptice Ibis, na 

krmi sunËane barke odreappleuje 

put u zagrobni æivot faraona 

na osnovi zapisa s prakarte, 

koju dræi u desnoj ruci 

Narod igra razne zabavne 

igre na karte 

Potkraj 19. stoljeÊa naπi 

proizvoappleaËi polako nestaju 

jer ne mogu izdræati veliku 

konkurenciju stranih proizvoappleaËa, 

naroËito Austrijanaca 

i Talijana, pa naπi knjiæari 

sve viπe prodaju karte uvezene 

iz inozemstva. Nisu pronaappleena 

objavljena pravila i uputa 

za kartanje, ali to nije nimalo 

smetalo πirenju raznih 

kartaπkih igara u nas usmenom 

predajom. To je, daka- 

6

Lijevo: 

Dræavno prvenstvo u 

bridæu 1985. godine 

Dolje: 

Logoraπke karte: 

pik deËko s portretom 

Borisa Erdeljija, 

pik as - potpis slikara 

Tomislava Fazekaπa 

ko, dovodilo do mnogih varijacija jedne te iste igre, ali i 

do stalnih nesporazuma. 

Ti su razlozi nagnali naπeg doajena kartaπkih pravila, 

Franju ValiÊa, da 1920. u Zagrebu i Osijeku prvi objavi 

pravila kartaπkih igara pod nazivom Pravila komersnih 

(tj. zabavnih) igara na karte. Napisana su kratka pravila 

za pignet, πnapse, preferanca, alsoπ, dardl, æandar, tarot, 

rumi (remi) i bridge-rumi (remi). U predgovoru 

knjige autor je napisao da kod nas, kao i u veÊini dræava 

u Europi, narod mnogo igra razne zabavne igre na karte 

u privatnim druπtvima i klubovima, a najviπe u kavanama 

i gostionama. 

Prva knjiga o bridæu 

Oskar KljuËec objavio je 1926. godine Igre i vjeπtine s 

kartama, a 1932. Petar I. LuËiÊ objavio je prvu knjigu o 

bridæu. Radi kartaπkog druæenja u igri marijaπ, ugledni 

graappleani Krapine osnovali su potkraj 19. stoljeÊa Graappleanski 

marijaπki kartaπki klub, prvi kartaπki klub u nas. »lanovi 

kluba su vrijeme provodili u igri u prostorijama 

Starog grada. 

Dana 14. veljaËe 1907. slavio se roappleendan Staroste 

(Ëelnika) druπtva Valentina Berca. Tom prilikom uruËena 

mu je spomenica s potpisima tridesetak Ëlanova. Zanimljiv 

je sastav Ëlanova druπtva - preteæno su to bili trgovci 

i obrtnici te gostioniËar, biljeænik i naËelnik grada. 

Uglavnom je bio zastupljen srednji staleæ koji je imao 

vremena za zabavu. 

Pojava najpopularnije kartaπke igre 

Poslije prvog svjetskog rata u Hrvatskoj se intenzivno 

poËeo igrati bridæ, koji se igra sa 52 karte. Igraju dva 

protiv dva igraËa i ekipno (πest igraËa). Igra se zasniva 

na licitaciji, uz vrlo sloæena pravila. Pobjeappleuje stranka 

koja prva postigne rubber (60 poena u dvije partije). Prvi 

klub, Prvi zagrebaËki bridge klub, utemeljen je 2. kolovoza 

1934. godine. Klupske prostorije bile su na Jela- 

ËiÊevom trgu 7, a od 1935. u JuriπiÊevoj 1. U prosincu 

1934. osnovan je Bridge klub Culberston. 

Natjecanja su se odræavala u hotelu Esplanda, kavani 

Corso, TrgovaËkom i Ruskom domu. U sastavu dræavne 

bridæ reprezentacije u prijeratnom razdoblju nastupali su 

iskljuËivo zagrebaËki igraËi. Na EP 1935. nastupili su 

Geza Klein, Artur Bader, Julijus Klein, Lav Singer i Milan 

Spitzer. Osvojili su drugo mjesto, a na svjetskom prvenstvu 

godinu dana poslije bili su treÊi. 

Osnovan Hrvatski bridæ savez 

Nakon drugog svjetskog rata pod utjecajem ondaπnje 

ideologije bridæ je smatran aristokratsko-buræujskom 

igrom. Sportski bridæ klub Zagreb zapoËeo je radom 

1966., a dvije godine kasnije u Zagrebu je utemeljen 

Bridæ savez Jugoslavije. Kasnije su osnovani bridæ klubovi 

u Karlovcu, Puli, Rabu, Rijeci, Samoboru i Splitu. 

Hrvatski bridæ savez osnovan je 7. rujna 1991. u Zagrebu, 

u Ëlanstvo European Bridge League (EBL) primljen 

je 1. oæujka 1992, a u World Bridge Federation 

(WBF) 6. svibnja 1992. godine. Na EP 1998. u mjeπovitim 

sastavima hrvatska bridæ reprezentacija osvojila je 

treÊe mjesto. Bridæ savez koordinira radom dvadesetak 

klubova u Zagrebu, Dubrovniku, Puli, Karlovcu, Pore- 

Ëu, Rabu, Rijeci, Splitu, Vukovaru i Zadru. 

Literatura 

1. KljuËec, O. (1926). Igre i vjeπtine s kartama. Zagreb: 

L. Hartman - S. Kugli. 

2. Mrkoci, S. K. (1996). Mala povijest kartanja. Zagreb: 

Vlastita naklada. 

3. ValiÊ, F. (1920). Pravila komersnih igara na karte. Zagreb 

i Osijek. 

7

STO GODINA VESLANJA U ROVINJU 

Najuspjeπniji rovinjski 

πportski klub 

VeslaËki zanos u Rovinju traje viπe od stoljeÊa. Uspjehe su rovinjski veslaËi poËeli 

nizati joπ u doba austrijske i talijanske uprave, a veliki je doprinos veslanju 

VK Arupinum dao i u vrijeme ondaπnje Jugoslavije te u samostalnoj Hrvatskoj 

Piπe Marino Budicin 

ObiljeæavajuÊi stotu obljetnicu najstarijeg i najtrofejnijeg 

rovinjskog kluba, moramo se osvrnuti na prilike 

koje su vladale posljednjih desetljeÊa 19. stoljeÊa. Bilo 

je to vrijeme posebnog politiËkog okruæenja i velikog gospodarskog 

zanosa. Prvi istarski veslaËki klubovi u PoreËu i 

Puli sudjelovali su u osnivanju Federazione Adriatica di Canottaggio 

sa sjediπtem u Trstu. Taj je veslaËki savez bio jedan 

od osnivaËa Meappleunarodne veslaËke federacije (FISA) u 

Torinu 1892. godine. 

U to su vrijeme rovinjski veslaËki entuzijasti samoinicijativno 

sudjelovali na regionalnim regatama, nakon πto im je 

1888. propao pokuπaj osnivanja nautiËkog kluba. Naime, nadleæno 

politiËko tijelo austrijskog primorja, u Ëijem je sastavu 

bila Istra, sumnjiËavo je doËekalo inicijativu da se osnuje 

klub pod nazivom Patria i odbilo je prihvatiti statut nove 

udruge. 

NautiËki klub Arupinum 

Novi πportski zanos poËetkom 20. stoljeÊa potaknuo je 

osnivanje rovinjskog NautiËkog kluba Arupinum. Bilo je to 

krajem ljeta 1907. godine, a prvi su uspjesi na regionalnim 

regatama postignuti veÊ 1911. te neπto kasnije na Ëuvenoj 

trπÊanskoj meappleunarodnoj regati u Barcoli. 

Prve pobjede istaknule su veslaËe Bortola Fagarazzija, Cristofora 

Bassicha i Giovannija Sandrija. Intenzivna aktivnost 

rovinjskog Arupinuma, tada u sastavu Kraljevine Italije, nastavila 

se odmah poslije I. svjetskog rata, a klupski je dres 

ostao isti. Bila je to plavo-bijela majica s amblemom na kojem 

su bili sidro i dva prekriæena vesla te natpisi Rovigno i 

Arupinum. 

Uspjesi na prvenstvima Italije 

NajveÊi su uspjesi postignuti poËetkom dvadesetih godina, 

pod upravom Pietra Romana Ive, kada su rovinjski veslaËi 

Rovinjski veslaËi 

ispred starog 

sjediπta Arupinuma 

pored 

Akvarijuma, 

dvadesetih 

godina 20. st. 

osvojili tri talijanske dræavne titule u juniorskoj konkurenciji - 

1921., 1922. i 1924. godine, 17 pobjeda na regionalnim utrkama 

i 18 pobjeda na meappleunarodnim regatama. 

Najbolje i najtrofejnije posade bili su dvojac Bortolo Fagarazzi 

i Giovanni Sandri s kormilarom Mariom Vianellijem, 

braÊa Domenico i Pietro Rismondo s kormilarom Giacomom 

Dessantijem te braÊa Domenico i Vincenzo Buranello. Najviπe 

pobjeda i titula s prvenstava Italije rovinjski veslaËi izvojevali 

su preteæito u joli-dvojcu s kormilarom u Ëuvenom Ëamcu Paron 

Bello. NajveÊi uspjeh postigao je Francesco Dapiran, koji 

je ponikao u Arupinumu, a karijeru nastavio u trπÊanskoj Gimnastici. 

Postao je viπestruki dræavni prvak, Ëak i u kanuu, a 

na Olimpijskim igrama 1948. zauzeo je Ëetvrto mjesto u dvojcu 

na pariÊe, zajedno s Mariom Ustolinom iz Trsta. 

Inicijativa za obnovu VK Arupinuma 

Jugoslavenski pokret "socijalistiËke obnove" sporta i fizi- 

Ëke kulture nije zaobiπao ni Rovinj. Meappleu Ëlanovima pokretaËima 

lokalnog Druπtva za tjelesni odgoj Partizan, utemeljenog 

1954. godine, bio je i Slavko BroniÊ, profesor tjelesnog 

odgoja, koji je kao osoba zaduæena za veslaËku sekciju PlivaËkog 

kluba Delfin ubrzo pokrenuo inicijativu za osnivanje 

samostalnog veslaËkog kluba. 

VeÊ 20. srpnja iste godine odluËeno je da se ponovno osnuje 

VeslaËki klub Arupinum, no on je zbog naziva dugo Ëekao 

odluku o registraciji, iako je imao viπe od 50 Ëlanova. Kako 

proizlazi iz arhivske dokumentacije druπtva, na sluæbenim je 

dokumentima kluba ime Arupinum prekriæeno rukom i zamijenjeno 

novim nazivom VeslaËki klub Lim, koji je sluæbeno i 

registriran u Puli 25. svibnja 1955. godine. 

Prvi naslovi dræavnog prvaka 

VeslaËi Lima dokazali su svoju vrijednost nakon organizacije 

prve poslijeratne regate u Rovinju u rujnu 1955. godine. 

Jedna od æenskih pobjedniËkih posada Arupinuma (Jajce, 1979.): 

slijeva, Dubravka SvetliËiÊ (korm.), Ivetta VolËiÊ, Lorena PavaËiÊ, 

Dolores BabiÊ i Morena Marangon 

8

U razdoblju 1957.-1959. osvojena su 

tri naslova prvaka i dva treÊa mjesta 

na prvenstvu Jugoslavije, a pet prvih 

mjesta na prvenstvima Hrvatske. 

Najuspjeπniji su bili Ëetverac s kormilarom 

za stariji podmladak u sastavu 

Giovanni Rocco, Ivan Kresina, 

Giovanni MartinËiÊ, Viktor Okmaca 

(kormilar Mario Marich), te Antonio 

Marich u skifu za podmladak. 

