1898. godina

Liečnički ViestniJ:t. 1898. Br, 9
držav . . Svega _ toga ne može siromašan djak, već se mora što prije, nakon nepodpune naobrazbe,
baciti na liečničku ' pri vred n, a kako je 'sl&ba, ne mož& pristOjno Živjeti mti,
du'!'oya iz · djačke dobe odplaćivati, i eto goleine qevolje. Neka se dakle medioi:nslrl nauk;
još više. otežča, poskupi, produlji, pa će biti i manJe iiečnika i manje nevolje med njimi;
Najviiie njih složilo se glede paliativnoga sredstva, da si liečnički stalež iz sebe
uredi; autoritativni forum, da može zapriečiti litete od pojedinih liečnika i od obćinsta,
da čqva ugled i čast staleža, da si bude sam sudai: i čuvar svojega ,d()Rt0janstva, ipostigli
su od državne vlasti tiredjenje liečničkib komora. ·
·
·
• Od svih predloga meni se mni .najnesbodniji onaj, da budu sVi lieČnioi driavni organi.
To se- ne bi dalo drugačije . provesti, nego da se zemlja razdieli na zdrantvene kotare
s jedqim namještenim liečnikorq, tako na priliku, kako je kod nas provedena )nsticija
obćikih liečnika u uzadru!enih zdravstvenih obćinah. Tako bio bi liečniku ojeguran dj,e
!okrug, a obćinstvu liečni'čka pomoć. . · · · · · · . · . · ·
• Aij takova i 11titucija dovadja sa sobom druge neprilike, . koje ne bi prudile gled
liečni'l!koga staleža. Kad se radi o namještenju takovoga državnoga ili oćinskoga lieČnika, .
vasda imade sporova ; jednoga ne će obćina, drugoga ne će državna vlast ;.za ovoga radi
Petar, za onog!! Pavao ; tu se intrigira i bori kojekakvimi sredstvi, koja !ligurno nisu na,
čast avnomu niti liečničkoniu moralu. Kad je takav liečnik . namješten, on bi morao biti
angjeo, a ne čovjek, da. se ne zamjeri ovomu ili onomu; ta nekim ljudem je dosta, da
liečnfka mrze i progone, ako im se ne svidja njegov grbavi nos, Svagdje vidimo, kako je
težM liečnička služba, gdje se radi pod moraš. Tu je još državna vlast, kojoj bi liečnik
bio odložan ne samo sa_ dužnostmi gradjana, nego i s okovi činovnika; . ona .. ga mož
ne samo koriti i kazniti, nego i premjestiti ; posliednje pako čini iluzornim stabilitet liečoika,
koji ,je ipak glavni u'\Tjet njegovog . uspjeAnoga djelovanja, s prijatelj enja s puanstvom i
·
osobJ;oga zadovoljstva.
• U tom pogledu imademo žalostan primjer kod naših uredovnih liečnika, · medju kojimi
le zadnjih godina nastala prava seoba naroda, · burno komešanje, ho kad se gladan
jastrtb zaleti na jato plahih ptica . . A §to onda, kd budu sva ta državna mjesta popu,
njena to će biti sa prekobrojnimi liečnici 't J er kod navedene uredbe razumi eva se samo
po s bi, da osim takovih namještenih .liečnika nitko · ne smije praksu vršiti, inače čitava
ured'\>a ne bi imala smisla ni svrhe. .
·
.
Uvaživši posliednje. dolazimo do posve Jednostavnoga ·sredstva, kako da se zlu doskoči_.
Vidili smo i svi so u tom složni, !la sve zlo u liečoiČkom ·staležu dolazi od tuda,
što sveučilišta proizvadjaju više liečnika, nego ih lJ.Z pristojne uvjete živjeti mo.že. Valja
dakle zlo uhvatiti u korjenu, te zapriečiti prekomjrnu produkciju Iiečnika time, da se imperativno
umanji broj :Q).edicinara : toliko . ih smije kliniku polaziti i niiita više. To sredstvo
bilo pi najsigurnije, nj!.jlaglje, a i najpravednije, jer su na velikih klinikah odnošaji sada
upravo dezolatni i nedostojni naučne svrhe. Uzmimo, da jedan · klinični profesor ima d vie
stotil.e djaka, a ima ih. gdjekoji još mnogo vie .. Kako mogu ti djaci što naučiti, kad u
dvor.ni za predavan.Je ne ima možda ni toliko sjedala Nu kliničn0 učenje ne sast.oji se
samo u predavanju, već moraju djaci 'profesora iii asistenta sliediti u bolestničku sobu
k po!Jteljam. Može li d vie stotine ljudi tek vidjeti bolestnika, a kamo Ji ga j oš pretražiti
A'ko . se smapji broj . d jaka tako, da . će moći predavanja sa korišću . sliediti, it će nauka
uspj!fšna i svrha postignuta. Izgubio bi samo profesor, kojemu toliko djaka plaća oko
dvie ;hiljade forlntih školarine na seestar. Nu je ii dostojno i pravedno, da profesor ubire
toliku plaću od djaa, a znade unapried, da . ne · može svrhe polučiti Pa ne treba profesor
nieta da gubi, . neka mu država većom plaćom . gubitak nadomjesti: · Zar Aiu . mediciosk;i
fakulteti utrojeni u tu svrhu, da obćinstvu odgajaju ·valjane lieČoike Prigovorit
Će !!lj: I!Veučilišta nisu strukovne škole, Ona SU slobodna Središta znanosti i sveobće višje
naob,razbe. Ali koliko ljudi, od čitave vojske medicinara, .sluša meclloinke nauke u drugu
svrhu, nego da može jednom od liečničke ·prake živjeti Nekolicina oxrlh, koji se ne k11ne
posvjltiti medicini porad svakdaojega JITUha, moći .6e i uz restringirani' broj slušatelja sveučiiište
polaziti. .
· · ·
Završujući ovo razpravljanja o naših staležkili prilikah, koje su se Žalib.ože pretežpijim
'diIom izpostavile .. yiikj eprilikami, JIOUzdaD.o se ·n