29.01.2015 Views

1898. godina

1898. godina

1898. godina

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

230 Liečnički Viestnik <strong>1898.</strong> Br. 7.<br />

Br. 7. Liečnički Viestnik <strong>1898.</strong> 231<br />

U progresivnoj paralyzi, koja se klinično sastoji iz raznih faza već spomenutih<br />

depresivnih i ekspanzivnih psychotičnih slika, ima takodjer podražujućih<br />

momenata na silovitu djelatnu provalu, i to već u prvom začetku bolpsti,<br />

gdje često manično podpirena inteligencija obasjava utrnuli pepeo prijašr{e<br />

ethične vatre. I u periodičnih psychozah plane često iznenada bolest provalom<br />

silovitih djela.<br />

U svih duševnih bolestih dakle nalazimo nutarnje motive, koji nam donekle<br />

raztumačuju umorstvene čine u mo bolnika ; motive, izviruće iz nezdrayoga<br />

spolnoga ćućenja ; iz groznih strasti, koje podpiruje, iz prikaza, koje stvara<br />

bolest ; iz nagona samouzdržavanja proti umišljenim opasnim navalam, iz odpora<br />

proti ćutilnim varkam ; iz normalnih čustava, bolešću razdraženih i pojačanih ;<br />

iz burnih žestokih prisilnih misli i podražaja. S toga nije opravdano, da se po- .<br />

stavi posebna neka umorstvena vrst psychoze, neka "umorstvena manija" ili<br />

"foli e rouge". Davno je već dokazano, da sppcijalne manije ne obstoje kao<br />

posebna bolest, pa se naziv· takovih monomanija sa.mo symptomatično zlorabi.<br />

Folie rouge može se dopustiti kao poetična oznaka krvoločnoga ludovanja, ali<br />

kao kliničan kompleks symptoma ona ne obstoji; vasda se umorstveno ludovanje<br />

temelji u kojoj sveobćoj i klinično poznatoj psycbozi.<br />

Kako da se doskoči pogibelji, prietećoj lj udskomu životu od nutarnjih duševnih<br />

poriva ludjaka Oni se ne kazne za svoj P. zločine, pošto u nj ih ne ima<br />

one duševne slobode, koja se pripisuje zdravoj duši, na ime slobodne volje. U<br />

duševnom djelovanju nastaju iz čuvstava i misli težnje, koje može viša 'duševna<br />

snaga, volja, svojom većom ili manjom zalihom ustaUenih moralnih i ethičnih<br />

protumotiva razbirati, razrediti, suzpregnuti i do razumnoga, cilju shodnog<br />

očitovanja dovesti. U duševnoj bolesti je ta viša snaga oslabljena, a provale<br />

čuvstava ili misli nadvladadu ju elementarnom silom. Kazna je takodjer preslab<br />

protumotiv djelovanju umobolna čovjeka. Ona bi bila puka socijalna osveta bez .<br />

ine ethirne vriednosti ili praktične svrhe.<br />

Duševnih bolesti ne možemo izkorjeniti ; mogli bi ih umanjiti, kad bi se<br />

povratili k prvobitnijemu načinu življenja, nu to je neizvedivo.<br />

Ali mi možemo prophylaktično zlo zapriečiti, ako pogibeljnog umobolnika<br />

za vremena suztegnemo u njegovoj slobodnoj akciji. Ni to sredstvo ne<br />

može se radikalno provesti, jer su provale bolestne duše često nagle i iznenadjujućP.,<br />

dok još pojavi bolesti nisu očiti.<br />

Kadgod se obćinstvo uzruja strašnimi viestmi, da se je ovdje ili ondje<br />

pojavila neka ljudska neman, koja ludjačkim biesom ili himbenom tajinstvenom<br />

hladnokrvnošću kolje i davi nedužne ljude, pa se pripovieda, da je ta neman<br />

već jednom u ludnici bila i odmah navali na liečnike, kako su mogli tako<br />

pogibeljna ludjaka na slobodu pustiti.<br />

S druge opet strane podpiruje se u javnosti neprestano sumnja, kao da<br />

psychiatri nepovlastno zatvaraju zdrave ljude u ludnici, i stvaraju se zakoni,<br />

kojim je temeljna misao nepouzdanje u ludničke glavare, ljude visoka znanja<br />

i čistoga čovjekoljublja ; zakoni, koji imaju svrhu, da umire neopravdane bojazni<br />

obćinstva, a rode uspjehom, da osujete pravodobno smještanje bolestnika u zavod.<br />