Oni su doveli 

VK Lim u sam vrh hrvatskog 

i jugoslavenskog 

veslanja. Prvo 

mjesto na dræavnom prvenstvu 

1958. godine 

sestara Rozane i Marije 

TomiπiÊ u dvojcu na 

pariÊe preklopne gradnje 

za podmladak najavio 

je kasniji niz 

uspjeha veslaËica. 

Uspjesi æenskog 

veslanja 

Nakon kratkotrajne 

krize u ljeto 1963. aktivnosti 

u klubu bude se 

zahvaljujuÊi zalaganju 

novog rukovodstva, 

posebno Egidija MatoπoviÊa, 

Giovannija 

MartinËiÊa, Ivana MartinËiÊa 

i FeruËa Cerina te 

pripajanjem veslanja u 

Plakat VeslaËkog prvenstva 

Hrvatske odræanog u Limskom 

kanalu 24. i 25. lipnja 1978. 

Sportsko druπtvo Delfin. Tek 1967. godine veslaËi se ponovno 

osamostaljuju, a klubu se vraÊa staro ime - VeslaËki klub 

Arupinum. 

U meappleuvremenu je, u kolovozu 1964. godine, Rovinj organizirao 

noÊnu regatu, prvu takve vrste u ondaπnjoj Jugoslaviji. 

ZahvaljujuÊi prije svega æenskoj sekciji osvojene su nove 

dræavne titule. Bile su to godine kada je Lidia Sponza, danas 

MartinËiÊ, osvajanjem prvih juniorskih dræavnih naslova, zapoËela 

dugu i uspjeπnu karijeru. Bio je to veliki poticaj za cijeli 

rovinjski veslaËki pokret. Uz Lidiju i viπestruku prvakinju 

Deliju Curto, danas Troπt, stasao je niz vrsnih veslaËica, 

ali i veslaËa, poput dræavnog prvaka i reprezentativca Save 

Kukulja. 

Regate u Limskom kanalu 

Godine 1971. organizirane su prve veslaËke regate u Limskom 

kanalu, nakon Ëega je taj prekrasni dio rovinjskog arhipelaga 

bio domaÊin prvenstva Hrvatske (1971. i 1978.) te prvog 

probnog jugoslavenskog otvorenog prvenstva (1971.). I 

osamdesete su godine bile vrlo uspjeπne veslaËima i veslaËicama. 

Prvi dio osamdesetih protekao je u znaku Ivette VolËiÊ, 

viπestruke republiËke i dræavne prvakinje koja se afirmirala i 

na meappleunarodnom planu, ali su joj zbog nenaklonjenosti rukovodstva 

veslaËke reprezentacije izmakli nastupi na Olimpijskim 

igrama u Moskvi i u Los Angelesu. U drugoj polovini 

osamdesetih zapaæeni su izvanredni rezultati viπestruke dræavne 

prvakinje Sanje ObπivaË, koja je 1988. u skifu osvojila 

πesto mjesto na juniorskom svjetskom prvenstvu. 

Limski kanal domaÊin FISA-ine regate 

Od osamostaljenja Hrvatske do danas klub je najbolje rezultate 

postigao s mlaappleim uzrastom. Tako je Igor BoæiÊ u 

dvojcu na pariÊe s Ivicom StojakoviÊem iz osjeËkog Iktusa 

Limski kanal, 12. oæujka 2006. - osmerac "veterana" 

Rozana i Marija TomiπiÊ, prve 

rovinjske "laureatkinje", 

1958. godine 

osvojio bronËanu medalju na 

juniorskom prvenstvu svijeta 

1997. godine. 

Limski kanal je od 1998. 

domaÊin FISA-ine regate na 

duge staze. Odræava se poËetkom 

oæujka kao provjera forme 

hrvatskih i inozemnih veslaËa 

prije proljetnih i ljetnih 

natjecanja. Iz VK Arupinuma 

je potekla inicijativa za osnivanje 

VeslaËkog saveza Istarske 

æupanije, koji je i osnovan 

20. prosinca 2001. Prva 

predsjednica bila je Lidija 

MartinËiÊ, a danas je na toj duænosti 

Ivetta VolËiÊ-ÆufiÊ. 

Ponos rovinjskog πporta 

Ni danas, nakon niza godina, nije jednostavno objasniti tajnu 

uspjeha veslaËica i veslaËa Arupinuma u godinama kada 

se klub suoËavao s brojnim i nemalim problemima kojih se u 

ovom osvrtu nismo doticali, ali Ëinjenica je da je VK Arupinum 

ponos rovinjskog πporta uopÊe. Ne samo zbog rezultata, 

iako su vaæni, nego zbog odanosti, odgovornosti i strasti prema 

moru i veslanju koja je neraskidivo povezivala upravu, 

trenere i veslaËe i na regatama i na ranojutarnjim treninzima, 

kada je trebalo kamionima, kombijima, vlakovima i autobusima 

prevoziti Ëamce, koji su najËeπÊe posuappleivani od drugih 

klubova. 

Na sveËanoj sjednici Gradskog vijeÊa, 15. rujna 2007., koja 

tradicionalno prethodi Danu Grada Rovinja i Blagdanu 

Svete Eufemije, VK Arupinumu je dodijeljena Plaketa Grada 

u povodu znaËajnog jubileja: stogodiπnjice osnivanja i rada. 

U te Ëetiri πture rijeËi sabran je ne samo neprocjenjiv doprinos 

Arupinuma rovinjskom druπtvenom kontekstu i πportu, 

nego i niz ispriËanih i preπuÊenih ljudskih priËa koje su ga i 

Ëinile posebnim, æivim i dugovjeËnim tijekom stoljetnih zaveslaja. 

Literatura 

1.MacanoviÊ, H. (1972). 50 godina veslaËkog saveza Jugoslavije. 

Split, VeslaËki savez Jugoslavije. 

2.MacanoviÊ, H. (1974). VeslaËka druπtva u Istri i Slovenskom 

primorju krajem 19. stoljeÊa, Povijest sporta, 17 (5). 1561.-1567. 

3.©koriÊ, ». (1987). Pokuπaj osnivanja Saveza hrvatskih vesla- 

Ëkih druπtava, Povijest sporta, 7 (2), 610.-617. 

4.Stener, F. (1988.). Le società giuliano dalmate nei cento anni 

del remo italiano. Trst. 

9

POVIJEST OLIMPIJSKIH IGARA 

U Amsterdamu je roappleen 

olimpijski plamen 

Prije 80 godina u Amsterdamu su odræane 9. Olimpijske igre, koje Êe ostati zapamÊene po 

tome πto je tada prvi put zapaljen olimpijski plamen i otad je tradicija, a æene su postale 

vaæan dio olimpizma 

Piπe Tomica JamiËiÊ 

Najzasluæniji za dobivanje organizacije Olimpijskih 

igara u Amsterdamu 1928. godine bio je barun F. W. 

de Tuyll de Serooskerken (1851.-1924.). Zbog njegovih 

zasluga Nizozemci ga smatraju ocem svog πporta. Bio je 

osnivaË i prvi predsjednik nizozemskog olimijskog odbora, a 

od 1898. godine i prvi Ëlan MOO-a iz Nizozemske. 

Naæalost, barun nije doæivio Igre u svojoj domovini, ali 

njemu u Ëast ispred olimpijskog stadiona postavljen je kip 

πportaπa koji pozdravlja desnom ispruæenom rukom, olimpijskim 

pozdravom. 

Narod spaπava Igre 

Usprkos nastojanjima baruna de Tuylla, odræavanje 9. 

Olimpijskih igara dovedeno je u pitanje jer se konzervativna 

veÊina u nizozemskom parlamentu sredinom dvadesetih godina 

protivila naumu da se πportaπi natjeËu i nedjeljom, pa je 

vlada povukla obeÊanih milijun guldena potrebnih za organizaciju 

Igara. Naπavπi se u teπkoj situaciji, organizacijski 

odbor pozvao je Nizozemce da dobrovoljnim prilozima pomognu 

u organizaciji Igara. Za dva tjedna skupljeno je 1,5 

milijuna guldena i Olimpijske igre u Amsterdamu bile su 

spaπene. 

Olimpijski plamen 

Olimpijske igre u Amsterdamu, koje su prvi put nosile sluæbeni 

naziv Ljetne olimpijske igre, unijele su novosti u organizaciju. 

Jedna, kasnije se pokazalo vrlo znaËajna novost, bio 

je olimpijski plamen. On nije postojao na dotadaπnjim Igrama, 

a poslije Amsterdama neizostavni je dio olimpijskog ceremonijala 

otvaranja. 

Bila je to ideja arhitekta olimpijskog stadiona Jana Wilsa, 

koji je ispred stadiona podigao toranj i nazvao ga maratonskim 

tornjem. Na vrhu je gorjela vatra, kao simbol vjekovne 

Ëovjekove teænje za jedinstvom i povezanoπÊu. Otad organizatori 

Igara nastoje upaliti olimpijski plamen na πto spektakularniji 

naËin, a taj sveËani Ëin povjeravaju u pravilu nekom 

poznatom πportaπu. Prvi olimpijski plamen u Amsterdamu 

upalio je πibicom radnik amsterdamske plinare. 

ZnaËajan iskorak æenskog πporta 

Druga novost koja se pojavila na Olimpijskim igrama 

1928. godine vezana je uz defile zemalja sudionica na ceremonijalu 

otvaranja. Prvi su stupali Grci, a posljednji domaÊini 

Nizozemci. Otad je takav raspored usvojen i na svim idu- 

Êim Olimpijskim igrama. 

Igre u Amsterdamu 

doprinijele su velikoj 

afirmaciji æena u nastupu 

na toj najveÊoj svjetskoj 

πportskoj priredbi. Iako 

je πportaπica bilo samo 

desetak posto, ipak je napravljen 

znaËajan iskorak 

jer se njihov broj u 

odnosu na proπle Olimpijske 

igre viπe nego 

udvostruËio. Æene su dotad 

nastupale u nekim 

πportskim granama, a u 

Amsterdamu su prvi put 

nastupile u atletici i gimnastici. 

Nogometna reprezentacija Jugoslavije prije susreta s reprezentacijom Portugala na OI 1928. godine 

Tri πportska mjeseca 

Igre je sluæbeno otvorio 

princ Hendrik 17. 

svibnja 1928., a zatvorene 

su nakon gotovo tri 

mjeseca. Sudjelovala su 

ukupno 2883 natjecatelja 

(277 æena) iz 46 zemalja, 

10

Toranj 

za olimpijski 

plamen 

Gore: 

Stadion za vrijeme otvaranja OI 1928. 

Dolje: Jugoslavenska gimnastiËka 

vrsta u Amsterdamu 

a natjecalo se u 14 πportova. Te su Igre obiljeæili ameriËki 

plivaË Johnny Weissmüller i finski atletiËar Paavo Nurmi. 

Prvorazredno iznenaappleenje priredio je Kanaappleanin Percy 

Williams osvojivπi zlatne medalje na 100 i 200 metara, a njemaËki 

πportaπi vratili su se na Igre prvi put nakon 1912. godine. 

Iako je æenska atletika postala sastavni dio olimijskog programa, 

zbog Ëinjenice da su na kraju utrke na 800 m neke natjecateljice 

bile potpuno iscrpljene, sve do Igara 1960. te discipline 

nije bilo na programu. PobjedniËka francuska πesteroËlana 

posada u klasi osmometarskih jedrilica imala je i jednu 

æenu - Virginie Hériot. 

