1898. godina

92 Liečnički Viestnik 1898. Br. 3.
Br. 3. Liečnički Vi estnik 1898. 93
U svakom slučaju, . gdje je samo rectum cancerozan, bilo kod mužkih ili ženskih
preporučuje se u cielosti izvaditi ga perinealnim ,ili pu bio - perin eo -ischiadičkim ili pak
pubio,vagino-iscbiadičkim putem, jer su to · bezuvjetno sgodnijn mjesta, nego sacralni ili
abdominalni putevi. .
Berger pripovieda, da je jedna 53-godii§Iija žena liellena dilatacij om radi navodnoga
suženja rectuma. Kada ju je pregledao, mog!'o je 10 cm. nad suženjem naići na jedno
još jače suženje, o kojega naravi se ne mogaše proiznieti. Preporučio joj je, da će stvoriti
anus iliacus, što je ona odbila. Nakon nekoliko mj eseci vratila se posve cachectična opet
u bolnicu. Sada je konstatirao nedvojpeni .t\l.mOr i stavio diagnozu, da boluje od raka u
rectumu, koji je rasao na starom sužeqju j ponje pako nastalo je vjerojatno od syphilitičkoga
razboljenja. Odlučio je .po načinu Q u n u o v o m izvesti operaciju abdominoperinealnim
putem, što mu je dobro za rukom prošlo, samo da anus, kojega su načinili
u medianoj crti, nije tako uredan, kao što obično anus iliacus. Kada su izrezane dielove,
koji su makroskopički pokazivali sve znakove raka, mikroskopom pregledali, našli su, da
tu u obće ne bijaše rak, nego upalno suženje vjerojatno syphilitičke naravi.
J. B o e e k e l (Straesburg) veli, da se bez svake pogibelji i potežkoće ano-perinealnim
putem dadu exstirpirati svi raci doljnega diela 'rectuma, koji ne nadmašuju 10-12 cm.
visine. Bolestnici mogu živjeti nakon operacije 6, 8, 10 i više godina. Cylindrički raci,
koji su u ostalom i najčel!ći, daju najbolje uspjehe. Kod sarcoma, obično veoma riedko se
nalazećih, je prognoza žalostna. Carcinomatozni tumori, koje ne možemo prstom dosegnuti,
mogu biti uspjehom izvadjeni. Sacralni ili sacro-perinealni put se za te vr,;ti preporuča j
svakako je prognoza kod ovih intervencija opasnija nego kod ano-perinealne exstirpacije.
T.umori, koji jako visoko stoje i oni, koji nadmašuju rectalnu ampullu, dadu se exstirpirati
sacro-iliacalnim putem, kojega je on jedan od prvih preporučivao, ili sacro-abdominalnim
putem preporučenim od Q u e n u a. Operacija je opasna, a nekoliko do sada poznatih
slučajeva ne mogu o nj oj ništa pozitivna reći. On preporuča colotomiju iliacu.
D o ye n veli, da je jedno desetak godina kod raka· rectuma, koji se n iso mogli
operirati, s palliativnim anus iliacns našao dobrih uspjeha. Bolestnici su živili 2-3 god.
Ondje, gdje je otvorio crievo u času operacije, sp0jio ga je kaučukovom cievi, kroz koju
su išle tekućine j upotrebljuje male vrećice od kaučuka, koje :fixira i u koje se ci edi gnoj.
Kada exstirpira rak, bilo naravnim putem ili po načinu Kr a s k e o v o m, ne običaje
načiniti preliminarni anus contra naturam, nego incizijom u regio iliaca jednostavno izvuče
van jedan dio S romanum, k0jega od svoga mesenterija malko odlupi. To dozvoljavR,
da tečajem 6-'3 dana, t. j. za vrieme dok površina ne zaraste, pročišćenje crieva od plinova
i inih tvari liepo napreduje.
J ul l i ar d (Geneva) preporuča anus iliacus ; imao je bolestnika, koji se uz anus
iliacus tako dobro nalazio, da je odbio svaku daljnu operaciju raka rectuma; živio je više
nego tri godjne.
Pollosson (Lyon) je 1884. prvi preporučio prije ablacije rectalnoga raka načiniti
anus iliacua,•jer se onda dade lako aseptično, a i bez pogibelji operirati. Anus iliacus
treba da ostane definitivan. ·
. G alle t (Bruxelles) operirao je 20 puta rak rectuma. Ima se izv.esti totalna ablacija j
žalibože se bolestnici obično kasno jave, pa se moraju onda zadovoljiti s anus iliacus.
Kod devet je to učinio. Kod nizko ležećih raka smatra shodoom kod mužkaraca p_!lrinealnu,
a kod ženskih vaginalnu operaciju, tri je perinealno operirao, svi još žive. Kod visoko
stojećih raka napušta perinealni put. Dva put operirao je po Kraskeu, stvoriv anus
sacralis. Tri je druga operirao po H o e h e n e g g u, ovi su umrli. Tri put je operirao
cancer recto-sygmoideus, izveo totalnu ablaciju spojivši u rani oba krajišta qrieva kao
što u običnom anus vulgaris; jedan je umro odmah, drugi nakon tri mjeseca, a treći živi
još (jednu godinu poslije operacije).
