1898. godina

144 Liečnički .Viestnik 1898. Br. 5.
Br. 5. Liečnički Viestnik 1898. 145
sloven za diagnozu da posluže, ipak je ne_dvojbeno, da sluznice disala i probav.ila
barem redoito ne obo'le prije, nego li se pojaviše značajni symptomi na koži,
nu i to, da obično oboli jedan ili drugi dio ·istodobno s pojavom prvih trajnih
promjena na koži, koje obično groznica prati.
U najnovije doba uztvrdio je S ti eker (33), da je sluznica nosa si elom
prvotnoga prokazljivog afekta, na što na je izjaviti, da s tim mnienjem absolutno
nismo sporazumni.
O redu, kojim ovi dielovi : obole, , iz•·ažava se d e l a S o ta y L a s tr a
ovako : "Prve promjene pojavljuju se obično na mekom nebcu i resici ; odavle
razprostiru se po cielom tvrdo nebcu, po lukovih nebca, krjnicih, jeziku, beri"
šaljki i gljotu, .po utlini . np sa i ždtiela i po nosu.
"15 drugih slnčajevih oboli · najprije sluznica nosa, a odavle širi se zaraza_
dalje neposredno ili posredovanjem razlučeno stojećih čvorića na sluznici
ustiju;"
Tomu ninienju ne mogu da se pridružim. Najprije se odlučno izjavljujem
proti nazoru, da se promjene na sluznici šire per continuitatem ili per contiguit.atem,
jer smatram prokazu konstitucionalnom priljepčivom bolesti ; njena maja
(virus) oživljava od dobe do dobe i ostarlja na posvema nepravilan način, pod
izrazitimi znaci iznenadne invazije u krv na najraznoličnijih dielovih tiela nova
legla (Herde) i izazivlje nove promjene. Tko je imao sgode više gubavaca dulje
doba promatrati, znade, da pojavi na 11jih po mjesece, ni brojno ni prostorno
se ne množeći ni ne izčezavajući, sasma nepromienjeno postoje i da obično tek
provala groznice nov život u jednoličnu sliku bolesti donosi, pošto se za njena
trajanja, odnosno iza nje, na do · sada nezaraženih mjestih kože i sl uz nica nove
pojave pokažu, a dosta 'Često. stare opE:t djelomice ili i sasma izčeznu. Prokaza
je dakle po mom mnienju i uvjeenju izričita metastazna bolest, koja imade
.doduše stanovita . obljubljena mjesta, . ali u njih(Wih pro iz vodih sasma je neznatna
. sposobnost okolišne zaraze.
Ni daljne mnienje d e l a S o t e, da je m('ko nebce i resica o b i č n o
prvim sjelom bolesti, ne mogu da poprimim, pošto vidjeh mnogo gubavaca,
koje je jiir kroz godine mučilo prokazljivo zapaljenje nosa (rhinitis leprosa) i
prokazljivo zapaljenje gljota {laryngitis leprosa), a uza. sve to je nebce i resica
sasnia zdrava bila.
S navedenih razloga ne mogu ni odobriti I m p eye m odred jeni red oboljenja
sluznice, po kojem . najprije ustnice, onda jezik, kašnje tvrdo i meko
·
nebce, onda berišaljka, a napokon gljot oboli.
Navedena ljestvica čestoće u prvom nas redu upućuje, da sluznica · nosa i
gljota č e š će oboli nego sluznica nebca, nu donekle nam dozvoljava i zaključak,
da nije posljednje navedena sluznica, koja o b i č n o prva oboli. Po mom izkustvu
obič n o je sluznica nosa, a ne rjedje sluznica gljota" (osobito poklopčiea), svakako
· prije nego sluznica nebca, sjelo m prokazljivih proizvoda To se u ostalom
može lako raztumačiti time, što je nosna sluznica više izvržena mehaničnim i
thermičnim podra7..ajem, a uz to promienjena prijašnjimi nežiti (catarrhi) pristupnija
riavali· bacilla prokaze i lakše im podleže, nego manje napadana sluznica
.nebca. Izmedju sh.1,znica gornjega diela disala i pro bavila oboli najrjedje j naj­
·kašnje stražnji dio ' ždriEila ; barem ja vidjeh ·razmjerno mn()ge vrlo · razvijene
slučajeve, kod kojih su sve vidljive sluznice · manje ili više prokazljive bile,
dočim je samo još stražnji dio ždriela bio nezaražen.' Da li se uzrok o\·og
odpora, ove žilavosti nalazi .u gradji ili u zaštićenom položaju ovoga diela, ne
odvažujem se da odlučim.