Nastup naπih πportaπa u Amsterdamu 

Hrvatski πportaπi su na tim Igrama nastupali pod zastavom 

reprezentacije Jugoslavije. U to vrijeme u Jugoslaviji je u politiËkom 

pa i πportskom æivotu vladao kaos. Srpski πportski 

djelatnici poveli su akciju da se srediπnja πportska organizacija, 

Jugoslavenski olimpijski odbor, preseli u Beograd. BuduÊi 

da je stanje bilo neodræivo, skupina zagrebaËkih πportskih 

djelatnika osnovala je 1926. godine Meappleusavezni odbor 

(MESAVOD) radi priprema i slanja πportaπa na Olimpijske 

igre. Destruktivno djelovanje srpskih odbornika u JOO-u 

kulminiralo je 1927., kada je za predsjednika izabran Duπan 

StefanoviÊ, a sjediπte JOO-a premjeπteno je u Beograd. 

Naprosto je nevjerojatno, ali jugoslavenske πportaπe za nastup 

u Amsterdamu nije prijavio JOO, nego MESAVOD, koji 

je spretno vodio zagrebaËki πportski djelatnik Stevan Hadæi. 

Dræava je u posljednji trenutak odobrila novac, iako nedovoljan 

za pripreme, opremu, putovanje i boravak u Amsterdamu. 

Meappleutim, novËanim su sredstvima odlazak πportaπa 

pripomogli i MESAVOD i πportski savezi, pa su na 9. 

Olimpijskim igrama od hrvatskih πportaπa nastupili nogometaπi, 

atletiËari, hrvaËi i biciklisti. 

Hrvatski olimpijci bez vrijednog uspjeha 

Ni ovaj put u tim πportovima nije poluËen ni jedan bolji rezultat. 

ZagrebaËki trkaË Franjo PredaniÊ ispao je u prednatjecanju 

utrke na 1500 m. Ista sudbina zadesila je Vilima Mesnera 

u bacanju koplja. Desetobojac Branko Kallay bio je 24. 

od 38 sudionika. U cestovnoj utrci na 168 km pojedinaËno 

Stjepan LjubiÊ bio je 48., a Antun Banek 60. od 63 sudionika. 

HrvaËi Miroslav Metzner i Franjo PalkoviÊ takoappleer su 

ispali u prednatjecanju. U prvoj utakmici na olimpijskom nogometnom 

turniru reprezentacija Jugoslavije izgubila je od 

Portugala 1:2 (1:1) i ispala iz natjecanja. 

Nastupili su Danko Premerl, Slavin CindriÊ, Franjo Giller 

i Ante BonaËiÊ, koji je postigao pogodak, a meappleu priËuvama 

su bili Maksimilijan MihelËiÊ, Emanuel Perπka i Dragutin 

BabiÊ. FantastiËan uspjeh postigli su slovenski gimnastiËari 

u dresu jugoslavenske gimnastiËke reprezentacije, predvoappleeni 

Leonom ©tukeljom - osvojili su jednu zlatnu, jednu srebrnu 

i tri bronËane medalje. 

Literatura 

1. JajËeviÊ, Z. (2007), Olimpizam u Hrvatskoj. Zagreb: Libera 

Editio d.o.o. 

2. Radan, Æ. (1976). Olimpizam u krajevima naroda Jugoslavije do 

1919. godine. Beograd: Doktorska disertacija 

3. Wallechinsky, D. (2004). The complete book of the Olympics. 

London: Aurum press 

11

U SPOMEN 

Prije 40 godina umro je 

Paolo RadmiloviÊ 

»uveni engleski vaterpolist i plivaË hrvatskog porijekla Paolo RadmiloviÊ nastupao je 

na Olimpijskim igrama od 1908. do 1928. godine, a na plivaËkim je natjecanjima 

sudjelovao od 1902. do 1931. godine 

Piπe Zdenko JajËeviÊ 

Vaterpolska reprezentacija V. Britanije na OI 1920. godine 

» 

uveni britanski vaterpolist Paolo RadmiloviÊ roappleen 

je u Cardiffu 3. oæujka 1886. od oca Antuna RadmiloviÊa 

iz Dubrovnika i majke Annie roappleene Dillon iz 

Irske. Paolov djed Ivo rodio se u Makarskoj, a 1809. godine 

doselio se u Dubrovnik, gdje je radio kao postolar. Tu je 

s Marijom Pupom 1832. godine sklopio brak u kojem se rodilo 

sedmoro djece. Najmlaapplei sin Anton, roappleen 1846. godine, 

odselio se u Veliku Britaniju, gdje je s Irkinjom Annie 

Dillon sklopio brak u kojem je roappleen Paolo. 

S osam godina Paolo je postao Ëlan plivaËkog kluba 

Principality u Cardiffu. Na prvenstvu Walesa bio je prvi u 

12. i 13. godini, a vrlo je uspjeπan i na prvenstvu V. Britanije 

za djeËake mlaapplee od 16 godina. Na svom prvom seniorskom 

prvenstvu Walesa pobijedio je u plivanju na 100 i 

440 yardi. 

Godine 1903. bio je najmlaapplei vaterpolist Velike Britanije. 

»lanom olimpijske reprezentacije Velike Britanije postao 

je 1906. godine na olimpijskim meappleuigrama u Ateni i 

zatim na 4. Olimpijskim igrama u Londonu 1908. Na tim je 

igrama osvojio dvije zlatne medalje kao Ëlan πtafete 4x200 

m slobodnim stilom i u vaterpolu. Na OI 1912. prvi je u vaterpolu. 

Na OI 1920. osvojio je Ëetvrtu zlatnu medalju, tada 

kao kapetan britanske vaterpolske reprezentacije. Igrao 

je i na OI 1924. i 1928. godine. Dakle, na Olimpijskim igrama 

nastupao je u rasponu od 20 godina. Prvi put kao 22-godiπnjak 

i posljednji put kao 42-godiπnjak. 

Bio je i sudionik plivaËkih natjecanja od 1902. do 1931. 

godine, tj. od 16. do 45. godine æivota. U tom razdoblju postigao 

je brojne pobjede. Na prvenstvima Walesa i Amaterske 

plivaËke federacije Velike Britanije bio je devet puta 

prvi, deset puta drugi i jedanaest puta treÊi u disciplinama 

slobodnog stila plivanja. Natjecao se i u ronjenju pa je na 

meappleunarodnom mitingu u Parizu osvojio prvo mjesto. Plivanjem 

i vaterpolom bavio se ljeti, a u ostalim mjesecima 

bio je nogometaπ i igraË golfa. 

Godine 1967. uvrπten je u The International Swimming 

Hall of Fame u Fort Lauderdaleu (SAD). Umro je 1968. u 

82. godini æivota u gradiÊu Weston-super-Mare u blizini 

Cardiffa, gdje je boravio veÊi dio æivota. 

Literatura 

1. JajËeviÊ, Z. (2007), Olimpizam u Hrvatskoj. Zagreb: Libera 

Editio d.o.o. 

2. Radan, Æ. (1976). Olimpizam u krajevima naroda Jugoslavije do 

1919. godine. Beograd: Doktorska disertacija 

3. Wallechinsky, D. (2004). The complete book of the Olympics. 

London: Aurum presss 

12

©PORT I DUHOVNOST 

Meditacija 

i vaterpolo 

Dobro osmiπljena, planirana i ostvarena 

meditacija moæe unaprijediti, ojaËati i oplemeniti 

igru u zadanim okolnostima i ograniËenjima. 

Moæe pomoÊi nadilaæenju granica, pogotovo onih 

koje su u natjecateljima - igraËima u utakmici 

πporta i æivota 

Piπe Tvrtko Beus 

H 

rvatska posjeduje hvalevrijedno 

iskustvo vezano uz vaterpolo. 

Niæu se pobjede, natjecanja, 

borbe i oËekivanja. Postoje dobri temelji 

za kvalitetnu igru, doprinos u razvoju toga 

πporta na πiroj meappleunarodnoj razini. 

Meditacija sa srodnim pojmovima Ëovjekova 

uma i duha otvara nove moguÊnosti 

za vaterpolo u konkretnom vremenu i 

prostoru - danom trenutku. Dobro poznata 

igra u mnogim treninzima i utakmicama 

postaje nova po meditaciji u svojoj 

kvaliteti i snazi, preciznosti i uËinkovitosti. 

Svaki Ëovjek ima svoju misiju 

U zadanu danost vaterpola, u kojemu 

vrijede poznata pravila, tehnike i zakonitosti, 

ulazi posebna i znaËajna stvarnost 

zvana meditacija. ZnaËajna je po nebrojenim 

moguÊnostima koje pruæa vaterpolu. 

Nadovezuje se na tisuÊljetnu tradiciju 

Istoka i Zapada. S obzirom na pravila, tehnike 

i zakonitosti, meditacija pruæa poteze 

koji premaπuju uobiËajeno, standardno, 

"veÊ viappleeno". Ozbiljnim meditantima 

omoguÊuje prave odluke, obrane i pogotke. 

Meditacija za vaterpolo, kao i svaka 

druga πportska meditacija, u korelaciji je 

s dva glavna podruËja zapadnog kulturnog 

podneblja, psihologijom i duhovnoπÊu. 

U tome smislu govorimo o humanistiËkoj 

psihologiji 20. stoljeÊa koja u 

srediπtu pozornosti ima dobru i najbolju 

viziju Ëovjeka. Promatra uspjeπne pojedince: 

njihov put, odgoj, odrastanje, 

uspon i samoostvarenje. ProuËava razloge 

njihova uspjeha u razliËitim situacijama. 

Takoappleer, govorimo o duhovnosti civilizacije 

koja je protkana krπÊanskim humanizmom. 

U srediπtu su vrednote zajedniπtva, 

suradnje, slobode, odgovornosti, 

solidarnosti, poslanja. Svaki Ëovjek ima 

svoju misiju - zadaÊu koju treba ostvariti 

na osobno i zajedniËko dobro. 

Meditacija je istodobno 

i apstraktna i konkretna 

Vaterpolisti noπeni meditacijom ulaze u 

svoje prirodno psihofiziËko stanje. Meditacija 

im pruæa iskustvo mira i noπenosti 

poput iskustva vode i æivota. UËe nove 

spoznaje koje æive u njima, a kojih nerijetko 

nisu svjesni. Ulaze u svijet vrijednosti 

usmjeren kvaliteti, radu, napretku, radosti, 

zajedniπtvu i uËinkovitosti. Gledaju i 

tragaju za smislom, za uporiπtem koje pokreÊe, 

usmjeruje, vodi i nosi. 

Dobro osmiπljena, planirana i ostvarena 

meditacija s raznim vjeæbama moæe unaprijediti, 

ojaËati i oplemeniti igru unutar 

zadanih okolnosti, granica i ograniËenja. 

Moæe pomoÊi nadilaæenju granica, pogotovo 

onih koje su u natjecateljima - igra- 

Ëima u utakmici πporta i æivota. Meditacija 

je u isto vrijeme i apstraktna i konkretna. 

Uzdiæe Ëovjeka u nove dimenzije duha 

i tijela, pomaæe u konkretnim situacijama 

kada treba ispravno reagirati. OdluËujuÊi 

pogodak ili promaπaj u prevaænom 

trenutku rezultat je procjene igraËa - subjektivne 

odluke koja gubi na svojoj realnosti 

i istinitosti ovisno o stupnju stresa, 

napetosti i prevelikih oËekivanja. Smanjuje 

se moÊ osobne procjene, a onda i reakcije 

koja rezultira porazom. 

