1898. godina

48 Liećnički Viestnik 1898. Br. 2.
veoma težka, osobito kada je vrećn multilocularoa i kada se u dubljinu proteže. Preporuča
odstranjenje, jer se punkcijom i raznim uštrcavanjem obično ništa ne postizava.
J. L. Faure (Paris· govori o liečenju e.'Cophthalmične gtše totalnom nekeijom
sympathika. Kod prvoga boleatnika, kojega je prije 4 mjeseci opeLirao, resecirao s obje
strane sympathicus, opazio je umanjenje exophthalma i guše, umirenje srdca i sveobće
poboljšanje, koje sveudilj traje. Drugi slučaj pokazuje, da je guša pove nestala, exophthalmus
se umanjio i sveobće se stanje popravilo ; operimo ga prije 2'i2 mjeAeca. Ovaj je
pao u jaku nesvjesticu. Trera bolestnica umrla je od kljenuti srdca uslied chloroforma,
kada je počeo operirati s lieva, dočim je desni sympathicus već bio reseciran bez neprilika.
- U tri slučaja imao je jednu težkn nesvjesticu i l smrt. Pita se, da li srdce poslije
resekcije sympathika gubi mnogo od svoje eneržije i da li ne osjeća više toxično djelovanje
chloroforma U buduće će upotrebiti aether i prepornča gornju operaciju.
D o ye n veli, da se pretjera vaju zle posljedice thyroidectomije. P o u e e t dopušta
mogućnost nagle smrti poslije operacije uslied penetracije znatnih množina produkta
sekreta bolestne žliezde u cirkulaciju. Na mjestu su i resekcija sympathika i thyreoidectomija,
jer imadu istu svrhu: jedna susteže uveličanje žliezde sustežući sekreciju, a druga
isto postizava neposredno. Statistika Kochera dokazuje dobre uspjehe thyreoidectomije
po njegovoj (D o ye n o v o j) metodi. Ablacija exophthalmične guše je često mnogo laglja i
bezopasnija, nego li ona parenchymatozne j prva traje 8-15 časaka, dočim su neke operacije
na vratnom sympathiku dugotrajne i opasne. Š to se tiče uspjeha dostatno je sravniti
slučajeve iza resekcije sympathika s onimi, gdje je izvedens. thyreoidectomija. Ova
uništuj e u 8-10 dana tachycardiju, proti kojoj je resekcija nemoćna. Nije li ta tachycardija
jedan od najtežih symptom a Basedowove bolesti Preporuča ovu operaciju onim, koji
resekcij om sympathika nisu izliečeni; a on bi opet pripravan bio resecirati onim, kojim
thyreoidectomija nije uspješno djelovala. Prvu tbyreoidectomiju izveo je u travnju 1887.
kod 51-god, staroga čovjeka, to je prije 10'/2 godina ; drugu prije 4 god., a još 2 nešto
kasnije j uspjesi su poslije te operacije izvrstni i bez dvojbe mnogo bolji nego li nR!ied
resekcije sympathika.
Sjedni ea od 20. lixtopada 1897. (u ve(e).
Calot (Berck-sur-Mer) predaje o liečenju mali Potii, koje je on usavršio i sastoji
u defiexiji kralježnice pomoću vučenja {djelovanja težine od 30-40 klgr. tečajem
nekoliko sekunda) i pomoću direktnoga pritiska od 15-40 klgr., poslije kojega se odmah
ima načiniti zavoj. Kod velikih i starih grba preporuča čestokratni redressement u razdobju
od 3-4 mjeseca. Od 204 redressirane djece izgubio je 2 poslije nekoliko dana, a 3
nekoliko mjeseci kasnije uslied meningitide i bronchopneumonije. U jednom se slučaju
pokazala nepodpuna paralyza. Konačno su se pojavila 2 abscesa, ali se dogodilo, da su se
već obstojali abscesi resorbirali. U ostalom, on lieči abscese prije redressementa. 20 redressirane
djece danas liepo hoda.
P h o e a s redressirao je u 12 slučajeva. Imao je 3 mjeseca poslije l slučaj smrti
uslied obće infekcije. U svih ostalih slučajevih opazio je znatno poboljšanje sveobćega
stanja j dočim dobri mjestni uspjesi nisu uviek ostali.
Redard (Paris) veli, da je nagla redukcija Pottieve grbe zaista način liečenja od
velike vriednosti, koji se ima izvesti extenzijom kralježnice, djelujući na doljna krajišta
i na glavu. Kontraindiciran je taj način kod grbe anchylozom i kada ima hladnih
abscesa.
Chi p a u l t (Paris) tvrdi, da ne valja umanjiti anchylotične grbe. Jedina estet ična
intervencija bila bi resekcija apophyze nastavina, gdje ove kod formacije grbe igraju veliku
ulogu.
Calot govori o opemtivno.i km·ekciji težlcih scolioza., koja naliči liečenju grbe kod
m. Pottii. Po mogućnosti što podpunija korekcija se izvrši najednom pomoćju vučenja i
jakoga pritiskanja s naročito za to opredieljenim st-rojem ; zatim se učvršćuje sadrenim
povojem, kojega valja svaka 3-4 mjeseca promieniti. Ako prvim pokusom korekcija ne
podje za rukom, valja ju opet pokušati, dokle god uspjeh nije očit.
Br. 2. Liečnički Viestnlk 1898. 49
------ ----- -- - ---------------------------
Forgue (Montpellier) protuslovi Calotu i misli, da je na temelju njegova opažanja
postepeno lako izravnanje izvrstan način.
