1.3.2.D. Srbi i Hrvati u narodnooslobodilaÄkoj borbi u Hrvatskoj
1.3.2.D. Srbi i Hrvati u narodnooslobodilaÄkoj borbi u Hrvatskoj 1.3.2.D. Srbi i Hrvati u narodnooslobodilaÄkoj borbi u Hrvatskoj
248 Srbi i Hrvati u narodnooslobodilačkoj borbi u Hrvatskoj Takav karakter i razvoj NOB-a u Hrvatskoj determinirali su i brojčane odnose između Hrvata i Srba u borbenim jedinicama, pa i njihove međusobne odnose u hrvatskome antifašističkom ratu. 1. Komunisti U političkom životu Hrvatske 30-tih godina 20. st. nastaju dva izrazito različita, antagonistički suprotstavljena tabora: prema brojnosti te utjecaju i dalje prevladavala građanska opcija predvođena Hrvatskom seljačkom strankom (HSS), ali, s druge strane, i simpatizeri krajnje lijevih i krajnje desnih ideologija postaju sve snažniji i prisutniji u javnosti. Ta podjela je bila izrazito oštra u gospodarski nerazvijenim, pasivnima krajevima, u kojima su političke vrijednosti građanskog društva i građanskih stranaka slabije zaživjele, o čemu svjedoče i sljedeći primjeri: Iz Kraljevine Jugoslavije je u Španjolski građanski rat krenulo boriti se na strani republikanaca približno 1300 dobrovoljaca. Iz Hrvatske ih je bilo približno 700, dakle više od polovice, a gotovo 10 posto - njih 63 - iz Imotskog (prema popisu stanovništva iz 1931. općina je Imotski imala 41.397 stanovnika): samo iz maloga Zagvozda, koji je prema istome popisu imao 2663 stanovnika, bilo ih je osam. 1 U Španjolsku su, usto, primjerice otišla i 32 Livnjaka. Dakle, španjolski su se dobrovoljci regrutirali iz prve generacije došljaka u grad iz siromašnih sela, natprosječno, pak, baš iz krajeva koji tih istih godina daju i mnogo ljudi u ustaški pokret: prema jednome popisu iz 1936. godine, među 509 1 Prema: M. Korenčić, Naselja i stanovništvo Socijalističke Republike Hrvatske 1857.-1971. godine, Zagreb, 1979., 300-301.
Ivo i Slavko Goldstein 249 ustaša u talijanskoj emigraciji brojčano su također prevladavali ljudi iz Imotskog i šire okolice, potom oni iz Livna, zapadne Hercegovine i Like. 2 Sve u svemu komunisti su pred rat, a osobito u vrijeme rata u nas jačali. U vrijeme rata, međutim, nisu otvoreno izražavali svoje ciljeve, pa u redovima Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i KPH prevladava mišljenje da su predanost antifašističkom programu i predvođenje NOB-a najbolji načini poslijeratnoga ostvarivanja stranačkog programa, tj. uspostave jednostranačke komunističke vlasti i socijalističkog poretka u zemlji. Pritom su relativno rano i spoznali da ne samo oni nego i svi drugi politički pokreti u predratnoj i ratnoj Jugoslaviji ne mogu biti uspješni bez jasnih stavova o rješavanju nacionalnog pitanja. To je ponajbolje iskazao Josip Broz Tito u svome poznatom programatskom članku Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlu narodnooslobodilačke borbe, objavljenom 1942. u Proleteru, br. 16, u kojemu, s jedne strane, konstatira da su “baš nacionalno ugnjetavanje i neravnopravnost” omogućili “fašističkim osvajačima da lako porobe” mnoge “zemlje”, pa i Kraljevinu Jugoslaviju te, stoga, s druge strane, sažima nacionalni program komunista: Komunistička partija Jugoslavije i dalje će se boriti za bratsku, slobodnu i ravnopravnu zajednicu svih naroda Jugoslavije [...], [a] protiv velikosrpskih hegemonista koji teže ponovnom ugnjetavanju svih naroda Jugoslavije. Iz toga je, potom, proizišao tročlani program KPJ provođen od 1941. do 1945. godine: prvo, odlučna borba protiv nacifašizma i njegovih domaćih izdanaka kao globalno i lokalno najizravnijega i najpogibeljnijeg neprijatelja; drugo, 2 Usp. B. Krizman, Pavelić i ustaše, Zagreb, 1978., 564-574.
- Page 1: Ivo i Slavko Goldstein Srbi i Hrvat
- Page 5 and 6: Ivo i Slavko Goldstein 251 najavlju
- Page 7 and 8: Ivo i Slavko Goldstein 253 sljedeć
- Page 9 and 10: Ivo i Slavko Goldstein 255 više i
- Page 11 and 12: Ivo i Slavko Goldstein 257 kuna, la
- Page 13 and 14: Ivo i Slavko Goldstein 259 pridobiv
- Page 15 and 16: Ivo i Slavko Goldstein 261 Sve do l
- Page 17 and 18: Ivo i Slavko Goldstein 263 ližno 5
- Page 19 and 20: Ivo i Slavko Goldstein 265 između
- Page 21: Ivo i Slavko Goldstein 267 Septembe
248<br />
<strong>Srbi</strong> i <strong>Hrvati</strong> u narodnooslobodilačkoj <strong>borbi</strong> u <strong>Hrvatskoj</strong><br />
Takav karakter i razvoj NOB-a u <strong>Hrvatskoj</strong> determinirali su i<br />
brojčane odnose između Hrvata i Srba u borbenim jedinicama,<br />
pa i njihove međusobne odnose u hrvatskome antifašističkom<br />
ratu.<br />
1. Komunisti<br />
U političkom životu Hrvatske 30-tih godina 20. st. nastaju<br />
dva izrazito različita, antagonistički suprotstavljena tabora:<br />
prema brojnosti te utjecaju i dalje prevladavala građanska<br />
opcija predvođena Hrvatskom seljačkom strankom (HSS),<br />
ali, s druge strane, i simpatizeri krajnje lijevih i krajnje<br />
desnih ideologija postaju sve snažniji i prisutniji u javnosti.<br />
Ta podjela je bila izrazito oštra u gospodarski nerazvijenim,<br />
pasivnima krajevima, u kojima su političke vrijednosti građanskog<br />
društva i građanskih stranaka slabije zaživjele, o<br />
čemu svjedoče i sljedeći primjeri:<br />
Iz Kraljevine Jugoslavije je u Španjolski građanski rat krenulo<br />
boriti se na strani republikanaca približno 1300 dobrovoljaca.<br />
Iz Hrvatske ih je bilo približno 700, dakle više od<br />
polovice, a gotovo 10 posto - njih 63 - iz Imotskog (prema<br />
popisu stanovništva iz 1931. općina je Imotski imala 41.397<br />
stanovnika): samo iz maloga Zagvozda, koji je prema istome<br />
popisu imao 2663 stanovnika, bilo ih je osam. 1 U<br />
Španjolsku su, usto, primjerice otišla i 32 Livnjaka. Dakle,<br />
španjolski su se dobrovoljci regrutirali iz prve generacije<br />
došljaka u grad iz siromašnih sela, natprosječno, pak, baš iz<br />
krajeva koji tih istih godina daju i mnogo ljudi u ustaški<br />
pokret: prema jednome popisu iz 1936. godine, među 509<br />
1 Prema: M. Korenčić, Naselja i stanovništvo Socijalističke Republike Hrvatske<br />
1857.-1971. godine, Zagreb, 1979., 300-301.
Change language