Meditacija nadilazi sitne 

probitke i raËunice 

NeobiËno je vaæno da svaki igraË posjeduje 

dobru i pravu podrπku, ne samo u vaterpolu 

(utakmici), nego i na treninzima 

(u bazenu i izvan njega). Vaæno je imati 

struËnu osobu pokraj sebe koja uËi mirno- 

Êi, strpljenju, koncentraciji i realnosti. 

42

Zna- 

Ëajno je 

imati pravu 

osobu za 

prave odluke, prave 

promjene i pravi napredak... Napredak 

je doista moguÊ u svojoj konkretnosti i dinamizmu. 

Dakako, meditacija nadilazi sitne 

probitke i raËunice. Teæi novoj koncepciji 

æivota koja pruæa novu kvalitetu uËenja, 

igre, πporta, rada i stvaranja. Voditelj 

meditacije u isto vrijeme pokazat Êe svoju 

kompetentnost i kreativnost kao i smisao 

za konkretan æivot, konkretna pitanja 

i probleme igraËa i trenera. 

Program meditacije za vaterpoliste (u 

najuæoj poveznosti s trenerima i vodstvom 

kluba) provodi se u manjim radnim 

skupinama (tri do pet osoba). Dovoljno je 

osigurati miran prostor za misaoni i relaksirajuÊi 

rad. Susreti se dogaappleaju jedanput 

ili dvaput tjedno oko sat vremena u 

toËno odreappleeno vrijeme. Polaznici meditacije 

nastavljaju rad kod kuÊe svaki dan, 

barem pola sata dnevno. 

Stvarnost nije samo 

sreÊa i sudbina 

U poËetku programa dolazi model pravilnog 

i produktivnog disanja, koji uËi 

dubinskom i osvijeπtenom disanju i dræanju. 

Tzv. osnovna vjeæba opuπtanja i sabiranja 

proπiruje se vjeæbama istezanja i integralnog 

jaËanja. Pruæaju se raznolika 

emocionalna iskustva. Polaznici uËe prepoznavati 

emocije - svoje i tuapplee. 

UËe se emocionalnoj stabilnosti 

i jaËini. Rade na svladavanju 

vlastitih granica, impulzivnosti 

i konfliktnosti. Energija se razvija 

i pravilno (pre)usmjeruje. 

RadeÊi na produktivnoj maπtovitosti 

igraËa, uslijed ozbiljnog i predanog rada, 

nastaju nove i korisne ideje, potezi i odluke 

na konkretnom terenu. JaËa se vjera, 

povjerenje, samopouzdanje, maπtovitost, 

opuπtenost, motiviranost, sabranost, 

odgovornost, solidarnost, uspjeπnost. Teæi 

se cjelovitoj sreÊi i cjelovitom uspjehu. 

Teæi se stvarnosti koja nije samo tijelo i 

tehnika, koja nije samo sreÊa ili sudbina. 

Prave vrijednosti mijenjaju 

uhodane πablone 

Kreativna vizualizacija odvodi na teren 

(u maπti, umu), stvarajuÊi simulaciju 

stvarnih dogaappleaja noπenu voljom i osobnoπÊu 

meditanta i moderatora vjeæbi. 

Iskustvo meditacije otvara put analiti- 

Ënom pristupu u vaterpolu. Potezi se gledaju, 

promiπljaju i razmatraju. Æele se 

ukloniti povrπnost i brzinski pristup u igri 

koji umanjuju moguÊnost za uspjeh i uvode 

kruti tehnicizam. Upravo meditacija s 

vjeæbama vizualizacije i drugim djelatnostima 

uma i duha otvara put dubini, 

ozbiljnosti i odgovornosti u miπljenju. 

Analiza odigrane utakmice postaje put za 

novo promiπljanje i vrednovanje noπeno 

svjeæinom pravih vrijednosti. Prave vrijednosti 

mijenjaju uhodane πablone, uvode 

novost u igru. Bolje i dublje koriπtenje 

ljudskog (joπ nedovoljno istraæenog) mozga 

pruæa nov duh vaterpolu. 

Vjeæbe se provode u dva temeljna oblika 

osnovne i primijenjene meditacije. U 

primijenjenoj meditaciji, izmeappleu ostalog, 

analiziraju se i kreativno vrednuju situacije 

i pozicije igraËa. Svaka vrsta igraËa 

prolazi svoje specifiËne i zajedniËke vjeæbe. 

Ne izostaje tjelovjeæba - gimnasti- 

Ëko-refleksivne vjeæbe u raznim uvjetima 

i situacijama. 

Istraæivanja o utjecaju meditacije i vizualizacije 

na svijest i ponaπanje vaterpolista 

i vaterpola uopÊe tek su na poËecima. 

To je novo, gotovo neistraæeno podruËje. 

Teren na kojem treba zaplivati i uÊi u borbu 

joπ je prazan. Traæe se dobri igraËi za 

dobre i vrhunske rezultate. Traæi se prava 

igra koja raduje plemenitoπÊu, kvalitetom 

i prirodnoπÊu. 

Literatura 

1. Griesbeck, J. (1997). 77 meditative Impulse. 

Freiburg: Herder 

2. Maggi, D. (2001). I πport ima duπu. Pedagoπko-duhovna 

razmiπljanja za πportske 

djelatnike. Zagreb: Salezijanski bogoslovni 

dom 

3. Naranjo, C., Ornstein, R. E. (1976). 

Psychologie der Meditation. Frankfurt: 

Fishcher Taschenbuch Verlag 

4. Pravila vaterpolske igre (2005). Zagreb: 

Hrvatski vaterpolo savez 

5. ©imenc, Z. (1997). SpecifiËne antropoloπke 

karakteristike vaterpola. U: Postupci 

izbora i praÊenja u vrhunskom sportu. 

Zagreb: Fakultet za fiziËku kulturu 

6. Tilmann, K. (1981). Uvod u meditaciju. 

Naravna meditacija. Zagreb: KrπÊanska 

sadaπnjost 

43

©PORTSKA TERMINOLOGIJA 

Stolni tenis je nastao u Engleskoj i SAD-u izmeappleu 

sredine 19. i poËetka 20. stoljeÊa, a do danas su 

se u njemu zadræali mnogi termini razliËitog 

porijekla: ping-pong, pim-pam, servis, bekend, 

forhend, pehholder, finta... 

Cornelia Vaida i 

Tamara Boroπ 

Stolni tenis - 

'mali tenis' za 

mnogo ljudi 

Piπe Darija OmrËen 

Werner 

Rittberger 

G 

otovo da nema osobe u Hrvatskoj 

kojoj nisu poznata imena 

Dragutina ©urbeka, Zorana 

Primorca ili Tamare Boroπ. Njihovi 

svjetski uspjesi uËinili su puno na promociji 

Hrvatske u svijetu, kao πto su to 

uËinili i Janica i Ivica KosteliÊ, Goran 

IvaniπeviÊ, Blanka VlaπiÊ i mnogi drugi 

svjetski poznati hrvatski πportaπi i πportaπice. 

Iako o podrijetlu stolnoga tenisa ima 

razliËitih miπljenja, najËeπÊe se u raznim 

izvorima navodi da taj sport nastaje u 

Engleskoj i SAD-u izmeappleu sredine 19. i 

poËetka 20. stoljeÊa, kada se igralo teniskim 

reketima, gumenim lopticama i lopticama 

od pluta na stolovima za objedovanje 

(Boggan i Neuberger, 1993.- 

1999.), a umjesto mreæe na stolu je bio 

niz knjiga ili je preko stola bila postavljena 

daska. Stolovi Êe kasnije biti presudni 

za naziv igre - stolni tenis. 

Minijaturni tenis 

u zatvorenom 

U svojim se poËetcima ta nova igra nazivala 

miniature indoor lawn tennis, 

odnosno minijaturni tenis u zatvorenom. 

RijeË lawn, istina, oznaËava travnjak, 

odnosno Ëinjenicu da se tenis moæe igrati 

i na travi - i danas se, na primjer, Grand 

Slam turnir u Wimbledonu igra na travi. 

Osim miniature indoor lawn tennisom, 

igra u kojoj se loptica reketom udarala 

preko daske, niza knjiga, a kasnije mreæe 

postavljene na stolu nazivala se i Gossima, 

Whiff-Whaff te Ping-Pong (Wikipedia 

- The Free Encyclopedia, 2008.). 

Igru je imenom ping-pong nazvao James 

Gibb, koji je iz SAD-a u Englesku 

donio celuloidne loptice, a naËelo po kojemu 

je dao naziv toj igri bilo je onomatopejsko, 

odnosno naziv je imitirao zvuk 

loptice koja udara o stol i o reket (HickokSports.com, 

2008.). 

Pim-pam i ping-pong 

U Francuskoj su novu igru nazivali 

pim-pam, πto je takoappleer bilo onomatopejsko 

ime. Naziv ping-pong postao je 

patentirani trgovaËki naziv, odnosno 

marka proizvoda (Boggan i Neuberger, 

1993.-1999.), kada ga je patentirala engleska 

tvrtka (proizvoappleaË) Jacques & 

Son 1901. i koja je 1907. godine prodala 

prava na ime Ping-Pong ameriËkoj tvrtki 

Parker Brothers iz SAD-u (Wikipedia - 

The Free Encyclopedia, 2008.). 

Godine 1902. utemeljena je tzv. Ping- 

Pong Association koja se, istina, raspala 

tri godine kasnije, ali je ponovno vraÊena 

u æivot godine 1920., odnosno 1921., 

44

Zoran 

Primorac 

kada je i πport dobio novo ime - stolni tenis 

(engl. table tennis). Meappleunarodni je 

stolnoteniski savez (Fédération Internationale 

de Tennis de Table) utemeljen 

1926. godine u Berlinu, a prvo je svjetsko 

prvenstvo odræano 1927. u Londonu. 

Godine 1988. na Olimpijskim igrama u 

Seulu stolni tenis postaje olimpijskim 

πportom. 

RijeË servis vjerojatno je 

iz etruπËanskog 

Danas je naziv ping-pong u brojnim jezicima, 

na primjer, hrvatskom, engleskom, 

njemaËkom, ali i u talijanskom 

(Mazza, 2002., 159.) itd., ostao kolokvijalni 

naziv za stolni tenis, a u engleskome 

se jeziku Ëak rabi i kao glagol u zna- 

Ëenju brzo se kretati naprijed-natrag, brzo 

se premjeπtati s jednog mjesta na drugo 

ili brzo se ili pravilno mijenjati (Random 

House Webster’s Unabridged 

Dictionary, 1999.). Termini koji se danas 

rabe u stolnome tenisu vrlo su sliËni 

terminima u 'obiËnom' tenisu. 

U hrvatskome se jeziku rabe tuappleice, 

odnosno anglizmi poput forhenda (engl. 

forehand), bekenda (engl. backhand), 

servisa (engl. service) itd. Hrvatski je naziv 

za potonji navedeni struËni naziv - 

servis - poËetni udarac. RijeË servis je 

latinskoga podrijetla u kojemu glagol 

servire znaËi biti rob, ili sluæiti, a prema 

Longman Dictionary of Contemporary 

English (2005.) rijeË vjerojatno dolazi iz 

etruπËanskog. Iz latinskoga je rijeË najprije 

uπla u starofrancuski - servise ili 

service, a zatim u srednjoengleski (Random 


Dictionary, 1999.). 

Penholder podsjeÊa na naËin 

dræanja olovke 

Jedan od najzanimljivijih naziva u 

stolnome tenisu je naziv penholder. RijeË 

dolazi od engleskoga penhold(er) 

grip - dakle, rijeË penholder koja se rabi 

u hrvatskome jeziku je anglizam, u njemaËkome 

(der Penholder) takoappleer itd. 

