1898. godina

40 Liečnički Viestnik 1898. Br. 2.
iz daleka pokaže, nije u označivanju pojedinih vrsti previše točan i dosljedan, pa
često raznim imenom krsti istu vrst., ili istin1 imenom označi dvie sasvim različite
vrsti. Nu vrst vipera ammodytes, koja se odlikuje očevidno dvimi hohoriči
(t. j. nanosi epiderma), sviet dobro pozna i priča, da od ujeda crnokrug·a
"nema lieka". Vrst pelias berus označuje isti narod imenom crnopečica ili
pepeljuha. Ujed ovih dviju vrsti zmija može dakako prouzročiti sasvim važne,
kadgod i fulminantne symptome i poznata su mi tri sluča:ja, gdje su ujedeue
osobe isti dan umrle. Premda sliedecii slučaj nije lethalno svršio i premda mi
nije pošlo za rukom pravu vrst dotične zmije pronacii, ipak pruža on teča:jem
bolesti dosta poučljivih momenata. Ako je i sasvim vjerojatno, da je u rečenom
slučaju bila - po dakako netočnom opisu žene i njezinoga sina - zmija otrovna,
t. j. ili vipera ili pelias, ipak mimogredno ciu spomenuti, da se je u novije
doba doznalo i slučajeva, u kojih je uslied ujeda zmija, obće poznatih kao
neotrovnih, došlo do težkih posljedica.
Dne 19. kolovoza pr. g. bio sam zvan u jedno udaljeno selo k nekoj ženi, o kojoj
mi je bilo javljeno, da ju je sinoć u 8 sati na večer ujela zmija, te da se požurim, jer
da će ista do malo dušu pustiti.
Kad sam k njoj došao, našao sam ju bliedu, oznojenu, gdje se sva trese i tiho, ali
neprestano kuka od boli na ruci. Žena M. K. iz ž. bila je 6() god. stara, osim neznatne
atheromatoze žila inače sasvim zdrava, bilo 5, disanje 24, temp. 37·6, zjenice srednje širine.
Sviest joj doduše nije bila smetena, ali ipak nije htjela nikako govoriti, nego vasda
tužno gledala na zamotanu ruku ili preda se. Ruka sama bila je svakojakimi krpami zamotana
; rana na kažiprstu lieve ruke sasvim pokrivena lišćem od kostriča (Lonchus
oleraceus). Kažiprst sam bio je skoro do preko polovice svojeg normalnog obsega natečen
i oedematozan, na isti način i ruka sve do ramena. Rana se sama nalazila na volarnoj
strani trećega članka kažiprsta, i bila je sasvim mala, manja nego glavica od iglice, a
njezina okolica tamno-modro bojadisana. Najmanji doticaj rane prouzročio strašnu bol i
viku žene. ·
Od sina te žene doznao sam, da je ona sinoć bila pošla u vrt blizu kuće, da ubere
smokava za večeru ; u isti čas, kad je podigla ruku na granu, oćutila je naglu bol u
kažiprstu lieve ruke i zajedno opazila .crnu, crnu zmiju, šarenu kao gall, s crnimi pečati'',
kako je od grane stabla skočila na zemlju i izčezla u kamenitoj medji. Ženi se
odmah "zamantalo pred očima" i što od boli, što od straha bila bi pala, da ju sin nije
primio u naručje. Nakon malo časa joj odmah prst počeo natjecati i jako ju boliti. Iza
uj eda iza§lo je iz rane malo krvi, koju je žena izsisala i izpljuvala; sin ju pak s jednim
drugim čovjekom doveo domu - jer ne valja, govori narod, ujedenoga čovjeka (neka je
sasvim slab) domu nositi, pošto bi umro, - doma joj povezali prst konopčićem, ali videći,
da prst i ruka sve to jače otiče, povezali su popustivši prl'lt, pa ruku, pa lakat, kasnije
i rame. Ujedno s otokom napredovala je bol, i njezinom irradiacijom stigla je
iza ponoći dapače i lievu stranu grudi. Radi ove velike boli cielu noć "nije mogla
zaspati".
Pošto bi njoj često došla muka i "mantrancija", dali su joj kadgod rakije za napiti
se. Osim toga stavljali su svakojake trave na ranu, ponnjviše pak soka od kostriča,* kojega
bi na kamenu stukli.
Moja therapija bila je sliedeća : injiciravši l gram 5% rnztopine cocaina, učinio sam
jedan skoro l cm. dugi rez u pravcu osi kažiprsta i stavio prst za 10 minuta u 5o;., raz-
* O kostriču narod govori, da se mačka ili glavor (pseudopus apua), koji .kolje
zmij,e" provalja na njemu, ako ga u borbi sa zmijami koja od onih ujede. Vidi moje
"Schlangenglauben. Beitrage zur Volkskunde Dalmatiens" u Zeitschr. f. ost. Volkskunde
III., 2, 57, kao i razpravu Drag. Hirca "Što priča naš narod o nekim životinjama" u l.
svezku Zbornika za nar. život i običaje južnih Slavena.
