1898. godina

18 Liečnički Viestnik 1898. Br. l.
Br. 1. Liečnički Viestnik 1898. 19
tičkimi pokusi i poduzeći. Ogromna djelatnost synthetične chemije obsipala je tržišta obilnimi
ljekarijami, koje znanstvenomn iztraživanju i prakticnomu proučavanju zadavaj u neizmjerna
posla, ali therapiji otvaraju široko, nepregledno polje ; a najnovija therapeutična
struja izkušava uporabu organičkih sokova i razriedjeuih proizvoda bolesti u lj ečitbene
svrhe. I tako se zaist.u. opet približavamo homoeoplltskomu principu - similia similibus:
imademo raztopinu s kulturom mikroba. ili njihovih toxina, ona proizvadja u životinjskom
organizmu stanovite symptom e; pojave li se tak.,vi symptom i kod bolestnika, poda vamo
mu istu raztopinu razriedjenu, i to što više, na milion tine razriedjenu: dakle sasvim poput
homoeopatha. Vidimo odatle, da u razvitku znanosti ipak nije ni ono uzaludno, što se je
kasnije neistinitim izpostavilo ; da i bludnje u sebi sadržaju neki zametak istine: tako je
astrologija bila predteča astronomije, alchimija cbemije, a u medicinkih znanostih sliedila
je za Gallovom frenologijom - današnja pozitivna nauka o možgjanskoj loknlizaciji, 7.a
naukom o neizvjestnih kontagijih i miazmih - tlauašnja nauka o izvjestnih pathogenih
organizmih, za Listerovom antisepsom - moderna asepsa. Možda će sadanji postupak
immunizovanja, koji ima svDj prototip u Jennerovoj vaccinaciji, zatim moderna sero- i
organotherapija, slična homoeopatičnim principom, postaviti naš lj ečitbeni postupak na siguran,
znanstven i uspješan temelj.
Veliki uspjeh naravoslovnih znanosti leži poglavito u tom, što se je pred ljudskim
duševnim okom otvorila ogromna zaliha prirodnih sila, koje sada čovjek n svoje svrhe
koristno izrabljuje. Od vjekova služila je lj udstvu gotovo samo njegova vlastita i životinjska
mišična snaga, a sad evo znade lj udstvo pretvoriti toplinu i elektricitet u mekaničnu
snagu, a mekanično gibanje u prirodi obratno u toplinu i elektricitet. Time su nastale
prije neslućene promjene u življenju i gibanju lj udskom, u medju!lobuom obćenju,
u obrtu, trgovini, poglavito u tehnici. Nu koliko je god čovječanstvo napredovalo u po·
znavanju prirodnih sila, ipak mu je tajinstveni životni proces organičkih bića ostao taman
i zagonetan. Premda je znanost dokazala, da su organička bića sagradjeua od istih chemičkih
počela, koja sastavljaju ogromne neorganizovane svietove ; premda je ustanovljeno,
da se i organični život odigrava chemičkim procesom; premda se dapače isto mišljenje
može smatrati kao neizmjerno komplicirani chemički efekt, kao ,.prometnuto mekanično
gibanje" : ipak nam ostaje nepoznat tajinstveni onaj motor, što ga nazivamo životom. A
kako bolesti nisu ništa drugo, nego promienjene pojave životnoga procesa, morale su nam
i te promjene ostati tamne. Čovječji um, idući matematičnom stazom, pitao se je najprije,
odakle dolazi bolest, zašto je u stanovitom slučaju nastupila stanovita promjena u orga·
nizmu, koja ga je oštetila ili uništila I često je dobio na to odgovor, uzrok se je pronašao.
Tako je došlo do ponavanja aetiologije mnogih bolesti, naročito zaraznih, kojim se može
shodnim načinom predusresti. Dosta je samo natuknuti o studijah glede infekcijoznih bolesti
rana, koja spoznaja je bila glavnim povodom izvanrednomu razvitku chirurgije ;
nadalje o prophylaksi pučkih bolesti, kojom se zapriečuje razvitak pog•tbuih epidemija.
Tajni život organične stanice, one žive cigle, kojom su sagradjeni i mali i veliki organizmi,
svestrano se izpitava, ali, kako je aj život samo presićušni dielak neizmjerne tajne cj elo­
Kupnoga svemira, nije naš duh još mogao proniknuti u duboku tu zagonetku. Za to je
naravnim načinom i našemu lječitbenomu djelovanju potavljena neprelaziva granica, koje
valjda niti budućnost ne će svladati. Time biva jasno, zašto ue može liečničkl'. znanost,
kao uporabljena disciplina, u itoj mjeri napredovati kao ostale naravoslovne znanosti ;
ove se bave ponajviše vanjskom formom i uvjeti života organizama, dočim liečnička znanost
ima posla s najskrovnijimi, najsitnijimi, neizmjerno zamršenimi pojavami u organi1.mu čovj
ečjem, u kojem je znanstvenomu experimentu postavljena naravna granica.
Zar da radi te preogromne zaprieke liečnička nauka ·ne bi imala pravo na naslov
znanosti Takova tvrdnja ne bi ničim bila opravdana ; jer ni jedna znanost ne zna sve,
što u njezino područje spada; ni jedna struka ljudskoga znanja nije postigla zadnjega
svojega cilja ; a niti sve zajedno ne mogu da pod puno izcrpe tajne života na neznatnoj
našoj zemaljskoj kruglji, a kamo li u čitavom nepojinivom svemiru.
