1898. godina

10 Liečnićki Viestnik 1898. Br. 1.
kojega objelodanjnjem*, u toliko je zanimiv, da nam 1jelava podpuno odnošaje
e a p i ll ar ne e ir k u l a e i j e re t i n e, a donP.Ide nas bftrem djelomično upueuje
u labirint collateralne compensatornf:' cirkulacije. Pogledom pc1ko na ophthttlmoložki
nalaz ovaj slučj zaista ima se smatrati kao izvanredna riedkost, pošto
takvog ili sličnoga nema ni narisanog ni opisanog u nijednom ophtbalmoložkom
atlasu, niti u starom J a ger u, niti n We eker u, niti u zadnjem izdanju
H aabo v o m.
H. P., 3fl godina star, već od djetinstva ima manu na m·dcn (radi toga oprošten od
vojničke službe). Prij e 10 godina zabolila ga iznenada težko desna strana glave, a bol zalazila
i u desno oko. Ležao je dva dana, bol minula, ali desno oko bilo je kao koprenom
pokriveno, a od jutra do večera sve je više rasla ta koprena, bivala sve gušća, tako da na
Yečer desnim okom nije ni svieće mogao raz poznati ; od to doba nikada više nije progledao
na oko. Sada je radi trachoma (kao sumnjiv slučaj l poslan od kotarske oblasti u
bolnicu na liečenje.
Status praesens. Desno oko amanrotično. n vanjštini normalno, izuzamši razširenu
zj enicu. Opthalmoskopskim pretraživanjem i to u upravnoj slici nalazi se : prozirni
sistem normalan ; staklovina bez zamućenja, patholožke promjene na pa pil! i, na re tini i na
krvnih žilah, koje karakteriše atrophia nervi optici ex einbolia totali art. centr. retin.
Nu pošto se nalaz krvnih žila odalečuje od obične slike, što nam je podaje embolia
totalis, upustit ćemo se u potanko opisivapje dna oka. Papilla s malim conusom temporalno
pod puno biela, oštro ograničena, te se jako iztiče sa svojom bj elinom od crljenkastoga
dna. U cielom predjelu
papille, nešto malo udubljene, nigdje se ne naila:d na krvne žile,
već je ciela linearno prekrižena tankimi bj elkastimi crtmni, koje su izraz atrophičnoga
sgušenja, u da se ue dade ntzpoznati oveće i odebljane crte, koje bi imale predstavljati
osušene krvne žile. Oieli fundus oka . blišta jako crvenkasto, a u macularnom predjelu
nema nipošto promjene refleksa (važni symptom retinalne degeneracije). Na granici papille
započimlju se u jedanput oštro prikazivati
ogranci krvn ih žila, bieli kano snieg, u raznoj
dužini, ali nigdje nisu dulji od jednoga papillarnog diametra, te svravaju tankim oštrim
vrhom, koji se gubi u jednolični crvenkasti fundus. Ovi ogranci nemaju niti perivascu·
larnoga niti enclovasculamoga refleksa, već se prikazuju kao pruge pos verna biel e, koje
se gdj e i gdje dichotomično diele,
sačuvajući obični kaliber retinaluih žila.
Na prvi mah pričinja se kao da ove biele pruge predstavljaj u obliterirane arterije
i vene, 11u po njihovom razporedu prepoznaje se (vidi sliku) u gorujoj hemisferi dva
ogranka a-a', na ime obliteriranu a= art. papill. super. tempor. i a1 = art. papill. sup.
nasal., k tomu mali ogranak b =
mmus nusalis a1·t. cent1·. Tet. ili u'rt. mediulis, koji se
dieli od iste nešto dublje U doljnoj hemisferi nalazimo e= art. papill. inf. temporalis i
c1 =art. papill. inf. nasal. Ogranak d = 1·wnus tcmpomlis art. cent1·. ret. iti m·t. muculm·is,
kojega nipošto u ovom slučaju ne smijemo smatrati kao ciliarni ogranak. Od ve·
noznih žila nigdje ni traga, isto lako ne vidi se niti najmanje chorioidealne
promjene, te
se niti u skrajnoj periferiji ne nalazi ua nikakvu arterioznu ili venoznu žilu. Uslied patholožke
promjene retine ne vidi se chorioidealni žilni sistem.
Obična ophthalmoskopska slika kod emlJ. artr. centi-. retiu., kako nam ju
pružaju atlasi , n zadnjem stadiju poslije pet ili više godina jest : arterij e sasvim
tanke bez centralnoga refleksa, Yene lH'Što sužene, protežu se normalno do
periferije dna oka, dapače u periferiji dna venozne žile donekle su razširene.
