1898. godina

Liečnički Viestnik 1898. Br. l.
Br. l. Liečnički Viestnik 1898. 9
gladka, te u ustih ugodna. Infekcije ne ima, ako se iole čisto drže usta, zubi mogu
biti razklimani i mogu posve manjkati, bolestnik se može svojim svakdanjim
poslom baviti, te ne mora do konca liečenja bezuvjetno u bolnici ostati, ako
ne ima osim fracture drugih komplikacija. Čvrstoća protheze jP. takova, da se
ne će u ustih nikada slomiti. Rane pod prothezom mirno zacieljuju, jer ne
dolaze u doticaj s jelom, a razklimani zubi opet se posve utvrde. Dobro je, da
se usta češće na dan izperu raztopinom chlorovoga kalija.
Za sgotavljanje ove protheze treba samo otisak slomljene čeljusti.
Način, kojim se otisak radi, vrlo je jednostavan, te ne treba nikakovih
izvanrednih sprava. Pošto su usta dobro izprana i desinficirana, treba prelomljene
dielove čeljusti po mogućnosti reponirati, te tako reponirane tupimi kvakami
po asistentu dati držati. Na to se uzme t. zv. žlica za odtiske od lima u
obliku podkove, te se ista napuni masom, koja se rabi za odtiske pri pravljenju
umjetnih zubi, koja se u toploj vodi razmekšava t. zv. Stents-massa. Sad se
pritisne ova masa na zube doljne čeljusti, a asistent pri tom izvuče tupe kvake,
te se sada po mogućnosti reponiraju dielovi prebijcne čeljusti, da se oko njih
masa za odtisak stvrdne, što biva za nekoliko minuta, čim se ohladi. Ovako
stvrdnuta masa skine se zajedno sa žlicom s čeljusti, te se predade zubnomu
tehniku, koji može po ovom odtisku za dva dana sgotoviti prothezu (interdentalschine)
od vulkanizovanoga kaučuka. Ovu prothezu treba jednostavno pritisnuti
preko zubi, te u nju reponirati prelomljene dielove čeljusti. Ona pokriva sve
zube i jedan dio alveolarnoga diela čeljusti, te ostaje mjesec dana netaknuta,
a bolestnik treba da više puta na dan opere usta kojom antiseptičnom
tekućinom.
Nakon toga vremena skine se lahko protheza, pod njom je sve zacielilo,
a zubno meso ostaje posve normalno.
Ovdje su dva bolestnika, od kojih je mladji dječak već izliečen, te mu je
jučer skinuta protheza, a drugomu će se tek za 14 dana ista skinuti, jer čeljust
još nije zacielila.
.Anamneza ovih slucajeva, koje sam izliečio, je sliedeća :
l. J. H., sin posjednika, 7 god. star, bio je dosele uviek zdrav, otac i mati žive,
ima 5 braće, svi živi i zdravi.
9. rujna 1897. udario ga je konj kopitom, uslied čega je doljna čeljust fracturirana,
na lievoj strani brade. Iztepen mu je jedan dolj ni mliečnjak sjekutić. a drugi mn je u
bolnici izvadjen. 22. rujna dobio je prothezu, te s njom govori dobro i razumljivo, može
bez ikakove potežkoće žvakati.
Baš ovo je slučaj, u kojem ne bi bilo moguće upotrebiti ni jedne od prije
navedenih starijih metoda. Mliečnjaci na ime tako su mali, da je posve nemoguće
vezati ih žicom, a osim toga baš je sada korenje resorbirano, te dolje
izpod njih rastu trajni .zubi. Na mjestih, gdje mu je jedan mliečnjak iztepen,
a drugi izvadjen, narasli su za mjesec dana pod prothezom novi trajni zubi,
koji imaju normalan položaj.