RijeË penholder u opÊem engleskom jeziku 

oznaËava dræaË, odnosno stalak za 

kemijsku olovku u koji se ona stavlja tako 

da se njezin vrh stavlja u dræaË/stalak, 

pa olovka stoji uspravno (Random House 

Webster’s Unabridged Dictionary, 

1999.). 

RijeË penholder iz opÊeg jezika uπla je 

u struËni πportski jezik u kombinaciji s 

rijeËju grip, πto je na engleskome hvat, i 

postala struËnim terminom u stolnome 

tenisu u kojemu oznaËava naËin dræanja 

stolnoteniskog reketa tako da je drπka reketa 

postavljena izmeappleu palca i kaæiprsta 

i okrenuta prema gore (DUDEN - Deutsches 

Universalwörterbuch, 2003., str. 

1194). SliËnost je izmeappleu poloæaja olovke 

u njezinom dræaËu/stalku i naËina kako 

je postavljen reket u πaci prigodom 

hvata koji se zove penholder oËigledna - 

vrh se olovke stavlja u dræaË, a dio za koji 

se olovka dræi prigodom pisanja okrenut 

je prema gore, baπ poput reketa u tome 

hvatu u kojemu je glava reketa okrenuta 

prema dolje, a drπka prema gore. 

Meappleutim, pravi je razlog nazivu penhold(er) 

grip Ëinjenica da takav naËin dræanja 

reketa podsjeÊa na naËin dræanja 

olovke prigodom pisanja. 

Finta na starofrancuskom - 

pretvarati se 

Drugi naziv u engleskome jeziku za jedan 

od naËina dræanja reketa je shakehands 

grip, dakle, u slobodnome prijevodu 

hvat prigodom kojega se drπka reketa 

dræi tako kao da se s njome rukuje, poput 

rukovanja pri susretu ili upoznavanju s 

nekom osobom, s time da je kaæiprst 

πake ispruæen i njime se pridræava reket 

(World Book Millenium 2000., 1999.). 

Jedan od naziva udaraca po loptici u 

stolnome tenisu je finta (Uzorinac, 

1997., str. 132), Ëiji je cilj zbuniti protivnika 

i lopticu odigrati u smjeru drugaËijem 

od onoga koji oËekuje protivnik. RijeË 

finta (engl. feint) u srednjoengleski je 

uπla izmeappleu 1275. i 1325. godine (Random 


Dictionary, 1999.), i to iz starofrancuskog 

- feinte, πto u francuskome dolazi 

od glagola feindre, koji znaËi pretvarati 

se, odnosno simulirati. 

Literatura 

1. Boggan, T. i Neuberger, L. (1993.-1999.), 

Table tennis. Microsoft® Encarta® 

Encyclopedia 2000. ∂ 1993-1999 

Microsoft Corporation 

2. DUDEN - Deutsches 

Universalwörterbuch. (2003.), 5. izdanje. 

(str. 1194). Mannheim: Bibliographisches 

Institut & F. A. Brockhaus Ag, 

Langenscheidt KG 

3. HickokSports.com (2008.), Sports history. 

Table tennis 

4. http://www.hiskoksports.com/history/ 

tabltenn.shtml. S mreæe skinuto: 19. 5. 

2008. 

5. Longman Dictionary of Contemporary 

English. (2005.), Writing Assistant 

Edition CD-ROM. Pearson Education 

Limited 

6. Mazza, D. (2002.), Oxford paperback 

Italian Dictionary. Italian-English. 

English-Italian (str. 159). Oxford: Oxford 

University Press 

7. Random House Webster’s Unabridged 

Dictionary. (1999.), V2.2 for 16bit 

Windows TM systems, V3.0 for 32bit 

Windows TM systems, Random House, Inc. 

Collexion Reference Software (1998) 

Lemout & Housepie TM 

8. Uzorinac, Z. (1997.), Stolnoteniski ABC 

(str. 132). Bjelovar: Prosvjeta 

9. Wikipedia - The Free Encyclopdia 

(2008.), Table tennis. 

http://www.en.wikipedia.org/wiki/Table_ 

tennis. S mreæe skinuto: 19. 5. 2008. 

10.World Book Millenium 2000. (1999). 

Table tennis. World Book Inc. 

45

©PORTSKA FOTOGRAFIJA 

©port na 

drugaËiji naËin 

Vaæno je prepoznati koliko je i kada presudna tehniËka 

perfekcija na fotografiji, i onda o tome voditi raËuna, a 

kada se moæe donekle i zapostaviti - ako je fotografija 

funkcionalna, informativna i izraæajna 

Piπe Kreπimir MikiÊ 

1 

2 

Svakom fotografskom motivu, 

pa tako i πportu, moæe se 

priÊi na razliËite naËine. 

Neπto od toga pogledajte na ovim 

stranicama. Æeljeli bismo da, 

gledajuÊi ove fotografije, 

razmiπljate o tome koliko je vaæna, 

presudna tehniËka perfekcija u 

slici, a kada se moæe donekle i 

zapostaviti, u sluËajevima ako je je 

fotografija funkcionalna, 

informativna i izraæajna. 

1 Fotografija je, rekli bi znalci, loπa u 

prvom redu zbog kompozicije (likovi 

sa strane rezani rubovima slike, odrezane 

igraËeve noge i drugo), a svakako je 

zanimljiva jer prikazuje odluËujuÊi 

trenutak. Fotograf je reagirao u pravi 

trenutak i vidimo ono πto ni mnogi 

sudionici utakmice nisu mogli zamijetiti 

na isti naËin. 

2 I ova snimka ima sliËne, nazovimo to 

tako, propuste. RabeÊi πirokokutni 

objektiv, autor je uspjeπno prikazao 

dinamiËnost i æar igre, iako je pritom 

igraË u prvom planu rezan rubovima 

slike, na lijevoj strani slike pojavljuju se 

neka ruka i sjena, pa je djelomice 

ærtvovana oπtrina. Usprkos svemu i 

ærtvujuÊi tehniËku perfekciju, pun 

fotografski pogodak. 

3 Poziranje za snimanje Manekenska 

poza Moæda, ali fotografija plijeni 

pozornost u prvom redu zbog boje 

(trostruki crveni koloristiËni akcenti, 

ukljuËujuÊi zeleni travnjak u 

komplementarnoj boji). Treba pohvaliti i 

dobro odabran format slike, Ëime je 

naglaπen prostor. Sve u svemu, oku 

ugodno! 

4 Fotografija za koju moæemo dvojiti 

gdje je snimljena, na πportskom 

terenu ili u studiju uz pomoÊ rasvjete. 

Djeluje kao ovo drugo. Esteski 

profinjeno, prava je suprotnost ostalim 

fotografijama koje smo danas objavili na 

ovim stranicama. Mogli bismo 

eventualno povuÊi paralelu s treÊom 

fotografijom. 

5 Snimak maratona koji obiljeæava 

neobiËan, donji kut (rakurs) 

snimanja, izraæen prednji plan trkaËice 

maratona, pri Ëemu su blagom 

neoπtrinom naglaπeni pokret i dinamika 

kretanja, opÊa nagnutost slike (sve visi), 

izraæena dubinska oπtrina u slici… i 

ponovno ista priËa. Zanemarive su brojne 

pogreπke, jer je dobiveno i izraæeno ono 

bitno.

6 Ova se fotografija odlikuje neobiËnim 

horizontalnim formatom. Puna je 

onog πto se u fotografskom poslu zna 

nazivati elementarnim pogreπkama, kao 

πto je cjelokupno nagnuÊe slike u lijevu 

stranu, rezane, kako to kaæemo, glave i 

noge igraËa i joπ poneπto (dominacija 

promidæbenih poruka). Postavlja se, 

meappleutim, pitanje: kako je trebao pristupiti 

fotograf ©to je vaænije TehniËkoestetska 

perfekcija ili reportaæna 

zabiljeæba dogaappleaja tijekom igre Drugi je 

problem koliko gledatelj slike zaista moæe 

do kraja shvatiti πto se dogaapplea u dvorani i 

koliko su ove pogreπke stoga opravdane 

U naπem odabiru fotografija ovo je 

primjer za razmiπljanje. 

3 

4 

5 

6 

Fotografski savjetnik 

Digitalna fotografija donijela je niz novih naziva, poput kompresije. 

Latinska rijeË comprimere znaËi sabiti, zbiti, zgusnuti. Kakve to 

veze ima s fotografijom ©to se tu zguπnjava, zbija Znamo da su 

fotografije, koristimo li kompjutorski æargon, "teπke", da zauzimaju 

puno mjesta. Upravo kompresijom one se mogu smanjiti. Mnogi 

se pitaju dolazi li pritom do gubitaka, kojih i Ëega. Moæda ipak 

treba ostaviti fotografiju u njezinoj punoj rezoluciji Digitalni 

aparat, to znamo, omoguÊuje podeπavanje rezolucije, ovisno o 

namjeni fotografije (internet, projekcija, printanje, izrada slika na 

papiru, tisak…), ali i stupnjeva kompresije. 

NajËeπÊe rabljena kompresija je JPEG. RijeË je o tome da se traæe 

pikseli koji imaju pribliæno istu vrijednost boje i svjetloÊe. Zabiljeæi 

se prvi piksel i ukupan broj ponavljanja. Tako se fotografija komprimira 

i πtedi prostor na memorijskoj kartici. Kad komprimiranu 

snimku otvorimo na raËunalu, odgovarajuÊi program oËitava prvi 

piksel i podatke o pikselima iste vrijednosti i tako formira sliku. 

BuduÊi da svaki piksel nema jednaku vrijednost, javljaju se gubici 

podataka. Naime, program traæi sliËnosti meappleu njima. 

Pri dekompresiji se viπe ne mogu oËitati originalni podaci pa se pojavljuju 

popratne pojave, poput neoπtrine, mutnih rubova na motivima. 

Naravno, πto je stupanj kompresije bio veÊi, to su gubici 

vidljiviji. Posebice treba biti oprezan s Ëinjenicom da, ako smo snimali 

u JPEG-u, a nakon toga sliku obraappleivali u nekom od programa 

za obradu slika, nikako ne bismo smjeli usnimavati 

u istom formatu, jer Êe tada gubici glede kakvoÊe biti 

joπ veÊi. Stoga tada rabite neki drugi format. 

47

PUBLICISTIKA 

Treneri tijekom stoljeÊa 

Hajdukovi treneri 

Autor: Jurica GizdiÊ 

Glavni urednik: Mihovil Radja 

Oblikovanje i priprema za tisak: Zoran JuriÊ, 

Studio ACME 

Godina i mjesto izdavanja: 2008., Split 

Stranica: 136, format: 21x27 cm 

IzdavaË: HNK Hajduk 

Tisak: Sutontisak, Split 

ogometni klub Hajduk za tri godine proslavit Êe svoju 

N stotu obljetnicu postojanja. O njemu su napisane 

brojne knjige, a joπ jedna u nizu autora Jurice GizdiÊa 

posveÊena je trenerima koji su vodili seniorske momËadi 

tog kluba od 1911. do 2008. godine. Treneri su vrlo vaæan 

dio svakog kluba, Ëesto je njihova uloga puno viπe od samo 

trenerske, oni su oËevi, prijatelji, struËni suradnici, 

kritiËari, povjerenici, sve πto nekog nogometaπa ili cijelu 

momËad pokreÊe i dræi kao cjelinu koja u sportu postaje 

prepoznatljiva, usudit Êemo se reÊi - legenda. 

