1.3.2.D. Srbi i Hrvati u narodnooslobodilačkoj borbi u Hrvatskoj

Ivo i Slavko Goldstein 249
ustaša u talijanskoj emigraciji brojčano su također prevladavali
ljudi iz Imotskog i šire okolice, potom oni iz Livna,
zapadne Hercegovine i Like. 2
Sve u svemu komunisti su pred rat, a osobito u vrijeme rata
u nas jačali. U vrijeme rata, međutim, nisu otvoreno izražavali
svoje ciljeve, pa u redovima Komunističke partije
Jugoslavije (KPJ) i KPH prevladava mišljenje da su predanost
antifašističkom programu i predvođenje NOB-a
najbolji načini poslijeratnoga ostvarivanja stranačkog programa,
tj. uspostave jednostranačke komunističke vlasti i
socijalističkog poretka u zemlji. Pritom su relativno rano i
spoznali da ne samo oni nego i svi drugi politički pokreti u
predratnoj i ratnoj Jugoslaviji ne mogu biti uspješni bez
jasnih stavova o rješavanju nacionalnog pitanja. To je ponajbolje
iskazao Josip Broz Tito u svome poznatom programatskom
članku Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlu
narodnooslobodilačke borbe, objavljenom 1942. u Proleteru,
br. 16, u kojemu, s jedne strane, konstatira da su “baš
nacionalno ugnjetavanje i neravnopravnost” omogućili “fašističkim
osvajačima da lako porobe” mnoge “zemlje”, pa i
Kraljevinu Jugoslaviju te, stoga, s druge strane, sažima
nacionalni program komunista:
Komunistička partija Jugoslavije i dalje će se boriti za bratsku,
slobodnu i ravnopravnu zajednicu svih naroda Jugoslavije [...], [a]
protiv velikosrpskih hegemonista koji teže ponovnom ugnjetavanju
svih naroda Jugoslavije.
Iz toga je, potom, proizišao tročlani program KPJ provođen
od 1941. do 1945. godine: prvo, odlučna borba protiv
nacifašizma i njegovih domaćih izdanaka kao globalno i
lokalno najizravnijega i najpogibeljnijeg neprijatelja; drugo,
2 Usp. B. Krizman, Pavelić i ustaše, Zagreb, 1978., 564-574.