Osobito u Nj emačkoj imju se zavodski ravnatelji neprestano boriti za neporočan<br />

glas požrtvovnoga svojega zvanja. A odkuda potiče to potvorno sumnjičenje<br />

Ponajvše od ludjaka samih, kojim obćinstvo više vjeruje, nego liečnikom. Sulud,<br />

nemoralan, raztrošan, nepriličan, često i pogibeljan čovjek bude na želju obitelji<br />

u ludnici interniran, ne bi li se tuj izliečio. On kopa i ruje svom snagom svoje<br />

još sačuvane, tP zlobom i ograničenjem slobode podpirene inteligencije, i podje<br />

mu za rukom da uteče, obično podporom iz vana: Sad nastane hajka na liečnike,<br />

koji da su iz osobnog interesa ograničili slobodu čovjeka. Nadje . se odvj<br />

etnika, koji se zauzmu za quaerulanta, osobito ako je iz porodice odlične<br />

imenom ili novcem ; razpredu se tužbe i parnice, a novinstvo cieloga svieta<br />

stostrukimi trubljami razglasuje senzacionalnu affairu i producira za dokaz počinjene<br />

nepravde - protuslovna liečnička mnienja (!) ; napokon stvar umukne,<br />

pošto je obično začetnik i povod sve te huke i buke iznova gdjegod ludtiici<br />

zatihnuo, ali sya ta halabuka ostavila je trjnu sjenu · sumnje glede pravilnosti<br />

ludničkog interniranja. Mnog'i paranoici su najneugodniji i na:jnesnosniji stanovnici<br />

ludnice.<br />

Bitnost bolesti paranoika je precienjivanje vlastite osobe i umišljeno progonstvo.<br />

Sad ga silom zatvoriše u ludnicu, eto jasnoga dokaza, da je zaista<br />

progonjen. Što bi dakle imao biti liE-k proti bolesti, još podpiruje ludu ideju<br />

bolestnika. Za većinu paranoika ludnica zaista nije ništa drugo, nego zatvor, da<br />

ne budu na nepriliku i pogibelj ljudskomu družtvu ; a ovo je radi svoje sigurnosti<br />

svakako ovlašteno na takovu preventivnu mjeru, brineći se ujedno za<br />

pristojnu obskrbu bolestnika, koji na slobodi svojom ludom glavom udara o<br />

mnogostruke protivštine i često u neprekidnoj ludoj borbi proti cielomu svietu<br />

kukavno nastrada. Takav paranoik, nadvisujući ostalu ludničku družinu kao<br />

umni gorostas svojom sačuvanom inteligencijom, sije nemir medju bolestnici, dodijava<br />

neprestanim tužakanjem, spisavanjem, kriomčarenjem, denuncijacijami, dok<br />

mu napokon ne podje za rukom, da se bjegom ili kojim inim načinom oslobodi ludnice.<br />

Sad se on tekar razmahao tužbami, da se osveti za počinjenu mu nepravdu, a<br />

komu drugomu nego ravnatelju zayoda. U Njemačkoj, gdje svaki inteligentni<br />

čovjek napiše bar jednu naučnu kn,jigu kakve takve znanosti, baci se i ludjak<br />

na pisanje brošura, kojimi svietu objavlja počinjenu krivicu. Kako neuki ljudi<br />

misle, da ne može biti duševno bolestan čovjek, koji zna razumno govoriti, dapače<br />

nešto pisati, koji odaje dobro pamćenje i oštro mišljenje, nadje takovo literarno<br />

ludovanje dosta vjerujućih, a krivi ostanu ludnički ravnatelji.<br />

Bivši ravnateljem dobio sam u zavod jednoga quaprulanta (paranoia quaerulans).<br />

Bio je to čovjek, koji je porad svoje lude nemirne glave s častničkoga<br />

zvanja sbačen i odsjedio kaznu zatvora, a napokon se dao na bunjenje seljaka,<br />

uznemirivanj e svih oblasti tubami i denuncijacijami. Napokon dodijalo oblasti<br />

te ga, nakon nedvojbeno ustanovljene njegove parničarske ludosti, poslala u<br />

ludnicu, sapeta, u pratnji dvojice oružnika i jednog oboružanoga stražara. Tu<br />

je nastavio svoju borbu bezkrajnim pisanjem, tužbami do niviših instancija, dapače<br />

se je obratio na francuzki senat molbenicom za pomoć, za koju da će odvratiti<br />

uslugom, pripravan da odkrije neke austrijske ratne osnove. Pošlo mu<br />

za rukom, te je nekoje takove spise i na poštu prekriomčario. Jedina osoba njegova<br />

roda, koja se je za njega popitavala, bijaše njegov stric, viši častnik i taj

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!