Peyrot (Paris) opažao je ptlzi1·u,jući hladni absces na p1·sih kod 38-god. čovjeka.
Na lateralnoj lievoj strani tboraxa se protezalo jedno uzvišenje od lievoga kraja grudnice
do axillarne crte, a drngo uzvišenje nešto za ovim. Prvo pokazivalo je pulzaciju, koja bijaše
istovremena s udarom srdca, pa se moglo pomišljati na empyema pulsatile. Mislio je
na dva hladna abscesa, vj erojatno neovisna jedan od drugoga, jer je u jednom opažao pulzaciju,
a u drugom ne. Jncizija u prednj u uzvišenost pokazala mu, da obstoji široki otvor,
koji spaja gornju šupljinu s jednom drugom ll prsnoj lltlini. Druga uzvišenost imala je
slični sastav. Bio je prisiljen resecirati 11. rebro, koje bijaše bolestno. Bolestnik je naglo
pro padao i za nekoliko dana umro. G n i n ar d je sekcijom konstatovao, da je obstojao
extrapleuralni skup abscesa, koji je podigao parietalnn i diaphragmatičnu porebricu i
potisnuo srdce, s kojim je bio n uzkom savezu. To tumači pulzaciju abscesa izvan thomxa,
koji bijaše u savezu s onim u grudnom košu. Misli, da se pretje1·uj e broj prsnih
hladnih abscesa, koji ovise od bolestnih rebara, pa mnije, da najveći broj tih abscesa jesu
subpleuralni prouzročeni tnberculozom pleure, te pita, da li slični slučajevi nisu opisani
pod imenom pulzirajllće pleurezij e
Lejars (Paris) govori o prsnoj m·wi nčinjeno.i swimom, te tvrdi, da su kadkada
teže, nego od taneta iz revolvera. Jedan si dj ečak izpalio u desnu str11nu prsa pištolj napunjen
sa 60 sitnih sačama. Nastalo silno krvarenje, kašljanje krvi, collaps i t. d. Sliedeći
dan vrnćica, težko disanje i tl'llumatična bronchopneumonija, koja se sve to više pogoršavala,
a krvarenje bilo sve jače. Uslied toga načinio je ll visini rane veliku inciziju, resekciju
odugačkoga diela rani odgovarajućega rebra, i tako je nastao širok otvor, kroz kojega
se izciedilo dosta tekuće i sgrušane krvi Izpraznivši šupljinu, očistio je tamponi površintl
pluća, koja bijahu već poCI·nila i kao izorana, te pokrita malimi ostatci gangraenozne
plućevine. Izpravši još jednom kuhanom vodom, metnuo je u otvor 2 draina. Nakon dva
mjeseca je bolestnik posve ozdravio, a u svih dielovih pluća. normalno diše. L. pripisuje
taj liepi uspjeh samo znatnomu ra zširenju mne i t. d.
Potherat (Paris) operirao je u r.ndnje vrieme dobrim uspjehom dvie vodene cyste
(ecchinococcus) pl!.tća. U prvom slučaju radilo se o mladom čovjeku, gdje je liečeći ga
liečnik mislio, da boluje od tubercnloze pluća. P. nije mogao naći Kochove bacille, nego
je u desnom medjnlobarnom razciepu pluća naišao na novotvorinu, iz koje je explorativnom
punkcijom izvadio gnoja. Jncizijom našao je vodenu cystu pluća, koju je operirao,
pa je bolestnik nakon 4 mjeseca ozdravio. Drugi slučaj bio je gotovo isti. Prema ovom se
vidi, da se lako može misliti na vodenu cystu pluća, ako se kod sumnje ria tuberculozu
ne mogu naći Kochovi bacili.
Al barr an (Paris) predaje o opentivnih indikac·ijah kod tube1·culoze bub1·ega. Od
8 lumbarnih nephrectomija radi tuberculoze bubrega izliečeno je 7, a samo 1 je umro deseti
dan od meningitide. Izveo je ll nephrotomija radi tubercnlozne pyonephroze s 10 izliečenja
i jednim smrtnim slučajem.
Po toj statistici se vidi, da je najbolje izvaditi tuberculozni bubreg, ako je to ikako
moguće. Nepbrotomija kod tuberculoznih ima se smatrati jednostavno kao palliativna operacija,
koja ima svrhu nadviti neprilike pyonephroze i ona mu se čini indiciranom samo u
lučajevih, gdje mj estne veoma obsežne adherencije ili napredno razboljenje čini nephrectomiju
veoma težkom. Ako se uslied tuberculoze bubrega još nije razvila pyonephroza, najbolje
je· izvesti nephrectomiju, kao što i kod caseoznih pyonephroza, gdje se bubreg nalazi
reć bi u vrećici, koja sadržaje tvar sličnu mastiki. U nijednom pako slučaju ne smijemo
izvaditi jedan bubreg prije, nego što se sigurno ne osvjedočimo, da bolestnik imade još drugi
bubreg, koji je sposoban za funkciju, u protivnom slućaju mora se odustati ili pako zadovoljiti
nephrotomijom. Funkcionalna vriednost bubrega, koji se ima izvaditi i onoga, koji
ima ostati, ne može se inače naći, nego catheterizmom uretera. Tuberculozni procesi u genitalijah,
a osobito bolesti mjehura, riedko kada kontraindiciraju intervenciju. Bolesti pluća,
dok još nisu veoma razprostranjene, ne _ zabranjuju nephrectomiju; ne treba se uznemiriti
niti od vrućice, ni mršavosti, jer su baš te pojave posljedice bolesti bubrega.