Papilla izgleda jednolično biela, a krvne žile, koje ju Jn·ižaju, prepoznaju se
vrlo točno, te su obrubljene sivom crtom. Od ove slike naša se znatno odalečuje,
te nam je tumačiti uzrok toga pojava. Poznato je, da se art. eentr. retin.
smatra kao terminalna arteria u smislu O o h n h e i m a , nu sudeći po ophthalmoskopskom
nalazu kod svake totalne embolije, strictissime ne može se ubrojiti
* Predstavio ga na skupštini sbora liečnika od 31. svibnja 1897 .
Hr. l. Liecnički Viestni.k. 1898. 11
tu arteriju medju terminalne arterije, jer uviek nalazimo retinalne krvne žile
(vene i arterije) napunjene krvlju, koja ili stagnira. ili još po malo teče, tako,
da se kao konac tanki krvni stupić može na cielom dnu oka do skrjne periferije
pratiti, dapače tu se nalaze početci venoznoga sistema dosta razšireni, a u papillarnom
predjelu nešto uzid. Ova reducirana cirkulacija nije kadra dovoljno
hraniti retinu tako, da sačuva i nadalje svoju physioložku funkciju, nu ipak
ne dopušta, da arteriozni i venozni ogranci kod ophthalmoskopskoga pretraži ­
vanja sasvim iz(eznn. Prvo tumačenj e toga pojava podao nam je L eber. 1 Baš na
ulazu očnoga živca u oko tu je mje,;to, gdje arteriozni retinalni system dobiva
anastomoze od ciliarnog arterioznog sistema i to na dva načina : direktno kroz
circulus artrriosus n. optici Zinni, 4 ogranka (po J a ger u ·iše od 4) orl a. a.
eiliares posticae breves ; i n d ir e k t n o kroz arter. chorioideales, koje se razprostranjuj
u u lam inu cribrosu vascularizirajući papillu očnoga živca. 'l'irn nam je
sasvim raztumačeno, kako i kod embolia totalis art. centr. retin. može biti
uzpostavljena cirkulacija u manjem stepenu, koja bi se najbolje nazvala e o l J a­
teralna. Ali Schmidt-Rimpler2 nije toga mnienja, već nazivlje collateralnorn
cirkulaciju, koja po njegovom nazoru nastane kod embolije u periferiji
dna oka, gdje veli da ima direktnih anastomoza medju retinalnimi i chorioidealnimi
capillari, zato obih1i nalaz kod embolije, razširene vene u periferiji .
H ir s e h 8 u novo doba nalazi tri razna cirkulatorna predjela u re tini, na ime :
predjel gornji obskrbljen od art. papillar. su peri ores, predjel dol nji obskrbljen
od art. papillar. iuferiores i trokutni predjel macnlo-papilarni obskrbljen poglavito
od art. ciliares. To je sasvim uararno, da je collateralnoj cirkulaciji kod
embolije put otvoren, ali nviek n maloj mjeri, tako da ista nije dostatna
podržati integritet funkcije retine, ali ipak da se legitimira obični nalaz reducirane
cirkulacije kod ophthalmoskopskoga pretraživanja.
U našem sluamo toliko, koliko je
njihov tractus emboliziran i konsekutivno t.hromboziraii. ; jama je eardiačna
aetiologija, a u skladu s anamnezom kroz 24 sata svi ogranci arteriae centralis
retinae postepeno em bolizirani, i to periferno baš do mjesta, kojeg nam pokazuje
ophtbalmoskopska slika, a centralno - kako je obični nalaz uslied konsekutivne
thromboze - do iza )amine cribroze. Ovaj slučaj karakteristično nam
pruža priliku, da se teo r ija S e h m i dt- R i m ple r a o cap i lla r noj cirk
u l a c ij i retine - koja je već od nekih uzdrmana - sasvim zabaci,
te tim teorija L e bero va, a donekle i Hirschova uzp o sta vi,
n a d o d aj uć i, da se sve anastomoze medju retinalnim i choriod
e a l n i m s i s t e m o m o b a v l j a j u n ar o č i t o u pr e d j e l u d i e b o t o­
m i čnoga d i elj e nj a art. cent1-. retin., a li da periferno iza razdielj
enja u glavne o g ran k e ne p o s t oj i nikakva anastomoza
n i t i d i re k t n o n i t i i n d i r e k t n o k r o z ar t. e i 1 i ar e s p o s t i e a e b re v e s.
1 Ph. Leber : Bemerk. iib. d. Circul. Verhintn. d. Opt. u. d. Ret. Graefe's Arch.
XVIII. 2. str. 25-'37.
2 Schmidt-Rimpler. Arch. f. Ophtb. XX. str. 287.
3 Patholog. d. Emb. d. Art, centr. Ret. Wiesbaden 1897.