U Hajduku je bilo puno trenera: neki su ostali vrlo 

kratko, a drugi su se zadræali puno dulje, treÊi su bili 

sezonu-dvije, dolazili i odlazili, Ëetvrti su postali legende, a 

pete se puno manje pamti, ali svi su slagali priËu koja 

Hajduk Ëini prepoznatljivim i ljubimcem mnoπtva navijaËa. 

Prvi trener Oldrich Just i posljednji, ovosezonski, Robert 

Jarni, treneri su Ëijim portretima poËinje i zavrπava knjiga. 

Za svakog su tu biografija, dolazak i trajanje na trenerskoj 

poziciji, te rezultati koji su im obiljeæili karijeru u tom 

razdoblju. Svakom treneru autor je posvetio jednak prostor, 

pokazujuÊi i tako njihovu vaænost u razvoju kluba, a svaki 

je predstavljen i fotografijom. Autor je svjestan 

prolaznosti, ali i vaænosti svih koji su 

klub oblikovali jer, kako 

kaæe, "Svi smo 

mi 

prolazni, 

samo 

Hajduk 

æivi 

vjeËno!" 

Recenzent 

knjige je 

Ante DoriÊ, 

predgovore su 

napisali 

predsjednik 

Skupπtine 

Hajduka dr. Ante 

NosiÊ i 

predsjednik Zbora 

trenera HNS-a mr. 

sc. Fredi Fiorentini. 

Nogomet perom znalca 

Bronca 98 

Autor: Branko StipkoviÊ 

Urednik: Ivica KihaliÊ 

Oblikovanje i priprema za tisak: ©tefica Zgorelec, 

Pero Raguæ 

Godina i mjesto izdavanja: 2008., Zagreb 


IzdavaË: Sportske novosti, Zagreb 

Tisak: Tiskara Vjesnik d.d. 

N 

ogomet, ta najvaænija sporedna stvar na svijetu, 

ispunjava i ove godine svaki dom u Hrvatskoj i 

Europi, jer je Euro 2008. kulminacija nogometa na Starom 

kontinentu. I, dok se niæu i oËekuju nove pobjede, na veliki 

trijumf hrvatske nogometne vrste podsjeÊa nas novinar 

Sportskih novosti Branko StipkoviÊ. Taj vrsni pisac 

prisjetio se svih dogaappleaja koji su obiljeæili Euro prije deset 

godina. 

Knjigu je podijelio u πest poglavlja: Kvalifikacijski 

ciklus; Zavrπni turnir; Uspomene, uspomene; Gdje su bili, 

πto rade; Deset godina poslije i Utakmice. StipkoviÊ je 

knjigu napisao stilom koji odlikuje i njegov novinarski 

izriËaj, izvjeπtajno precizno, a opet s puno iskriËavih, 

reporterskih opaski i detalja iz vremena kvalifikacija i 

tijekom prvenstva. Tu ima anegdota, izjava, opaæanja i 

komentara sudionika, zabiljeæenih rijeËi nogometaπa, 

navijaËa, komentara stranih novina i svega πto je prije deset 

godina pratilo nastupe Vatrenih. Teπko je izdvojiti neko 

poglavlje kao najbolje i najvaænije, ali ono s prisjeÊanjima 

nogometaπa na vaæne detalje i trenutke s Eura 98. pokazuje 

sve emocije s kojima su prolazili 

kvalifikacije i prvenstvo, pokazuje 

ih iz joπ jednog kuta, kuta 

senzibilnosti, koji 

je karakteristika 

svih velikih 

sportaπa. 

Knjiga je 

ilustrirana brojnim 

fotografijama s 

utakmica, privatnih 

trenutaka i javnih 

nastupa urednika 

fotografije SN-a 

Roberta Valaia i iz 

arhive Sportskih 

novosti. 

Zbog svega toga 

knjiga Bronca 98 vrlo je 

Ëitljiva, Ëak i onima 

kojima nogomet nije 

najvaænija sporedna stvar 

na svijetu. 

48

Piπe Milena DragiπiÊ 

Æivot ispunjen æivotom 

Dolinar 

Autori: Gordan GrliÊ Radman, Miroslav Novak, 

Zdenko Uzorinac 

Glavni urednik: Miroslav Novak 

Oblikovanje i priprema za tisak: Miroslav 

Skorupski 

Godina i mjesto izdavanja: 2004., Zagreb 

Stranica: 192, format: 18x24,5cm 

IzdavaË: Stella Film, Zagreb 

Tisak: Viatoni 

suvremenom svijetu sporta, kada se u postizanju 

U rezultata zaboravlja rezultat æivota, treba se zaustaviti 

i proËitati knjigu trojice autora - GrliÊa Radmana, Novaka i 

Uzorinca - o æivotu, sportu i radu Æarka Dolinara. 

Podnaslov "Pet æivota u jednom" govori upravo o tome 

koliko je bio poseban Æarko Dolinar. 

Sportski æivot obiljeæio je stolnim tenisom, profesionalni 

medicinom i veterinom, a slobodno vrijeme 

kolekcionarstvom i humanitarnim radom. Vitalnost, 

zainteresiranost za svijet i æivot te neumornost u sportu i 

radu doveli su ga na vrh svega Ëime se bavio. Iako je sam 

govorio da je "sve u mom æivotu, Ëitavu karijeru, odredio 

sluËaj", prije bi se moglo reÊi, nakon Ëitanja knjige, da su 

Dolinarov æivot odredili strast i uporan rad koji ga je 

radovao. 

Bogato ilustrirana fotografijama i dokumentima iz 

cijelog njegovog æivota, te pismima, mislima i porukama, 

knjiga je vrlo zanimljiva za Ëitanje, i 

podsjetnik da prije svega treba 

uæivati u sportu koji 

odaberemo, a u 

Dolinarovom 

sluËaju 

bio je 

to stolni 

tenis. 

StoljeÊe nogometa u Koprivnici 

NK Slaven Belupo 

Koprivnica 1907.-2007. 

Autori: Branko Pleπe, Goran »iËin-Maπansker 

Urednik: Branko Pleπe 

Oblikovanje i priprema za tisak: GrafiËar d.d., 

Ludbreg 

Godina i mjesto izdavanja: 2008., Koprivnica 


IzdavaË: NK Slaven Belupo, Koprivnica 

Tisak: GrafiËar d.d., Ludbreg 

Svaki grad u Hrvatskoj ima svoju dugu i bogatu povijest. 

Dio je te povijesti i sport. U Koprivnici, gradu bogate, 

duge tradicije koja traje osam stoljeÊa, posljednjih sto godina 

igra se i nogomet. O njemu, njegovoj povijesti i znaËaju koji 

je imao i ima za taj grad i za Hrvatsku, pisali su autori 

Branko Pleπe i Goran »iËin-Maπansker, u monografiji 

posveÊenoj Nogometnom klubu Slaven Belupo. 

Podijeljena u sedam poglavlja, bogato ilustrirana arhivskim 

dokumentima i fotografijama, knjiga je vaæan dokument rasta 

i razvoja nogometa u tom kraju, kluba i njegova statusa i 

utjecaja na druπtvene dogaappleaje, kao i njih na nogomet u 

turbulentnim vremenima u povijesti naπih krajeva. Dojmljiva 

je Ëinjenica da u svojoj stogodiπnjoj povijesti taj klub nije 

djelovao samo dvije godine, i to u razdoblju od 1927. do 1929. 

Vrijednost je ove monografije i u tome πto sadræi mnoπtvo 

podataka koji su tako spaπeni od proπlosti i zaborava - od 

imena igraËa, trenera, vodeÊih ljudi, gradnje stadiona, do 

rezultata u nacionalnim ligama i svih utakmica odigranih na 

meappleunarodnoj sceni. Ti su podaci obraappleeni u 

tekstu, ali su i posebno navedeni na kraju 

knjige, vrlo pregledno, po 

godinama, imenima i 

dogaappleajima. Stoga 

ova monografija 

zasluæuje mjesto u 

biblioteci svakog 

poπtovatelja sporta i 

nogometa. 

Predgovor 

monografiji o Slavenu 

Belupu napisali su 

predsjednik kluba 

Stanislav BiondiÊ, 

direktor Robert Markulin, 

predsjednik Slaven Belupa 

od 1994. do 1999. Nikola 

Felak, predsjednik HNS-a 

Vlatko MarkoviÊ te dr. 

Mladen Vedriπ, predsjednik 

HNS-a od 1988. do 1994. 

godine. 

49

USUSRET OLIMPIJSKIM IGRAMA 

Stotinjak 

kandidata 

za Peking 

Nastup u Pekingu osigurala su 97 sportaπa, 8 ih joπ 

ima prigodu za to, a πansu za plasman na Igre imaju 

i koπarkaπi na srpanjskim kvalifikacijama u Ateni. U 

najboljem sluËaju u Peking bi moglo viπe od 100 

hrvatskih sportaπica i sportaπa! 

Piπe Marin ©arec 

H 

rvatska Êe u Pekingu peti 

put nastupiti na Ljetnim 

olimpijskim igrama, a mjesec 

dana prije kraja kvalifikacijskog 

perioda olimpijskih je kandidata 

viπe nego ikad. Nastup u Pekingu 

osigurala su 97 sportaπa, a 8 ih joπ 

ima prigodu za to. Uz njih, πansu za 

plasman na Olimpijske igre imaju i 

koπarkaπi na srpanjskim kvalifikacijama 

u Ateni. To znaËi da bi u najboljem 

sluËaju u Peking moglo viπe 

od 100 hrvatskih sportaπica i sportaπa! 

Moæda je joπ vaænije to da Hrvatska 

nikad nije imala jaËu olimpijsku 

reprezentaciju ni viπe kandidata za 

odliËja. Naime, barem deset naπih 

olimpijaca odnosno momËadi ima 

sasvim realne πanse za neku medalju. 

VATERPOLISTI: RudiÊeva reprezentacija 

osvojila je zlato na 

proπlogodiπnjem svjetskom prvenstvu 

u Melbourneu i naπi vaterpolisti 

uopÊe ne skrivaju ambicije da svjetskom 

zlatu dodaju i olimpijsko. 

RUKOMETA©I: Nakon europskog 

srebra i pobjede na kvalifikacijskom 

turniru u Zadru »ervarova 

Blanka VlaπiÊ 

50

momËad priprema se i za treÊi turnir, 

olimpijski, na kojem brani zlato 

iz Atene. 

ATLETI»ARI: Blanka VlaπiÊ je 

od lipnja 2007. do lipnja 2008. nanizala 

26 pobjeda, osvojivπi zlatne 

medalje u skoku uvis na Svjetskom 

prvenstvu u Osaki i Svjetskom dvoranskom 

prvenstvu u Valenciji. Prosjek 

skokova ove joj je godine preko 

202 centimetra. 

Ivana BrkljaËiÊ sezonu je otvorila 

s tri hica preko 73 metra i trenutaËno 

je meappleu pet naboljih svjetskih baca- 

Ëica kladiva. Ne treba zaboraviti da 

je na SP u Osaki u kvalifikacijama 

ostvarila najbolji rezultat u povijesti 

svih kvalifikacija na velikim natjecanjima 

(74,69). 

PLIVA»I: Duje Draganja u obranu 

srebrne olimpijske medalje na 50 

metara slobodno kreÊe kao europski 

doprvak u toj disciplini i svjetski rekorder 

na 50 metara slobodno u malim 

bazenima (20,81). 

Sanja JovanoviÊ je bronËana s europskog 

prvenstva i svjetska rekorderka 

u 25-metarskim bazenima u 

neolimpijskoj disciplini (50 metara 

leappleno), no njezin napredak na 100 

metara leappleno u poslednjih je godinu 

dana impresivan. 