Br. 2. Liečnički Viestnik 1898.· 41
topinu lysola. Očistivši pak od različitih trava sasvim gnjusni prst, posuo sam ranu debelim
slojem airola, te povezao sain prst sve do ručnog pregiba antiseptičkim omotom.
Nu žena i njezina porodica nikako nije htjela dopustiti, da "spasonosni" kostrič
bacim, i barem na nepovezan i dio ruke ne stavim ; svaki homo practicus zna, kako se u
sličnih slučaj evih valja ponašati. Sapienti sat. Dapače pohvalio sam ukućane, što nisu
nemoćnicu "doma nosili", i što su njoj odmah dali piti rakije ; narerlio sam im, da joj po
tri dana i noći ne daj u ni malo zaspati i neka što više pij e rakije. Na potvrdu osbiljnosti
ovih excitancija zapitao sam pol litre rakije od čistoga vina, i preporučio ženi, da do ponoći
svu pomalo popije.
Radi udaljenosti sela imao sam stoprv iza 14 dana priliku istu ženu viditi i pregledati.
Antiseptički omot bio je dignut, na mjesto njega spazio sam na rani - list od
kostriča. Zdravstveno stanje bilo je relativno dobro, s ramena, ruke i prsta prošao je otok,
samo treći članak prsta ju još vasda bolio. Doznao sam, da tri dana i noći nije zaspala i
da je pet litara rakije u ovom vremenu po pila ; kad bi došao na nj u san ili muka, odmah
bi je ukućani, koji su se na straži mienjali, činili po sobi šetati po mojoj naredbi. Nu, na
mj estu rane opazio sam kao grah veliki, crni, sasvim anaesthetički predmet ; okolo njega
vidilo se je malo gnoja.
Naredio sam pranje prsta u 3''/0 raztopini lysola i omot s airolovim gazeom.
Nakon malo vremena prilikom drugoga pregledanja žene mogao sam izvaditi komad
mumificiranoga konca od M. fiexor digitorum profundus.
Epikrizi ovoga slučaja cienim, da nije treba 11mogo nadometnnti. Stalno je,
da parcialnu nekrozu , prouzroeenu ujedom zrnije, treba smatrati dužno kao po­
Jjedicn otrova dotične zmije (premda ue mogu vrst zmije potanko označiti) :
takodj er je stalno, da u gnoju, koj i se pokazao oko nekroziranoga ernoga komada
ile, valja tražiti posljediee demarkativne npale. Poznati sn od davna učinei
drugih otrova, koj i pokrenjujn slične nekroze physiologičuoga tkani va, pa nij e
ni čudno, da može i zmijin otrov takovih posljedica imati.
XI. kongres francezkih chirurga u Parisu od 18. do 23. listopada
1897.
Sjednica od 18. liRtopada 1897.
Berger (Paris) operirao je u prošloj veljači jednoj 26 godina staroj ženi mnjavi
tumor na lievoj strani vrata, koji se sprieda protezao od doljne čeljusti do ključice i malo
preko gornjega diela prsne kosti, a straga prama zatiljku, gdje se gubio pod mišicami.
Tumor pritiskao je grkljan na protivnu stranu, i bijaše dosta gibiv i pun ranica, koje su
kadkada znatno krvarile. Rasao je šest mj eseci, a B. ga je držao za epitheliom. Odstrani v ši
ga, konstatovao je, da je sasvim srastao s v. jugularis interna, koju je resecirao. Bolestoica
je ozdravila. Beza non je sitnozorom našao, da taj tumor sastoji od malih mj ehurčića,
stojećih u medjusobnom savezu i pokazujući strukturu žliezde štitulje, pa je stavio diagnozu
epithelioma thy1·eoideae, koji je svoj začetak uzeo izvan štitulje, sjegurrio od ostataka
epithelija parathyroideae, koji su se nalazili u dubljini vrata.
Poncet i Dor (Lyon) govore o bot'yomycoz,i kod i:ov,ielca. Često su opažali upalno
ili bolje rekući neoplastičko razboljevanje na prstih ruke (2 puta), na palcu {l put) i ua
ramenu (l put), slično gnojećim se gljivicam, u veličini graška do oraha, koje je izgledalo
kao pupoljci, izprepleteni velikim brojem krvnih žilica, a s podlogom bijahu u savezu
kratkom petljom. Sitnozorom se dokazalo, da upaljena tkanina ue sjeća na nikakvu neoplastičku
afekciju, kao što n. pr. na epithelioma, sarcoma i t. d. Bakterioložkim iztraživanjem
se konstatovali mikroorganizmi, koji su inokulirani jednomu magarcu, dali istu
sliku bolesti. Prema tomu su zaključili, da je to botryomycoza, bolest, koja se najviše
kod konja opaža. Način zaraze samo su jednom saznali, te se je bolest razvila mj esec