1898. godina

16 Liečnički Viestnik 1898. Br. l.
-------- --
godina, mogavši izkusiti njezine jake i slabe strane. Spomen iz mladosti i kasnija izkustva
potaknuše me na sliedeće razmatranje.
"Istina" i "sreća" dvie su tajinstvene, čarobne pojave, što no lj udstvu poput sunca
sjaju ; one ga griju, one mu pružaju snagu, da živi t može i radost, da mu živo t godi. T11.
dva sunca ciljem su lj udske težnje i vodićem duha lj udskoga - istina je ideal razuma, a
sreća ideal čuvstva našega.
Ali ta sunca pojavljaju se i izčezavaju za koprenom oblaka, i nikad ih čovjek nije
dohvatiti mogao ; ako ih je dohvatiti mislio, opet su mu se odmakla u nedoglednu daljinu,
odakle sveudilj svojim sjajem i toplim žarom k sebi mame.
Pojmovi "liepo" i "dobro" jesu traci tih sunaca, što no prodiru u duh ljudski i u
njem radjaju znanost i umjetno:t. Znanost i umjetnost jesu dakle djeca istine i sreće, proizašla
iz sjemena liepoga i dobroga.
Da vidimo, može li se i liečuička znanost uvrstiti n plemenitu tu porodicu.
Theologija je od vajkada najuglednija znanost, jer ona ima predmetom i ciljem najuzvišenije
biće, što ga je lj udski um po prirodnoj objavi zaslutiti mogao. Tu lj udsku
slutnj u podkriepila je, ua vjeri osnovana, znanost neodoljivom snagom vrhunaravne, izravne,
formalne objave Božje i podigla ju time do nepobitne istine. Time su u znanstvenoj
spoznaji akta zaključena, sgrada je dovršena, ona se može samo u svojoj nutrini pregradjivati,
preuredjivati, učvrstiti, ·uriesiti ; popravljača se je vasda našlo, a i takovih, koji su
smjerali sgradu porušiti, uzdrmavši njezine temelje, vjeru.
Iz spoznaje istine izravno proizlazi pojam pravednosti, jedno i drugo je gotovo isto.
pravedno može samo ono biti, što se osniva na istini. Za ostvarenjem pravednosti pako
ide pravnička znanost ; ona se utjelovljuje u zakonu, koj i urejuje ljudsko družtvo i odred
juje, što je dozvoljeno, a što nije. Pravne ustanove ipak nikada nisu mogle doseći do
istine, a niti do sreće, ali su pobudile krilate rieči, da "najviše pravo može biti najveća
krivica". Pravne ustanove mienjaj u se i moraju se mienjati prema potrebi i razvitku čovj
ečanskoga družtva: pravnik prošloga stoljeća dao je na lomači spaliti krivovjerce ili
vješticu s istim etičkim uvjerenjem, s kojim danas dade objesiti ubojicu ; pravnik osu dj uj e
danas urotnika na vješala, a sutradan, ako je borla urotnika urodila uspjehom, postao je
jučerašnji zločinac najplemenitijim junakom naroda. Nu premda je pravna znanost, buduć
judski proizvod, izvržena ljudskomu neznanju, sebičnosti, strastim i zabludam ; ipak joj
nitko ne će poreći naslova znanosti, na koliko ona nastoji, obazrievši se na sve lj udske
potrebe i uvaživši prirodne zakone, da se usavrši i dovine do pravednosti, do istine.
I mudrost je diete istine, ali žalibože nije svaki filozof mudrac, dapače, kolikogod
je znanost težila za "kamenom mudraca", za ljudskom srećom, ipak su i veliki umovi
očitovali Hvoje uvjerenje, "da je mudroslovje od svih taština upravo najsmiešnija i najpraznija
laž školskoga znanja". Matematika je temeljni zakon svega, što naš um pojimlje,
a logika je matematično miš\jenje. Na koliko se mudroslovno umovanje osniva na matematičnom
mišljenju, bit će ono na pravom putu k istini. Kako je filozofsko umovanje
temeljnom podlogom svega ljudskoga znanja, pa i theologije i jusa: spada filozofija logičnom
dosliednošću u prvobitne znanosti; nu i ta znanost ne dovodi do nepobitnih zaključaka,
pošto je ljudsko mišljenje pogriešivo, osobito na širokom polju maštanja, gdje
prelazi u pjesničtvo.