Protheza u ovom slučaju drži se, čim se pritisne na zube, nu da toga i
nije, ne bi bili u neprilici, te sam ovdje donio spravu, kojom se protheza u
ustih drži nepomična u takovih slučajevih, gdje zubi manjkaju. 'l'o je aparat
konstruiran od prof. dra. B l e i e h s t e i n er a, liečnika za usta i zube u Gradcu,
te sastoji od limene zdjelice za bradu , koja se izpuni pamukom , da ne
žulji bolestnika, a pričvrsti se pomoću remenja prikopčanoga oko glave. Na
odgovarajućem mjestu doljne čeljusti namještene su dvie kvake, koje se
šarafi dadu po volji regulirati, te one idu u usta i pritiskuju prothezu na
doljnu čeljust, tako da bolestnik ima kao dva kamiša (Mundstuck) od lule u
ustih, koji mu desno i lievo iz usta izlaze, te nutarnji dio, naime prothezu,
s vanjskim limom spajaju.
Drugi u liečenju se nalazeći slučaj je sliedeći :
G. B., krojački naučnik iz 0., 16 godina star, otac i mati žive, ima dva brata zdrava,
Kao diete imao je lympbadenitis colli. sada tomu neima traga Groznicu imao je više puta
bez posljedica.
24. rujna J 897. udario ga je konj u doljnu čeljust kopitom, te mu je iztepao drugi
desni dolnji sjekutić. Ostali prednji zubi doljne čeljusti gibivi sn zajedno s alveolarnim
dielom čeljusti, jer je ovaj odlomljcn od vilice. U gomjoj čeljusti odlomljene su mu od
udarca krune prednjih zubi.
6. listopada dobio je prothezu (inter,lentalschiene) te govori i jede bez potežkoće, a
boli ne ima.
Okulistična kazuistika.
Priobćuje dr. V. Lušić-Matkovic, primarni liečnik u bolnici milosrdne br aće u Zagrebu.
I. Embolia totalis m·teriae centralis 1·etinae.
Poslije no što je Gr a ef e prvi gorl. 1859. ophthalmoskopom . diagnosticirao
emboliju art. centr. retin., a tim sjajno potvrdio teoriju V i r e h o w a o
emboliji arterijalnih žila, danas okulistična literatura broji na stotine i stotine
takovih slučajeva, te u ne malom razmjmju pogledom na anatomsko-patholožke
promjene ophthalmoskop zamienio je anatomički scalpel i podao nam živu sliku
razdrobljenja embolusa, nj egovoga dalnjega proturavanja kroz krvne žile do
podpunoga začepljenja istih ; sliku promjena cirkulacije u obliku e i r e u l a t i o n
a saccade i circulation centripetale, te. pulzaciju arterioznu i venoznu,
koja sama po sebi postane ; sliku degeneracije tkanine u formi haemorrhagičnog
infarkta i sguštene nekroze (Coagulationsnecrose).
Naravno je, da je na taj način uz takova sredstva, gdje se direktno dade
motriti razne patholožke promjene u dnu oka, i aetiologija embolije ponarasla,
pa je uz staru aetiologiju od vitium cardiacum pridošla i nova metastatične
naravi (J a ger), te se i symptomatologija tako razvila i ustanovila, da se težko
dade štogod nova nadodati. Nu samo na žalost terapija zaostala je u povoju,
kakono bijaše pred 30 godina, ma da je patholožka anatomija embolije retine
zaslugom Schw eigera, Nettleshipa i Gowersa makroskopično i mikroskopično
sasvim razjašnjena.
Nu uz sve te stečevine još i dan danas prepiru se ophthalmolozi o tumačenju
crljenkastoga refleksa u macularnom predjelu, a još jača se polemika
vodi o ea p i l l ar n o j i e o JI a t er a l n o j cirkulaciji re tine baš pogledom na
razne nalaze, koji nastanu uslied embolije glavne arterije. S toga nam svaki
pojedini slučaj embolije . može pružiti sgodnu priliku i podati temelja, da se i
to pitanje, koje je samo po sebi jako zamršeno, a još i više uslied anomalija
artP.rijalnih razgranaka, primakne žudjenom riešenj u. S toga stanovišta slučaj,