Heydenreich (Nancy). Ako kod žena rak rectuma ne nadmašuj e anus 12-15 cm., ·
·
ima se vaginalnim putem operirati.
D p a g e (Bruxelles) predočuje uspjeh od deset slučajeva, kod kojih je izvršena resek­
.cij a:radi raka crieva : dva su živjela 31/2 god. ; dva operirana radi ovećega rab s bolestnimi žliezdam.i
živila su bez recidiv.e l god. ; šest drugih umrlo je u raznom razmaku vremena, pjlo
radi recidive, ili nastaloga· raka · u drugih organih, bilo radi inih bolestih, neovisnih od raka.
Kod manjih raka ja radikalno liečenje izvrstno sredstvo, ako kadkada i nije uspjeh defini
ivan, ipak je bolest za više godina odbita. Kod većih raka, gdje su i žliezde već bolne
ili ako je rak prešao i na obližnje organe, je recidiva poslije ablacije nešto običnoga.
. E. Tailhefe r (Toulouse) veli, da je Jeanne! liečio 16 slučajeva primitivnoga
raka rectuma. Ćetiri exstirpacije sižu u doba, kada ablacija abdomino-periuealnim putem
ne bijaše jošte poznata. Tri su umrla, jedan živi već šest godina. Od ll umjetnih anusa
su dva umrla ; ostali preživjeli su operaciju po prilici osam mjeseci. Pre
oruča anus
praeternlituralis, a za radikalnu operaciju abdomino·perinealni, odnosno sacralm put.
B a u l e y (Toulouse) veli, da bolestuici i uz anus iliacus mnogo trpe j D; ego treba u
slučajevih, gdje se rak ne može operirati, na samom rectalnom tumoru izvadjati palliativne
operacije, kao što n. pr. curettažu.
W i ll e m s (Gand) preporuča kod raka, sižućih visoko u rectumu K r a s k e o v
način.
(Svršit će se.)
Gundl'um (Križevci).
L i s t a k.
Put u Rusku
prigodom XII. medjunarodno'ga liečničkoga kong1·esa u Moskvi god. 1897.
Putopisna crtica, piše dr. Gj. Rihtarić, gr. kot. liečnik u Zagrebu.
(Nastavak.)
Piit od Krakva do Granice u toliko je interesantan, §to se nižu malne diljem cieloga
puta velike tvornice sukna, šećera, petroleja. Znameniti su ovdje i ugljenici, koji
podkapaju velike ploštine zemlje, nad kojimi željeznica prelazi. ,
Prispjevši na Granicu bijaše upravo podne. Čudno čuvstvo čovjeka obuhvaća, kada
se približuje ovoj postaji, znajući, da se ide u drugi sviet, u krajeve daleke od svoje
domovine, medju skroz nepoznate običaje, a još više se to iztiče, kada si od prijateja
čuo, da je revizija stvari i putnica · veoma stroga, pa ako pronadju što nekorektna, da
ne pušćaju preko granice. Premda uvjereni, da smo sve točno i savjestno glede putnica i
prtljage uredili, ipak smo jedino željeli, da ova stvar dobro prodje. Svega toga nije bilo
od potrebe. N a posljednoj postaji prije Granice uni dj u rnski žandari, te oduzimlju putni ce,
koje će · se dobiti, ako je putnik za Rusku, tekar onda, kadai se nadje u coupeu na ruskom
zemljištu. Revizija prtljage isto je tako prošla bez ikakve Htroge koutrole, koja se inače
strogo obavlja, jerbo nas upoznaše kao kongresiste.
Stupivši na rusku zemlju, ćutiš da si na drugom tlu, nego je tvoja · noga naučna
hodati, - skroz pjeskovito tlo, silna pustoš, kao da si na kraju svieta. A i ljudi sasvim
drugoga ćefa, mirni, osbiljni, hladni. Došavši u blagoyaonu, zapita nas konobar "na rusku"
želimo li objedovati, nu slabo se s njim porazumjesmo. Srećom bijaše i jedan takav, koji
je ne§.to nj emački naklapao, i tako smo bili spašeni barem od glada. U tom mjestancu,
gdje ima osim stanice samo jedna mala gostiona za prolaznike, ne ima ništa za vidjeti, te
mi poslije dvosatnoga čekanja, zasjesmo mjesta u coupeu I. razreda. Jednim rubljem podje
nam za rukom, da ostasmo ·u jednom coupen sami. Kola su tako liepo i elegantno urecljena,
da je sbilja vidjeti, da BU Rusi veoma praktični ljudi. Coupei !JU mnogo veći . od
naših, a ipak su odredjeni samo za četiri osobe, koje si ·mogu od sjedala načiniti udobne
krevete, te u njih spavati kao kod kuće. ··Napadno je, da u njih ne ima svjetiljka, već
samo u jednom kutu izvana ima lampa, u koju kondukter u večer metne svieću. Smjestivši
se, primismo ' naše vidi• ane putnice, da možemo bez daljnih zapreka putovati u
·
rusko carstvo.
Predjeli, kojimi se vozismo od Granice do Varšave imadu neke osebujnosti. Krasote
poljana izmienjuju se divnimi briestovimi šumaini; a osim toga je ovaj predjel najbogatiji
tvo:.,:nicami u cieloj ruskoj Poljskoj. Veliki rudnici, velike tvornice pamuka i svile