A za čim ide liečnička znanost Nije li i njezina zadaća spoznaja istine i dovinuće
lc sreći Zar se naša znanost ne bori proti lažim, zabludam i neznanju ljudskom Nije
li zdravlje, koje liečnička znanost nastoji občuvati i uzpostaviti, najglavniji uvjet svakoga
ljudskoga blagostanja
Liečnička znanost ima i uzkih odnošaja s ostalimi znanostmi.
S theologijcim dakako ne ima neposrednih doticaja ; tamo je sadržaj Božanska savršenost
i veličajnost - ovdje čovječanske slabosti, boli i nevolje. Nu za to ne treba, da
Hi budu te d vie wanosti protivne ; poznavanje čovjeka i ostale prirode dovadja takodjer
induktivnim putem do zadnjeg uzroka, do spoznaje Božanstva, a teorija stvorenja smatra
dušu čovječju u·eposrednim zadahom Božanstva, čime je uvjetovano sbliženje protivnih
krajeva. Napokon se chirurgi mcgu punim pravom nazvati krpači Božjimi. Liečnička
znanost ima svrhu, da ublaži i odstrani ljud8ke boli, a to postizava pomoću prirodnih sila,
koje su · opet izliev Božanske svesile; pa su se svećenici od davnine smatrali dionici osobite
milosti Božje, koja im podieljuje moć, da lieče bolesti, a kod prvobitnih naroda spojena
je i dandanas svećenička i liečnička služba u istoj osobi.
S pravnom znanošću ima liečničtvo bliži doticaj. Ono razsvietljuje put pravdi svagdje,
gdje s·e radi o zabranjenom oštećenju ljudskoga zdravlja i života. Svaki zakon, da bude
koristan i pravedan, imao bi se obzirati na ljudsku narav, njezine potrebe, sile i slabosti,
a n poznavanju svega toga je izkustvo liečničke znanosti od velike važnosti.
Kako medicina crpi obilnu hranu iz raznih struka naravoslovnih i inih znanosti,
opet ona svojim promatranjem i izkustvom njim povraća iz svoje zalihe. Visoka nauka o
ljudskoj duši, nzko spojena s viečniin pitanjem o zagonetnom uzroku i cilju svega bivstva,
još nepodpunija i tamnija bi bila .bez poznavanja patholožkih promjena duše. Te proinjene
pokazuju. nam,. da za nas sve obstoji i bitiše onako kako se odrazuje u našoj
sviesti, a da se promjenom sviesti mienja i subjektivna slika svemir::t.
· Medicinska nauka napokon izdašno su vrelo pouke i koristi za sve naše životne
odnošaje, koli . za pojedinca, toli za ljudsko družtvo ; nauka o čuvanju zdravlja, ljepote
i djelatne snage je bez dvojbe najracijonalnija, lj udskomu boljku najbliža znanost ; taj
plod našega· medicinskoga dneta najzdravija je hrana ljudstvu. Ako ta hrana još nije
urodila onim uspjehom, kojemu se od nje nadamo, nije krivnja znanosti, nego je krivnja
manjkavosti našeg organizma i našega družtvenog uredjenja. Koli therapija, toli hygijena
nailaze na neprelazne granice u manjkavosti, promienljivost.i i izcrpivosti organične tvari,
na odpor čovječjeg · organizma,
koji je uplivao ne samo voljom svoje duše, nego i
svimi okolnostmi, u kojih obstoji i iz kojih se je razvio ; koji se svojom biedom i strastmi,
oskudicom i preužitci sam izjeda, truje i uništuje. Da se uspjehu hygijenske znanosti utare
put, tomu treba usavr!lenja ljudskoga roda, treba mnogo toga izgladiti i izravnati, što
oslabljuje volju i sprečuje izvedenje nauke. Da. ostanemo kod naše prispodobe : drvo
liečničke znanosti, kojemu je plod therapija i hygijena, treba materijalne hrane, treba da
bude zalievano i zagnojeno, onda će donesti obilnijeg i krepčijega ploda. Tu pako hranu
pružat će drvetu našemu uobra volja ljudska, ojačana i usavršena znanjem ; uvidjavnost
vod ja, koji upravljaju ljudskim družtvom i imetkom ; razmjema i razumna uporaba materijalnih
sredstava, kultura ljudskoga duha - moralna i materijalna - ujedno je kultura
našega medicinskoga drveta. Kad bude ljudsko družtvo došlo ne samo do spoznaje, .nego
i do izvedenja visoke svoje adaće ; kad ne bude sve Rvoje sile uložilo, da se medjusobno
mrzi, proganja 'j tlači ; bid ne bude trošilo novac, aequivalent svoga truda, da ruši i
uništuje, nego da gradi i podiže : tada će i plodovi naše znanosti - therapija i hygijena -
biti bolji, ·jači i uspješniji, moći će obilnije doprinesti do blagostanja i sreće ljudske, a
nitko ne će podvojiti, dlJ. je medicina zaista liepa, koristna i prava znanost.
Ne treba se bojati, ' da . bi naše drvo do neba poraslo ; življenje ljudsko ostat će i
nadalje borba s neumoljivom nuždom nesmiljene prirode, s vlastitimi strastmi i slabostmi,
borba, koja će vasda proždirati svoje · žrtve ; ali će možda pod sjenom toga drveta biti
manje neistine i nesreće.
Razpra vne ·· vi esti.
Mj esečna skupština sbora liečnika kraljevina Hrvatske i Slavonije
dne 28. prosinca 1897.
. Prisutni: Predsjednik dr. L. R kovac; bilježnik dr. lV.Lpl. Čačkqvić; knjižničar
dr. V. Lušić-Matković; knjižničara zamjenik dr. D. vitez Mašek; te redoviti