Sanja JovanoviÊ 

Hrvatska vaterpolska reprezentacija 

Duje Draganja 

Na dan 16.6.2008. 

broj kandidata po πportovima 

OLIMPIJSKI broj 

KANDIDATI kandidata 

ATL BIC BOKS DIZ GIM HRV JED JUDO KAJ PLIV RUK ST STR TAE TE TRI VES VAT 

EVIDENTNI 97 10 3 2 0 2 0 10 0 2 11 20 6 4 2 6 0 4 15 

“A” 4 1 0 0 0 0 0 0 0 0 3 0 0 0 0 0 0 0 0 

“B” 4 1 0 0 0 0 1 0 0 1 0 0 0 0 0 0 1 0 0 

ukupno 105 12 3 2 0 2 1 10 0 3 14 20 6 4 2 6 1 4 15 

Ç 

51

Ç 

JEDRILI»ARI: Na OI u Pekingu 

plasiralo ih se Ëak 10 u sedam kategorija! 

Europski doprvak Ivan 

KljakoviÊ GaπpiÊ je, prema svim 

prognozama, jedan od glavnih favorita 

u klasi finn. 

VESLA»I: Siniπa i Nikπa Skelin 

su nakon bronce u osmercu 2000. u 

Sydneyju i srebra u dvojcu bez kormilara 

u Ateni za Peking najavili 

zlato. Nedavno su to i ponovili nakon 

pobjede na Svjetskom kupu u 

Münchenu. 

TEKVONDOA©I: Sandra ©ariÊ 

je europska prvakinja u kategoriji do 

72 kg i bronËana s proπlogodiπnjeg 

Svjetskog prvenstva, a Martina Zub- 

ËiÊ je europska doprvakinja do 59 

kg. 

GIMNASTIKA: Filip Ude je europski 

doprvak na konju s hvataljkama, 

a na Svjetskom kupu u Tianjinu 

ispred njega je bio samo svjetski prvak 

Xiao Qin. Izbornik naπe gimnastiËke 

reprezenacije Tigran GoriËki 

tvrdi da je Udeovo olimpijsko odli- 

Ëje realnost. 

TENISA»I: U Pekingu Êe nastupiti 

sva Ëetvorica naπih najboljih tenisaËa 

- LjubiËiÊ, AnËiÊ, KarloviÊ i 

»iliÊ, te Lovro Zovko u igri parova. 

LjubiËiÊ i AnËiÊ u Ateni su osvojili 

broncu u igri parova. 

EVIDENTNI 

OLIMPIJSKI KANDIDATI 

1. Blanka VLA©IΔ - atletika 

2. Ivana BRKLJA»IΔ - atletika 

3. Marijo ©IVOLIJA JELICA - boks 

4. Marko TOMASOVIΔ - boks 

5. Radoslav ROGINA - biciklizam 

6. Matija KVASINA- biciklizam 

7. Vladimir MIHOLJEVIΔ - biciklizam 

8. Filip UDE - πportska gimnastika 

9. Tina ERCEG - πportska gimnastika 

10. Petar CUPAΔ - jedrenje 

11. ©ime FANTELA - jedrenje 

12. Pavle KOSTOV - jedrenje 

13. Igor MARENIΔ - jedrenje 

14. Luka MRATOVIΔ - jedrenje 

15. Luka RADELIΔ - jedrenje 

16. Ivan KLJAKOVIΔ - GA©PIΔ - jedrenje 

17. Mateja PETRONIJEVIΔ - jedrenje 

18. Siniπa MIKULI»IΔ - jedrenje 

19. Marin LOVROVIΔ - jedrenje 

20. Stjepan JANIΔ - kajak 

21. Emir MUJ»INOVIΔ - kanu 

22. Duje DRAGANJA -plivanje 

23. Sanja JOVANOVIΔ -plivanje 

24. Marko STRAHIJA - plivanje 

25. Mario TODOROVIΔ - plivanje 

26. GORDAN KOÆULJ - plivanje 

27. ALEXEI PUNINSKI - plivanje 

28. Tamara BORO© - stolni tenis 

29. Zoran PRIMORAC - stolni tenis 

30. Sandra PAOVIΔ - stolni tenis 

31. Rui Wu TAN - stolni tenis 

32. Andrea BAKULA - stolni tenis 

33. Andrej GAΔINA - stolni tenis 

34. Snjeæana PEJ»IΔ - streljaπtvo 

35. Suzana CIMBAL-©PIRELJA - streljaπtvo 

36. Josip GLASNOVIΔ - streljaπtvo 

37. Petar GOR©A - streljaπtvo 

38. Sandra ©ARIΔ - taekwondo 

39. Martina ZUB»IΔ - taekwondo 

40. Nikπa SEKLIN - veslanje 

41. Siniπa SKELIN - veslanje 

42. Ante KU©URIN - veslanje 

43. Mario VEKIΔ - veslanje 

44-56. HRVATSKA VATERPOLSKA 

REPREZENTACIJA 

57-77. HRVATSKA RUKOMETNA 

REPREZENTACIJA 

Pravo nastupa na Olimpijskim igrama, u ovom trenutku je ostvarilo joπ 13 

πportaπa i to 8 πportaπa s “B” olimpijskom normom iz atletike te 5 πportaπa s 

“B” olimpijskom normom iz plivanja. 

Hrvatska rukometna reprezentacija 

52

Hrvatska kuÊa 

Sukladno praksi zapoËetoj na Olimpijskim 

igrama u Atlanti 1996. i nastavljenoj u 

Ateni 2004. godine, Hrvatski olimpijski 

odbor i u Pekingu Êe imati Hrvatsku kuÊu, prepoznatljiv, 

atraktivan i funkcionalan prostor 

namijenjen hrvatskim sportaπima, gospodarstvenicima, 

novinarima i svim ostalim gostima 

Olimpijskih igara. 

U tu svrhu je HOO u suradnji s hrvatskim 

veleposlanstvom u Pekingu osigurao prostor na 

treÊem katu hotela Zhaolong, koji Êe opremiti u 

suradnji sa sponzorima. Saloni Hrvatske kuÊe 

namijenjeni su prezentacijama hrvatskog turizma, 

gospodarstva i umjetnosti, poslovnim 

sastancima, ali i proslavama uspjeha hrvatskih 

sportaπa. Kao i u Ateni, Hrvatska kuÊa bit Êe 

obogaÊena i gastronomskom ponudom koju osigurava 

HOO-ov sponzor Podravka. 

Iskustva iz Atlante i Atene pokazuju da je 

Hrvatska kuÊa mjesto susreta, druæenja i razmjene 

informacija, nuæno svima koji Êe za vrijeme 

Olimpijskih igra boraviti u Pekingu. 

PRESS CENTAR 

Zbog velikog zanimanja akreditiranih i neakreditiranih 

novinara te njihovih redakcija, u 

sklopu Hrvatske kuÊe uredit Êe se i prostor za 

izvjestitelje, sa svim potrebnim uvjetima za rad. 

Press centar Hrvatskog olimpijskog odbora na 

80 Ëetvornih metara prostora novinarima Êe 

omoguÊiti praÊenje dogaappleaja na olimpijskim 

boriliπtima, razgovore sa sportaπima te pisanje i 

slanje tekstova, a u tu svrhu u spomenutom prostoru 

na raspolaganju Êe biti: 

- 8 internetskih prikljuËaka 

- 8 stolnih raËunala 

- printer 

- telefon 

- faks 

- TV-plazma 

- projektor s platnom 

- dvorana za press konferencije 

- studio HTV-a. 

U press centru Êe se svakodnevno od 8. do 

24. kolovoza odræavati konferencije za novinare 

s najboljim hrvatskim sportaπima, trenerima i 

sportskim duænosnicima, ali i s politiËarima i 

ostalim zanimljivim gostima Hrvatske kuÊe, 

razliËitih zvanja i zanimanja. 

53

OD OLIMPA DO OLIMPA 

Glavni 

dogaappleaji u 

Hrvatskom 

olimpijskom 

odboru 

Napisala 

Radica Jurkin 

HRVATSKA KUΔA KAO MODEL 

Pod predsjedavanjem predsjednika Europskih 

olimpijskih odbora (EOC) Patricka 

Hickeyja, u talijanskom Sorentu odræan je 22. 

do 25. svibnja seminar o pripremama Ëlanica 

EOC-a za OI Peking 2008., dopinπkoj kontroli 

i organizaciji nacionalnih olimpijskih kuÊa. 

Hrvatski olimpijski odbor, koji je zastupao glavni 

tajnik Josip »op sa suradnicima, pomoÊnikom 

za olimpijski program Damirom ©egotom 

i pomoÊnikom za marketing Rankom Δetkovi- 

Êem, predstavio je na poziv EOC-a model Hrvatske 

kuÊe u Pekingu, prema ocjeni europskih 

olimpijskih odbora jedinstven po mnogoËemu. 

Naime, ujedinivπi hrvatske πportske i gospodarstvene 

interese i njihove potencijale, HOO 

je u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, 

Hrvatskom turistiËkom zajednicom i 

uglednim tvrtkama kao πto su Podravka, Adriatica.net 

i gradom KorËulom potpuno oblikovao 

organizaciju nacionalne kuÊe na Igrama, 

πto Hrvatsku izdvaja od uobiËajenih rjeπenja. 

U KuÊi, organiziranoj pod nazivom "Hrvatska 

- domovina Marka Pola", bit Êe press centar 

HOO-a, studio Hrvatske radiotelevizije i mjesto 

susreta gospodarstvenika i drugih javnih 

uglednika u vrijeme Igara u Pekingu. 

ODRÆANE 12. IGRE OTOKA 

Na francuskom prekomorskom otoku Gvadalupi 

od 24. do 30. svibnja 2008. godine odræane 

su 12. Igre otoka na kojima je sudjelovala 

i hrvatska korËulanska sportska delegacija 

predvoappleena dogradonaËelnikom KorËule Duπanom 

Kalogjerom, voditeljicom Odjela za meappleunarodnu 

suradnju HOO-a Ljiljanom Ujlaki 

©ubiÊ i voappleom sportske delegacije Æarkom Lozicom. 

U treÊem nastupu otoka KorËule na Igrama 

sudjelovalo je 27 korËulanskih sportaπa, i to u 

plivanju, atletici, stolnom tenisu, tenisu i rukometu. 

InaËe, na opÊoj skupπtini Organizacijskog 

odbora Igara otoka (COJI) odræanoj 27. 

svibnja ove godine u Pointe a Pitreu KorËula je 

primljena u punopravno Ëlanstvo te organizacije. 

SljedeÊe Igre otoka odræat Êe se na talijanskom 

otoku Elbi, a KorËula bi trebala biti domaÊin 

Igara 2014. godine. 

INA ZA HRVATSKI ©PORT 

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Ina potpisali 

su 19. svibnja ove godine ugovor o suradnji. 

U nazoËnosti predsjednika HOO-a Zlatka 

Mateπe, ugovor su potpisali glavni tajnik 

HOO-a Josip »op i direktorica Sektora korporativnih 

komunikacija Ine Maja Zovko MiholiÊ. 

Potpisivanjem ugovora s HOO-om ugledna 

naftna kompanija Ina obnavlja Ëlanstvo u Hrvatskoj 

olimpijskoj obitelji na godinu dana u 

statusu godiπnjeg Ëlana, iskazujuÊi i tako visoki 

stupanj odgovornost i skrbi za πportsku zajednicu 

u Hrvatskoj i njenu ulogu u meappleunarodnom 

πportu. 