1. Prokaza nosa.
Očevidne promjene, koje se razvojem prokaze na nosu pokazuju, · svratiše
odmah iz prvine na se pažnju liečnika. Već Ja n u s D a m a s e e n u s (S er a p i o n),
najstariji izmedju arapskih liečnika, koj i su o toj bolesti pisali, spominje izpadanje
trepuljka u nosu kao znak prokaze ("cadurit pili, qui nascuntur in naso").
A v i e e n n a navadja uz iz padanje tre pu ljka u nosti gubitak njuha, uništenje
hrskavice nosa i gubitak nosa (nEt apparet in naso, et fortasse fit oppilatio in
naso,· et privatio olfactus" . · . . "Et corrodit cartilago nasi, deinde cadunt
nasus . . .") I. P l a t e a v i u s, koji je po primjeru salernitanskoga systematičara
O o n s t a n t i n u s a A fr i e a n u s a, četiri vrsti pro kaze razlikovao, spominje kod
elephancij e suženje nosnica ("angustiailtur nares"), kod leonine užinu i
suhoću nosnica ("nariuin est similiter gracilitas cum veliementissima siccitate")
i napokon kod' a lo p e e i j e otok nosa s ·premećenim njuhom ("nasus ingrossatur
et diffictdtas fit odoratus ..."), dočim kod tyrij e ne spominje promjena na
tom organu. T h e o d or i e u s navadja, da kod alopecije krv iz nosa teče i kod .
naj slabijega ·dodira (" ... ex levi palpatione nari um sanguis educitui·"). G or d o­
n i u s nabraja kao sigurne znakove izrazite pro kaze razširenje vanjskog i suženje
nutrnjega nosa, zadušljivost i hunjkavost e;, . • . dilatatio narium exterius et
coarctatio interius cum difficultate anhelitus et quasi si curri naribus loqueretur")
; nu proces se ne ograničava na ove promjenP, jer na koncu bolesti
urilštava se i propada hrustavi htipelj ("corrosio cartilaginis, quae inter . foramina
narium et casus ejusdem ... ") Ovaj nam je pisac ocrtao donekle poviest
razvoja prokazljivoga procesa, a A r·n o l d u s d e V i ll a N o v a upućuje nas, kako
su si zorno predstavili sluznicu nosa, · odnosno promjene na njoj. On veli : "Item
cognoscuntur ex vulnere existente in nari bus et vide:ritur sic, quod debet aecipi ·
una parva· virga ligni et bifurcari ad modum tenaćulorum. et debet interponi
nas um, aperiendo ipsum ; et , debet res pici in teri us cum candela iricensa : et si
interius videatur ulceratio vel excoriatio in profunditate nasi, signum est propriae
Leprae et ill ud signum a b ali quo, nisi a sa pien te, non vietur:" Dodademo
li još, da je o h a u li a. e "dila tati o et tortura narium extrorsum cum in teri ori
strictura" medju ostalih šest, od njega navedenih pathognomoničnih symptoma
(signa univoca) prokaze ubrojio, prikazasmo ne samo poznavanje · prokaze nosa
u srednjem vieku, nego takodjer ,;eliku važnost, koju imadjahu na utvrdjenje
·
diagnoze.*
Liečnici XVI., XVII. i XVIII. stoljeća, od kojih razmjerno njih ·malo
prokazu vidje, ne razširiše ničim poznavanJa · pi·okaze nosa. rrako vele Inn
o e e n s (l) u svojoj razpravr' koncem XVI, a V ar a Ii d a e us ( 3) u pn-oj polovini
XVIt stoljeca Jednostavno ono isto, što je O h l;\ u l i a e rekao,· i postavljaju
* Do sada navedene · podatke pisaca · crpao sam iz "excerpta", . koja se· nalaze u
djelu Henslera "Von abtmdlii.ndischen. Aussatze im Mlttelalter, H&:mburg 1790".