Ako je znanost ono, što znademo, to jest, što smo svojimi ćutili ubrali, svojim
umom razabrali i shvatili, pa je postalo svojinom našega duha : onda su realne znanosti
najpozitivnije. Lj udski um je kroz hiljade godina lietao po nedosežnih daljinah izvan
našega svieta, a nije razabrao stvari, koje se ga neposredno tiču - kao što i naše oko,
upravljeno u neizmjernu prazninu, nejasno vidi bliže predmete. U naše doba upravilo se
je oštro ljudsko oko na te bliže stvari, oboružalo se je divnim i pitomim oružjeil.l, koje
mu neizmjerno 11daljene predmete približava, a neizmjerno sitne povećava i viduijimi prikazuje
- i eto uspjeha neizčekivanoga, eto slavlja ljudskog ·uma : odkrile su mu se
stvari nikad nevi dj ene, nikad nečuvene ; eto svjetlosti, gdje je bila tmina, eto razumljivih
pojava u prirodi, koji su razgonetali mnogu tajnu, razbi!ltrili krive pojmove, razpršili
sumnje, preokrenuli ljudsko mišljenje i otvorili bezbrojne nove staze, kojimi koraca duh
ljudski do svoga usavršivanja, do zadnjega cilja - do istine i sreće. Naravoslovne zna-
Br. l. Liečnički Viestnlk 1898. 17
-------···----
nosti pokrenule su ogromni ovaj napredak čovječanstva u znanju umjenju, s kojega se
snebivamo mi sami, nošeni i bacani njegovimi valovi ; s nagloga gibanja spopada nas
vrtoglavica, te se zapanjeni pitamo, kud nas nose, kamo ćemo dospjeti I zastupnici staro
urevnih znanosti stoje i u čudu motre bučnu i sjajnu triumfalno povorku, što no se pred
njihovim okom ra:1.vija; nekoji nj ih, zagrijani, klanjaju se barjaku povorke : "znanje je
moć !" i priključuju se sveobćemu oduševlj enju; drugi se povlače natrag, ne vjerujući
blistavu 8jaju ; a treći udaraju srednjom stazom, razmišljaju, uče, izpituju sami, prihvaćaju,
što im se čini valjano, zabacuju, što im se čini prenagljeno ili neosnovano. Mlada znanost,
poput vatrena konja juri napred, ruši i obara sve pred sobom, objestno poskakuje u vis
i postrance, spotuknuv se kadkada sbaci jahača i ne stignuv cilja, vraća se natrag
k omiljelim jaslam, da se iz njih nahrani i crpi snagu za ponovni polet. Polet je često
bezuspješan, pogrjrške su neizbježive ; ali snaga je tu, volja je tu, mudro suzprezanje
i uztrajna vj ežba dovode do razumne uporabe snage i do sigurnijega napredka. Ali ako i
zaključci, koji se kadkada izvadjaju iz naravoslovnog iztraživanja, sižu predaleko, ipak
ne stoji, da naravoslovne znanosti moraju dovesti jedino do pustoga materijalizma, bez
utjehe i zanosa ; te znanosti, iztražnjući pojave i tajne prirode. dostojna su luč i u hramu
lj udskih ideala, gdje jasno razsvietljuju pročelje i još tamnijim prikazuju tajinstveno začelje,
. u kojem ljudstvo naslućuje ostvarene slike svojih težnja i svojih nada.
U red naravoslovnih znanosti stupila je i današnja medicina ; ona se je otresla
školskoga doktrinarizma, nju ne vode više puste dogmatične fraze ; motrenje i pokus je
njezina staza, odkrića svih ostalih naravoslovnih znanosti jesu luč, koja joj pokazuje put ;
tim putem i s tim svjetlom je ona već dobrano pokročila napred.
Liečnička znanost može se prispodobiti drvetu. Svojim korienjem - naukom o
ustrojstvu čovječjega tiela i o dj elovanju nj egovih organa - uhvatila je čvrst temelj, a
podpomažu ga i učvršćuju mnoge druge znanosti : prispodabljajuća anatomija, biologija,
nauka o razvitku neorganičnog i organičnoga svieta, fizika i chemija. Iz tako jakoga korienja
poraslo je stablo : nauka o poja vih i znakovih bolesti i o promjenah, što ih bolesti
proizvadjaju u bolestnom organizmu ; a stablo je potjeralo obilno granje : pojedine struke
patholožke. Što je stablu lišće, to je Iiečničkoj znanosti obća i experimentalna pathologija,
pharmakologij a i pharmakodynamika ; a plod drveta toga jest - therapija i hygij
e n a. Po plodu pako cieni čovjek vriednost drveta.
Kod bujnoga razvitka toga drveta primjetilo se je, da nj egov plod nije bio tako
obilan, kakov je bio porast drveta ; uspjesi therapije nisu bili u razmjerju s napredkom
ostalih Iiečničkih disciplina. Liečnici pravili su liepe diagnoze, stavljali su takove prognoze,
koje su se divno obistinile, u ostalom su prekrstili ruke, te su učenim okom mirno motrili
razvitak i tečaj bolesti : rodio se therapeutički nihilizam. Videći na ime liečnici, da se
njihov lječitbeni postupak ne da vasda dovoljno obrazložiti i podkriepiti sigurnošću experimenta
i naravoslovnimi činjenicami, zapustili su therapij u, pa se kod mnogih bolesti o njoj
s katedre ni govorilo nije. Taj nihilizam morao je pobuditi reakciju, i tako se je rodilo
čudno čedo - homoeopathija. Našao se je liečnik, koji je svoju metodu osnovao na ova
dva principa. Prvo : podaš li zdravu čovjeku stanoviti liek, proizvest će ovaj u njegovom
organizmu stanovite symptome ; pojave li se takovi symptomi u bolestnom organizmu, izliečit
ćeš te symptome istim sredstvom - "similia si mili bus 'curantur". Ta tvrdnja doduše ne
Atoji, ali - živio princip ! Drugo : čim manju količinu lieka uneseš ti boletni organizam,
tim veća je njegova dj elatna sn.aga, a najveću "potenciju" lieka ćeš postići, ako ga ad
infinitum vodom razriediš. To znači drugimi riečmi : ako u toj ljekovitoj raztopini ne ima
gotovo ništa lieka, onda je ona najkoristnija. To je dakle opet bio nihilizam, ali u drugoj
formi. Osbiljna znanstvena medicina ignorirala je te čudne, s matematikom, logikom i
naraYoslovnim izkustvom protuslovne tvrdnje, ali gm·a u njih sadržana ironija potaknula
je ipak marljivije nastojanj e oko racijonalne therapije.
U naravi stvari leži, da su nekoje grane našega stabla urodile obilnijim plodom,
nego li druge, naročito da se je u chirurgiji došlo do neočekivano uspješnih rezultata.
Liečničko iztraživanje i dj elovanje razciepkalo se je u specijalne grane, jer pojedinac ne
mogaše više obuhvatiti svekolike ogromne gradnje; počele su se pojedine struke obradjivati,
te su urođile i briegovi literarnih proizvoda i svaki gotovo dan novimi therapeu-