Hrvatski olimpijski odbor, voappleen naËelima 

dobrog gospodara, Ëlanstvo Ine u hrvatskoj 

olimpijskoj marketinπkoj obitelji prihvaÊa s 

odgovornoπÊu vrhovne πportske institucije koja 

skrbi o programu javne potrebe πporta na dræavnoj 

razini, a posebice u godini Olimpijskih 

igara i priprema za nastup hrvatske olimpijske 

delegacije za OI Peking 2008. godine. 

ERICSSON ZA RA»UNALNI KARTON 

OLIMPIJACA 

Od danas niπta neÊe biti isto, barem πto se ti- 

Ëe zdravstvene skrbi o vrhunskim πportaπima, 

za koje je vodeÊa kompanija globalnih komunikacija 

Ericsson Nikola Tesla jedinstvenim aplikativnim 

sustavom umreæila vrhunska raËunalna 

znanja i tehnologije u zdravstvenu skrb o 

πportaπima HOO-a, izjavio je predsjednik Hrvatskog 

olimpijskog odbora Zlatko Mateπa na 

sveËanosti potpisivanja sporazuma o specijalnom partnerstvu dviju institucija, 13. lipnja u sjediπtu 

Ericssona u Zagrebu. 

Prema ocjeni predsjednika Zdravstvene komisije HOO-a prof. dr. sc. Borisa Labara, predstavljeni 

je projekt temelj buduÊeg Instituta za πportsku medicinu u funkcionalnom i virtualnom 

smislu. ZahvaljujuÊi visokim struËnim znanjima i tehnoloπkim inovacijama aplikacija 

omoguÊuje pristup zdravstvenom kartonu bilo gdje, bilo kada i bilo kojem ovlaπtenom Ëlanu 

lijeËniËkog tima koji radi sa πportaπima, omoguÊuje uvid u njihovu anamnezu, nalaze funkcionalnih 

i drugih ispitivanja, rezultate laboratorijskih pretraga te podatke vezane uz antropometriju 

i ostale osobitosti πportaπa. 

Za poËetak u raËunalnom sustavu zdravstvene skrbi naÊi Êe se olimpijski kandidati za Olimpijske 

igre u Pekingu. U nazoËnosti brojnih uglednika hrvatskog πporta, Ëlanova VijeÊa HOOa 

s predsjednikom HOO-a Zlatkom Mateπom na Ëelu, predstavnika nacionalnih πportskih saveza, 

predsjednika Zdravstvene komisije HOO-a Borisa Labara, pomoÊnika glavnog tajnika 

HOO-a za marketing Ranka ΔetkoviÊa, pomoÊnika za financije i informatiku Kreπimira Raosa, 

voditeljice zdravstvene skrbi u HOO-u Mimi Vurdelje te predstavnika medija, ugovor su 

potpisali glavni tajnik HOO-a Josip »op i predsjednica Uprave Ericssona Nikole Tesle Gordana 

KovaËeviÊ. 

54

PO 100.000 KUNA ÆUPANIJSKIM 

ZAJEDNICAMA 

ZajedniËka donacija Hrvatskog olimpijskog 

odbora (HOO) i Hrvatske lutrije, 100.000 kuna, 

namijenjena πportskim æupanijskim zajednicama, 

stigla je na adresu ZagrebaËkog 

πportskog savezu (Z©S) 28. travnja, za sanaciju 

©portsko-rekreacijskog centra Trnje. Taj 

vrijedan Ëek preuzeo je predsjednik Z©S-a Tomislav 

©epec na prigodnoj sveËanosti u zagrebaËkom 

klubu Fortuna, vlasniπtvu Hrvatske lutrije. 

IzvlaËenjem ædrijeba koji je obavila atleti- 

Ëarka Danijela GrgiÊ 20. svibnja upriliËena je 

sveËanost donacije sto tisuÊa kuna HOO-a i 

HL-a Zajednici πportskih saveza i udruga 

Splitsko-dalmatinske æupanije. »ek je uruËen 

predsjedniku Zajednice Zdravku OmrËenu u 

nazoËnosti brojnih uglednika splitskog i æupanijskog 

sporta u Domu kulture u RunoviÊima. 

Sportski savez Bjelovarsko-bilogorske æupanije 

svojih je sto tisuÊa kuna dobio 16. lipnja 

u Ëeku na prigodnoj sveËanosti na ©portsko-rekreacijskom 

centru u Velikoj Pisanici. 

»elnici HOO-a Zlatko Mateπa i Josip »op, 

vodstvo Hrvatske lutrije ©ime BuliÊ i Josip ©ariÊ 

te pomoÊnica glavnog tajnika HOO-a Alma 

PapiÊ, Ëiji Ured za programe lokalnog πporta 

HOO-a koordinira ZajedniËkim programom 

potpore, zadovoljni su dinamikom koriπtenja 

fonda predviappleenog za potporu projektima æupanijskih 

πportskih zajednica. 

PORE» DOMAΔIN 

IGARA MLADIH 2009. 

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa i poreËki 

gradonaËelnik Edi ©tifaniÊ potpisali su 17. svibnja 

2008. pismo namjere o isticanju kandidature 

Grada PoreËa za organizaciju 2. Igara mladeæi 

jugoistoËne Europe, Ëiji je Hrvatska domaÊin 

2009. godine. InaËe, PoreË je od travnja 

2008. novi Ëlan Hrvatske olimpijske obitelji, 

Ëime je postao prvi grad u statusu marketinπkog 

partnera Hrvatskog olimpijskog odbora. 

InaËe, potpisivanjem OpÊeg sporazuma o 

suradnji ministara zemalja jugoistoËne Europe 

na sastanku 2006. godine u Istanbulu, a pod visokim 

pokroviteljskom VijeÊa Europe, Igre 

mladeæi su prva regionalna viπeπportska priredba 

za mlade πportaπe od 14 do 18 godina, a 

odræavat Êe se svake druge godine. 

PROSLAVA KULTURE I OLIMPIJSKOG OBRAZOVANJA 

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Hrvatski zbor sportskih novinara (HZSN) predstavili 

su u Ëetvrtak 5. lipnja u zagrebaËkom Novinarskom domu tri jedinstvena projekta kulture i 

olimpijskog obrazovanja u πportu o kojem skrbi HOO, a od kojih su dva uvrπtena u program 

Olimpijske solidarnosti Meappleunarodnog olimpijskog odbora (MOO) 2008. godine: 

serijal knjiga "Mali sportaπi" Vite SpasoviÊa i interaktivni edukativni CD "©portiÊi" Radice 

Jurkin. TreÊi je skladba "Olimpizma put", koju je u konkurenciji 26 zemalja meappleunarodnog 

natjeËaja MOO-a 2008. "Sport i glazba" ocjenjivaËki æiri uvrstio u osam najboljih. 

Svaki projekt na svoj naËin ima za cilj motivirati najmlaapplee za πport, pouËiti o njegovim 

znaËajkama i prednostima, promicati vrijednosti olimpizma te potaknuti druπtvo u odgoju 

mladih u prijateljstvu, solidarnosti, dostojanstvu, odgovornosti i znanju. "Radi se o naoko 

neprimjetnim projektima, ali su oni od velike vaænosti za ukupni hrvatski πport jer se bave 

najmlaappleima", kazao je na promociji projekata predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa. 

O vaænosti promicanja πportske kulture meappleu najmlaappleima govorili su i predsjednik 

HZSN-a, i sam bivπi πportaπ Jura Ozmec, ugledna televizijska novinarka Milka BaboviÊ te 

Goran OgurliÊ, glavni urednik VeËernjeg lista, u Ëijoj je distribuciji izdanje "Mali πportaπi". 

KINESKI NAROD NIJE SAM 

U znak solidarnosti s kineskim narodom, 

njegovom predsjedniku Hu Jintau, zbog ærtava 

potresa koji je 12. svibnja pogodio pokrajinu 

Sichuan, u ime hrvatske olimpijske obitelji Ëelnici 

HOO-a Zlatko Mateπa i Josip »op uputili 

su 13. svibnja na adresu Kineskog olimpijskog 

odbora i njihova predsjednika te glavnog tajnika, 

Lia Penga i Luzenga Songa, izraze dubokog 

suosjeÊanja i solidarnosti. U znak solidarnosti 

cjelokupne meappleunarodne olimpijske obitelji, 

Meappleunarodni olimpijski odbor je u dogovoru 

s Organizacijskim odborom Olimpijskih 

igara u Pekingu (BOCOG) odluËio donirati 

milijun dolara potpore. 

©PORT KAO 

HRVATSKA BA©TINA 

Hrvatski πport puno je plodonosniji nego πto se 

skrbi za njegovu ulogu u povijesti hrvatskog 

druπtva. Upravo zato smatramo se pozvanima 

mobilizirati sve koji mogu doprinijeti oËuvanju 

njegove baπtine, i za hrvatsku i za meappleunarodnu 

zajednicu, glavna je poruka Skupπtine obnovljenog 

Hrvatskog druπtva za povijest πporta odræane 

u Zagrebu 31. svibnja, pod predsjedavanjem 

predsjednika Darka DujmoviÊa. 

Hrvatsko druπtvo povijesti πporta istaknulo je i 

dobre primjere skrbi o povijesti, kao πto su Muzej 

πporta u Splitu u osnivanju, Hrvatski πportski muzej, 

publicistiËka izdanja autora osjeËke, splitske, 

zagrebaËke, ali i drugih πportskih zajednica. Dobar 

primjer je Ëasopis HOO-a Olimp, u Ëijem prilogu 

se veÊ desetu godinu nastoji nadoknaditi cjeloviti 

Ëasopis Povijesti hrvatskog πporta, koji je 

izlazio do 1999. godine. 

Za poticanje istraæivaËkog struËnog rada, publiciranja 

te drugih oblika Ëuvanja i prikupljanja 

arhivske i povijesne graapplee, Druπtvu je nuæna πira 

druπtvena i πportska potpora: od sveuËiliπnih institucija 

do nacionalnih πportskih saveza i πportskih 

zajednica æupanija te sveuËiliπnih i znanstvenih 

institucija. Stoga Êe Druπtvo o toj temi veÊ 

ove godine odræati javne tribine i rasprave.6 

SVIBANJSKA PROSLAVA ©PORTA 

ZA NAJMLA–E 

Pod motom "I ja Êu biti olimpijac", Olimpijski 

festival djeËjih vrtiÊa Hrvatske 2008. rije- 

Ëkim je susretom djevojËica i djeËaka 

predπkolske dobi na Kantridi 4. svibnja ozna- 

Ëio mjeseËnu, svibanjsku proslava πporta i 

olimpizma prema nacionalnom projektu Hrvatskog 

olimpijskog odbora. Festival proslave 

πporta i olimpizma najmlaappleih u Hrvatskoj, za 

djevojËice i djeËake podjednako u Ëetiri atletske 

discipline i u malom nogometu, odræan je 

u 43 grada πirom zemlje, a sudjelovalo je 356 

"reprezentacija" djeËjih vrtiÊa i viπe od 14 tisu- 

Êa djece. 

Projektu nacionalne promidæbe olimpizma - 

Olimpijskom festivalu - pridruæila se, treÊi put 

zaredom, hrvatska tvrtka djeËje obuÊe Ciciban. 

Projekt Ëiji je nositelj Ured za programe lokalnog 

sporta HOO-a utemeljen je 2002. godine, 

a do danas je okupio viπe od 80 tisuÊa djece 

najmlaappleih sudionika hrvatskog druπtva. 

55

GRAD PORE», 

»LAN HRVATSKE 

OLIMPIJSKE 

OBITELJI

magazin hrvatskog olimpijskog odbora - Hrvatski Olimpijski Odbor

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?